Bogoljub Višnjić, pilot: Bilo je raznih situacija u avionu, a jednom je majmun ušao u pilotsku kabinu
“Avionom, preuređenim za teretni saobraćaj, iz Njemačke za Beograd, prevozili smo majmune za naučne svrhe u Institutu ‘Torlak’. Iz kaveza koji nije bio dobro zatvoren izašao je majmun i došao pravo u pilotsku kabinu. Sjeo je na pult ispred nas i začuđeno posmatrao sve oko sebe. Nije se znalo ko je bio više iznenađen, mi ili on”, priča Višnjić
Na surčinski aerodrom dovezao je, sedamdesetih godina prošlog vijeka, tada najsavremeniji putnički avion, “boing 747”. Prvi je otvorio redovne linije nekadašnjeg JAT-a, danas “Er Srbije”, za Peking i Sidnej. Letio je na svih pet kontinenata, a za četiri decenije pilotskog staža u vazduhu, za komandama aviona, proveo je ukupno više od dvije godine. I danas, penzionisani kapetan Bogoljub Višnjić (88), u rodnom Brajkovcu kod Lazarevca, živo i upečatljivo sjeća se mnogih lijepih, zanimljivih, katkad dramatičnih trenutaka iz bogate pilotske karijere.
Nerijetko, veli, tek da ga mine želja, poleti “cesnom”, sa aerodroma u Divcima kod Valjeva. Svake večeri, iz dvorišta svoje vikendice u Brajkovcu, posmatra avione, dok premrežuju vedro nebo, pokušava da prebroji koliko ih preleti Srbiju…
OSTVARIO DJEČAČKI SAN
“Letjenje je bilo moj životni san”, kaže za “Večernje novosti” Bogoljub, poznatiji po nadimku Boća. “Kao dječak, divio sam se vojnom pilotu porijeklom iz Poljanica kod Ljiga, koji je, nažalost, poginuo kada se svojim avionom suprotstavio nacističkoj agresiji na Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu, aprila 1941. godine. Kada sam stasao, završio sam pilotsku školu u Rumi, postao nastavnik jedriličarstva i pilotaže. Više od 600 časova proveo sam u vazduhu u jedrilicama”.
Izvjesno vrijeme bio je upravnik Vazduhoplovne škole koju su osnovali tadašnji beogradski aero-klubovi. Potom je bio u poljoprivrednoj avijaciji. Ubrzo, poslije obuke, našao se u kokpitu putničkih aviona JAT-a…
“Najviše, bezmalo deceniju i po, bio sam za komandama ‘boinga 707’, najčešće letio za Australiju”, prisjeća se Višnjić. “Kao šef pilota ‘boinga 7079 u JAT-u, imao sam čast da, početkom sedme decenije prošlog vijeka, budem u posadi na promotivnom letu oko svijeta ‘boinga 747’, tada najsavremenijeg džambo-džeta, koji sam dovezao iz Meksiko Sitija u Beograd. To je, ujedno, bio moj najduži let bez pauze: trajao je tačno 12 časova i 34 minuta, na visini od 14.000 metara. Za to vrijeme, putnicima su prikazana tri igrana filma, servirani doručak, ručak i večera…”
Bio je pilot svih tipova aviona tadašnje putničke flote JAT-a, od legendarnog DC-3, preko “karavele”, do moćnih “boinga”. Vozio je predsjednike država i vlada, poznate glumce, pjevače, sportiste…
NEZABORAVNI LET
“Ipak, nikad neću zaboraviti let iz Dubrovnika za Stokholm, ‘boingom 707’, u kojem je bilo mnoštvo djece iz Švedske koja su se vraćala sa ljetovanja na Jadranskom moru”, kaže Boća. “Bilo je jako nevrijeme, a kontrolor leta, misleći da stižemo avionom DC-9, koji je do tada JAT koristio na toj liniji, greškom me uputio na znatno kraću pistu aerodroma u Stokholmu. Uspio sam da sletim, ali je avion sišao sa piste u blato i zaustavio se na samo desetak metara od ograde koja je dijelila od velike petlje autoputa. Sve se, srećom, dobro završilo”.
Prisjeća se Višnjić i brojnih smiješnih dogodovština. Kad se putnicima, na letu Beograd – Titograd, obratio da upravo prelijeću Kolašin, jedna starija žena povikala je: ‘Stanite, ja bih da izađem u Kolašinu!’. Opet, starina u srpskoj narodnoj nošnji, na letu za Sidnej, koji je išao da posjeti rodbinu u Australiji, za vrijeme ručka u avionu, iz torbe je izvadio – pečeno pile!
“Jednom prilikom, avionom, preuređenim za teretni saobraćaj, iz Njemačke za Beograd, prevozili smo majmune za naučne svrhe u Institutu ‘Torlak’”, kaže Bogoljub. “Iz kaveza koji nije bio dobro zatvoren izašao je majmun i došao pravo u pilotsku kabinu. Sjeo je na pult ispred nas i začuđeno posmatrao sve oko sebe. Nije se znalo ko je bio više iznenađen, mi ili on”.
Ne može da zaboravi ni kada je zbog kvara morao da iskoči iz jedrilice, a padobran mu se otvorio u posljednjem trenutku, kad je već gledao smrti u oči. Opet, duboko u sjećanje urezalo mu se i kada je jedrilicom vozio tada prelijepu maturantkinju iz Vršca. Bila je to buduća glumica Rada Đuričin, koja je, kasnije, mnogo puta letjela putničkim avionom koji je vozio upravo – Višnjić.
UŽIVA U ZAVIČAJU
“Cio svijet bio mi je na dlanu, ali sam se uvijek vraćao u rodni Brajkovac i Lazarevac. Nikad nisam prekidao vezu sa zavičajem”, kaže Bogoljub. “Imam stan i porodicu u Beogradu, ali uživam u predivnim predjelima mog sela. Svom selu poklonio sam rashodovani avion, koji je, na moju molbu, ustupila komanda tadašnjeg Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva. Dok sam letio preko dalekih meridijana i uporednika, mislima sam uvijek bio u zavičaju, u Srbiji”.
Izvor: Večernje novosti (Branko Puzović)
Foto: Privatna arhiva, printscreen, Večernje novosti
Komentari