Slučajevi koji su potresli BiH: Dječaci nestali, oteti, a neki nikada nisu pronađeni

Posljednji nestali dječak je Mehmed Ćeso, čije je beživotno tijelo pronađeno sinoć u mjestu Vesala

Smrt trogodišnjeg dječaka Mehmeda Ćese, čije je beživotno tijelo pronađeno sinoć u mjestu Vesala, kuda protiče rijeka Vesočnica, šokirala je kako građane BiH, tako i regije.

U potrazi za dječakom, koji je posljednji put viđen juče oko 14 sati, tragalo je preko 100 ljudi, pripadnika policije, Gorske službe spašavanja, mještani…

TUŽNA VIJEST

Bosanskohercegovački mediji su objavljivali informacije iz minuta u minut, a građani BiH su dijelili fotografije preko društvenih mreža, sve u nadi da će dječak biti pronađen živ i zdrav.

No, sinoć u 23:10 sati saopštena je tužna vijest. Dječak je pronađen mrtav, a smrt je nastupila, najvjerovatnije, usljed utapanja.

Posljednji put je viđen u neposrednoj blizini porodične kuće, gdje se do tada igrao s 11- godišnjim bratom.

Nažalost, ovo nije jedini slučaj koji je u ovoj i proteklih godina potresao BiH.

Najveća potraga za nestalom osobom, koja je ikad pokrenuta u BiH, završila je 12. marta ove godine, nažalost, takođe tragično. 

Pet dana je trajala potraga za nestalim dječakom Konstantinom Stijepićem. On je nestao 7. marta ove godine u vrletima Majevice u opštini Lopara. Za njim je skoro svaki dan tragalo više stotina osoba, a na kraju su se u potragu uključile i Oružane snage BiH.

PREMINUO USLJED SMRZAVANJA

Dječak je pronađen 12. marta na lokalitetu Vis na planini Majevici, tri kilometra od svoje kuće. Prema nezvaničnim podacima, on je pronađen na živici, prirodnoj ogradi, gdje je zapeo u pokušaju prelaska. U tom trenutku od prvog naselja bio je udaljen svega stotinak metara. 

Dječak je bolovao od autizma, a preminuo je, kako je pokazala obdukcija, usljed smrzavanja.

Još jedan slučaj, koji je potresao BiH, bio je nestanak četvorogodišnjeg Ratka Makarića iz sela Idžani u banjalučkoj Mjesnoj zajednici Potkozarje.

Makarić je nestao 16. jula 2007. godine, kada je sa stricem otišao da napoji konje na potoku u selu Josipovići i od tada mu se gubio svaki trag.

U potrazi za dječakom u jednom momentu bilo je uključeno gotovo 150 pripadnika Centra javne bezbjednosti Banjaluka, 100 pripadnika Oružanih snaga BiH, mještani okolnih naselja, studenti iz Banjaluke…, a bio je angažovan i helikopter EUFOR-a, koji ima opremu za noćno osmatranje i detekciju toplote ljudskog tijela.

Jedini rezultati bili su pronađeni mobilni telefon, burence plastičnog pištolja i trag stopala u sasušenoj lokvi. Dječaku nije bilo traga.

Za vrijeme istrage, MUP RS je vršio i određene operativne provjere, poligrafisao određene osobe, te nisu bile isključene bilo kakve mogućnosti kada je u pitanju nestanak ovog dječaka, za koji su bile vezane i neke informacije da je viđen u Italiji, što je provjeravao i Interpol.

Tri godine kasnije, 30. juna 2010. godine u Potkozarju, kod Banjaluke, policija je pronašla skelet. Mještanin sela Josipovići je obavijestio policiju da je, dok je brao pečurke, našao ljudsku lobanju.

Po izlasku na teren, istražitelji MUP-a RS su u neposrednoj blizini našli još ostataka skeletnog sistema, po kojima se moglo zaključiti da se radi o djetetu.

Rezultati DNK analize pokazali su da skelet pripada Ratku Makariću.

Porodica četvorogodišnjeg dječaka Muhameda Januzija je iz Bosne i Hercegovine otišla u Njemačku u potrazi za boljim životom.

No, 1. oktobra 2015. Muhamed je otet ispred Državnog zavoda za zdravstvo i socijalna pitanja u Berlinu.

Nakon četiri sedmice od otmice, tijelo dječaka je pronađeno u gepeku automobila 32-godišnjeg muškarca Silvija S.

Otmičar je priznao da je zadavio Muhameda dan nakon otmice. Takođe je priznao i ubistvo šestogodišnjeg dječaka Eliasa, koji je nestao u julu iste godine.

NEPOZNATA SUDBINA DVOJICE DJEČAKA

No, osim ovih slučajeva s tragičnim epilogom, postoje i oni za čiju se sudbinu još ništa ne zna. Svaki telefonski poziv, pismo, informacija ili sumnja povod su za nadu da su njihovi najmiliji pronađeni, da će ih ponovo zagrliti i da je došao kraj mjesecima i godinama strepnje.

Tada devetogodišnji dječak Miloš Todorović nestao je 7. novembra 2007. godine. Posljednji put je viđen tog dana u 9..30 sati, s loptom u ruci, na obali Drine kod Sportskog centra “Ušće”, sadašnjem Andrićgradu.

Za nestalim dječakom tragali su višegradska policija, ronioci, Granična policija, roditelji, ali nikakav trag za proteklih skoro deset godina nije pronađen.

Miloševi roditelji su, da bi dječak mogao da pohađa nastavu u 15 kilometra udaljenom Višegradu od rodnog sela Veletova, iznajmili kuću na obali Drine.

Dječak je prije odlaska u školu uzeo loptu i otišao da se igra na terenima Sportskog centra i nije se vratio.

U višegradskom naselju Međeđa, 16. maja 2012. godine oko 15 sati, nestao je trogodišnji dječak Alen Bukva.

Prema izjavi majke, dijete se u navedeno vrijeme igralo ispred njihove porodične kuće, koja se nalazi pored lokalnog puta Međeđa – selo Crep. O sudbini Alena Bukve ni pet godina kasnije još se ništa ne zna.

Izvor: Avaz.ba

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!