Autorsko veče Kemala Musića u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici

“Kemalova priča ne teži epohalnosti. Tome su skloni oni koji kontekst ne čitaju nego žive. Kemalove priče, kao utočišta bezvremenog, staju jedan pogled s prozora, ili s distance. Mali razgovor s prijateljom. Nebitno koje doseže do bitnosti – moje, tvoje, naše. Tako se brani sopstvo onoga koji vidi. Njegov subjekat u odnosu na mobilizaciju kolektivnog. Svi Musićevi likovi grade ambis, prazan hod, riječ koja ne umije da se dogodi u raskomoćenoj narativnosti, jer je konačno sve jasno. Užasno jasno. Jasno kao nostalgija. Kao prećutanost istine da smo sve dalji. Pripovijedač levitira. On dozvoljava svijetu da se obznani. Otkriva mu sitne kapilare, u krhkom dijalogu”, istakao je Radoman Čečović

U organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici održano je autorsko veče Kemala Musića, istaknutog pisca, esejiste, književnog kritičara i direktora Ratkovićevih večeri poezije.

O njegovom stvaralaštvu govorili su Radoman Čečović, profesor, pjesnik i književni kritičar, i Nađa Durković, savjetnica za izdavaštvo u Zavodu za udžbenika i nastavna sredstva.

“Kemalova priča ne teži epohalnosti. Tome su skloni oni koji kontekst ne čitaju nego žive. Kemalove priče, kao utočišta bezvremenog, staju jedan pogled s prozora, ili s distance. Mali razgovor s prijateljom. Nebitno koje doseže do bitnosti – moje, tvoje, naše. Tako se brani sopstvo onoga koji vidi. Njegov subjekat u odnosu na mobilizaciju kolektivnog. Svi Musićevi likovi grade ambis, prazan hod, riječ koja ne umije da se dogodi u raskomoćenoj narativnosti, jer je konačno sve jasno. Užasno jasno. Jasno kao nostalgija. Kao prećutanost istine da smo sve dalji. Pripovijedač levitira. On dozvoljava svijetu da se obznani. Otkriva mu sitne kapilare, u krhkom dijalogu”, istakao je Radoman Čečović.

Govoreći o Musićevom stvaralačkom radu, Nađa Durković zapaža da stvaralački podsticaj za kraću proznu formu najčešće biva u vezi s nekim podrazumijevanim krupnim događajem koji je ostavio traga u autorskoj rezonantnosti.

“U istinskih savremenih pisaca kraća forma nije puko koketiranje sa modelom protočno-modernog života XXI vijeka. Majstorska minijatura riječita je u odnosu na svoj nevidljivi kontekst, pa za najbolje kratke price zapravo nijesu potrebne makaze nego lupa,  građa se (događaj i doživljaj) ne skraćuje nego uveličava. Pisac kratke prozne forme treba da iz klubeta, bolje reći da iz kuđelje jezika, izvuče najtanjiju nit i njome proizvede nešto cijelo, jedinstveno, spolja malo, a unutra veliko. Težak je umjetnički zadatak da se komprimacijom od detalja sazda nešto cjelovito i zaokruženo. Autoru Kemalu Musiću to je pošlo za rukom”, kazala je, pored ostalog, Durkovićeva.

Kemal Musić je objavio romane “Žig”, “Nešto nalik punom mjesecu”, “Nedokazive istine Lameka Ćisuma”, zbirke priča, pripovijedaka i reportaža “Zasjeda”, “Luda kuća”, “Kad su vukovi gladni biće oštra zima”, “Inicijali“, “Priče o malim i velikim čudima” (sa Radomanom Čečovićem), izbor “Zasjeda i druge price”, te izbor iz crnogorske kratke priče “Zborno mjesto” (sa Bogićem Rakočevićem) i studiju “White Field Jazz Festival” – potencijali i razvoj kuturnih institucija.

Moderator večeri bila je Vesna Šoškić.

Događaj je protekao u uz poštovanje epidemiološkoh mjera.

Izvor: cekum.me

Foto: Facebook/CEKUM

Komentari

Subscribe
Notify of
guest

0 Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH
error: Content is protected !!