“Sine, ja lebdim, moje tijelo je struhlo (sasušeno), samo struhost osjećam, moja duša je ubijena”.

Ovo su riječi Suade Poturović, žene koja je u trenu ostala bez doma u selu Trusina, u opštini Konjic, u katastrofalnoj bujici koja je nosila sve pred sobom. Ali, to nisu bile najgore vijesti, iako je njena šestočlana porodica ostala bez ičega. Dotukle su je vijesti iz Donje Jablanice, u kojoj su živjele njene dvije sestre. Jedna sestra s porodicom izbavila se od nesreće, a druga je stradala. I njen suprug, sin, ćerka i zet.

“Znate priču o onom bračnom paru, koji je stradao zagrljen? To su moja sestričina i njen suprug. Ja sam se nadala da to nije istina, ali kada su mi potvrdili… Ja ne znam gdje sam, sine, ja lebdim…”, priča ova nesrećna žena.

Sjedimo s njom na toplom i sigurnom, u hotelu u Konjicu. Tu je i njena porodica. Sunce je porazilo oblake, čuje se žamor gostiju. A Suada gleda suznim plavim očima u nas. U njima odraz tragedije, gubitka. Sve što sada ima to je njena porodica, njena krv i sjećanja. Lična karta, slike, odjeća, knjige, uspomene, kuća, krava, traktor, sve je to voda sprala kao iznenadni talas koji ruši svaki biljeg u pijesku na plaži.

Generacije ne pamte nikakvu poplavu u ovom kraju, ni kiša, kažu, nije bila tako jaka te večeri. Legli bi i čekali da ih djeca svojim vapajem nisu izvela iz kuće koja je zbrisana.

U poplavama koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu stradalo je najmanje 20 osoba, a za devetoro ljudi se traga. Najveću žrtvu podnijela je Donja Jablanica, mjesto u kome je živjela Suadina pokojna sestra, a koje je kamenolom sravnio sa zemljom u cijeloj širini kojom je bujica potekla ka Neretvi.

Izvor: Telegraf.rs

Foto: Screenshot/Telegraf video