Najtrofejniji hrvatski novinar Edo Pezzi uspio je da dođe do Pelea kada to niko nije mogao. O načinu na koji je došao do najboljeg fudbalera svih vremena, Pezzi je pričao za Večernji list.

“Na utakmici Jugoslavija – Brazil 1971. u Rio de Janeiru, kojom se Pele oprostio od reprezentacije s rezultatom 2:2, u hotelu u kojem je bio prijem skupilo se nekoliko hiljada ljudi i do Pelea je bilo nemoguće doći. Rekao sam sebi: ‘Šta ti vrijedi što si bio ovdje ako ne dođeš do Pelea!’. Otišao sam do recepcije i rekao da Pelea hitno trebaju iz njegove kuće. Čovjek na recepciji ga je nazvao i Pele je došao”, opisuje legenda sportskog novinarstva Edo Pezzi susret s najboljim fudbalerom svih vremena.

Riječi “ne mogu” Pezzi, s 14 nagrada najtrofejniji hrvatski novinar, nije priznavao.

RAZBIJ PROZOR DA IMAŠ VIJEST

Prije utakmice Hrvatska – Srbija (2013) zvali su ga mladi novinari, žaleći se da ne mogu da dođu do srpskih igrača.

“Rekao sam im da ih može biti sram i da trebaju da se snađu. Jednom novinaru, koji nije uspio da uđe u veliku dvoranu ‘Gripe’ na Davis Cup, rekao sam da razbije prozor i tako uđe”, otkriva Splićanin rođen 1941, čija je majka radila kao sekretarica u HNK Split, a kasnije u muzičkoj školi Josipa Hatzea.

Edo je kao dječak desetak godina svirao violončelo i klarinet, trenirao vaterpolo, a ljubav prema jedrenju prati ga i u penzionerskim danima.

“Često se otisnem na pučinu svojim brodom, a svakog dana sat vremena vježbam u teretani i plivam u bazenu. Čovjek ne smije da se zapustiti ni fizički, ni umno. Treba da trenira i tijelo i mozak. Imam prijatelje po cijelom svijetu. Često idem u Kopenhagen, na Gran Canariji svake godine provedem desetak dana”, priča Pezzi, koji i dalje za Hrvatski radio piše komentare i odrađuje ozbiljne intervjue za koje je potrebno iskustvo.

Nije pratio samo sport, a kako bi prvi došao do vijesti upuštao se i u životnu opasnost.

NA KRATKO BIO BRAT ZVONIMIRU BOBANU

“Nazvao me direktor splitskog pozorišta i rekao mi da pozorište gori. Odjurio sam na mjesto događaja i iz gorućeg pozorišta se javio u program Hrvatskog radija. Tri sata kasnije, novinar koji je stanovao sto metara od pozorišta kazao je da ima senzacionalnu vijest i da pozorište gori”, opisuje legenda adrenalin koji ga je tjerao da bude najbolji.

Ispričao je i kako je na kratko bio brat Zvonimiru Bobanu.

“Da bih dobio Zvonimira Bobana na telefon, na utakmici kad je njegov klub Milan igrao protiv Bayerna za prvaka Evrope, predstavio sam se kao njegov brat. Koristio sam se i prevarama da dođem do priče”, iskren je Pezzi.

Često je morao da bude oštrog jezika. Postojala je opasnost da se nekome zamjeri, ali 50-godišnji novinarski staž prošao je bez ijedne tužbe.

A onda ga je pred penziju tužio kolega Zdravko Soldo za uvredu Opšinskom sudu u Zagrebu i Pezzi je dobio uslovno 30 dana zatvora. Potom ga je tužio i za duševne bolove, tražeći obilnu finansijsku nadoknadu. Tu građansku parnicu Soldo je izgubio, jer nije mogao da dokaže da mu je zbog uvrede nastala duševna šteta, čime je Pezzi dobio punu satisfakciju, jer je presuda Opštinskog suda ispala isforsirana.

Pezzija je kolega tužio jer ga je ovaj upozorio kad mu je upao u prenos uživo.

“Zato što sam mu rekao: ‘Moja prijateljica, rediteljka Nenni Delmestre, rekla je da, kad bi se oni u pozorištu za to tužili i sudili, stalno bi bili po sudovima’”, kazao je Pezzi.

Kao jednu od najbitnijih godina u životu i karijeri izdvojio je, između ostalih,1971.

“Odredila je moju novinarsku karijeru s dva velika događaja – Hajduk je nakon šesnaest godina ponovo postao prvak Jugoslavije i dobio sam poziv da idem na Peleovu oproštajnu utakmicu u Rio de Janeiro. Dvije godine zbog straha nijesam ušao u avion, ali odlučio sam da odem po svaku cijenu. Popio sam litar viskija prije leta, ali toliko me bilo strah da nijesam uspio da se napijem”, ispričao je za Večernji list legendarni Pezzi.