Palete s humanitarnom pomoći padaju iz aviona, padobrani se otvaraju dok poniru ka izmučenim i gladnim ljudima u Gazi.

Na tlu, većina stanovnika te obalske enklave prisiljena je da napusti svoje domove i sabije se u mali dio teritorije. Živeći u kampovima sa šatorima, bore se da pronađu hranu, vodu i ljekove. Mnogi domovi, preduzeća i čitava naselja koja su činila njihove nekadašnje živote sravnjeni su sa zemljom, ostavljajući im malo toga čemu bi mogli da se vrate jednom kada rat završi.

U dvije godine od kada je Hamas napao Izrael 7. oktobra 2023, Izrael se na Gazu obrušio ogromnom vojnom silom, izazvavši razaranje skoro bez presedana u savremenom ratovanju. Rezultat je rasparčano i dezorijentisano društvo. Čitave grane su odsječene s porodičnih stabala – s više od 67.000 ubijenih, odnosno jednim od svakih 34 stanovnika Gaze, prema podacima lokalnih zdravstvenih vlasti.

Prošlog mjeseca komisija Ujedinjenih nacija zaključila je da je Izrael počinio genocid nad Palestincima u Gazi. Izrael odbacuje tu optužbu, tvrdeći da mu je cilj uništenje Hamasa i povratak talaca otetih tokom napada koji je predvodila ta grupa, a u kojem je ubijeno 1.200 ljudi.

Predstavnici Izraela i Hamasa pregovaraju o mogućoj razmjeni izraelskih talaca u Gazi za Palestince u izraelskim zatvorima. Takav sporazum mogao bi da pomogne sprovođenju novog plana koji je iznio predsjednik Donald Tramp, a koji bi trebalo da okonča rat nakon brojnih neuspjelih pokušaja.

Međutim, ostaje nejasno ko bi – ako iko – upravljao teritorijom i ko bi platio obnovu kako bi se ponovo uspostavio život stanovnika Gaze.

U međuvremenu, većina je previše zauzeta pukim preživljavanjem da bi razmišljala o budućnosti.

“Razmišljanje o životu poslije rata dolazi tek kada rat završi”, rekao je Hamza Salem, bivši radnik na benzinskoj pumpi koji je izgubio obje noge tokom žestokog izraelskog bombardovanja na početku sukoba.

OŠTEĆENA TIJELA, RAZORENI ŽIVOTI

Prije rata, Salem je živio na sjeveru Gaze sa suprugom i djecom – tri sina i kćerkom Rital. Imala je pet godina, voljela je da pravi narukvice od perlica i tek je krenula u vrtić.

“Život je tekao, hvala Bogu”, rekao je gospodin Salem.

Rat je promijenio sve.

U izraelskom napadu tokom prvih sedmica rata Rital je izgubila desnu ruku iznad ručnog zgloba, prema riječima Salema i njegovog oca Abdel-Nasra Salema, koji je u istom napadu povrijeđen. Izraelska vojska saopštila je da je gađala vojnu infrastrukturu Hamasa.

Tri mjeseca kasnije, nakon što je porodica pobjegla na jug Gaze, u novom napadu Salem je izgubio obje noge iznad koljena.

I otac i kćerka bore se da dobiju liječenje, jer se zdravstveni sistem Gaze urušio.

Izraelske snage su više puta evakuisale, pretresale i napadale bolnice, optužujući Hamas da ih koristi kao zaklon. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, manje od polovine od 36 bolnica u Gazi djelimično je funkcionalno.

Kako je rat odmicao, ponestajalo je ljekova, a terapije za rak i dijalize postajale su rijetke. Nakon što je Izrael ovog proljeća blokirao ulaz sve pomoći u Gazu, glad se proširila. U avgustu je grupa svjetskih stručnjaka saopštila da više od pola miliona ljudi u Gazi prolazi kroz “vještački izazvanu” glad, čije posljedice uključuju izgladnjivanje, akutnu pothranjenost i smrt.

Stručnjaci upozoravaju da neuhranjenost i trauma mogu usporiti mentalni i fizički razvoj, što znači da bi zdravstvene posljedice rata mogle odjekivati kroz čitavu generaciju.

“Djeca se svakog dana bore s konstantnom prijetnjom bolesti i smrti”, rekla je Tes Ingram, portparolka UNICEF-a u Gazi. “To stvara nivo toksičnog stresa koji nije samo štetan, već potencijalno i smrtonosan na duže staze.”

Izraelski zvaničnici umanjuju ozbiljnost gladi u toj enklavi, tvrdeći da rade na olakšavanju ulaska humanitarne pomoći na teritoriju. Vlada je izvještaj o gladi nazvala “potpunom laži”.

Izraelska vojska tvrdi da gađa samo vojne ciljeve i da poštuje međunarodno pravo. Optužila je Hamas da u gusto naseljenim civilnim područjima gradi vojnu infrastrukturu – uključujući komandne centre, skladišta oružja i borbene tunele – kao i da postavlja eksplozivne zamke na putevima i u civilnim domovima.

Više od četvrtine od 167.000 stanovnika Gaze koji su ranjeni zadobili su “povrede koje mijenjaju život”, saopštila je SZO. Više od 5.000 ljudi izgubilo je udove.

Pošto su granice koje kontroliše Izrael zatvorene, stanovnici ne mogu lako da pobjegnu iz enklave i pronađu sigurnost od bombardovanja, kao što su to učinile izbjeglice iz Sirije i Ukrajine. Ranjeni, takođe, teško mogu da potraže liječenje u inostranstvu, jer je odobrenje za medicinsku evakuaciju izuzetno teško dobiti.

Ritalina odsječena ruka izgubljena je u haosu nakon udara koji ju je ranio, pa nije mogla biti ponovo pripojena, rekao je Salem. Zbog nestašice u bolnici, morao je sam da kupuje anesteziju i ljekove u obližnjim apotekama.

On je, zbog loših higijenskih uslova, nakon amputacije noge dobio infekciju, a potom je otpušten iz bolnice bez ljekova, prepušten sam sebi i bolu.

Porodica je ponovo pobjegla u septembru, nakon što je Izrael pokrenuo novi napad na Gazu, rekao je. Pješke su stigli do centralnog dijela Pojasa, dok su njegov otac i sinovi s mukom gurali njegova kolica po oštećenim i pjeskovitim ulicama.

Porodica se sada sklonila u kući njegove sestre, kazao je Salem, ali imaju malo odjeće, gotovo su bez novca i bez šatora u kojem bi mogli da spavaju ako budu morali ponovo da bježe.

“Nemamo više gdje da odemo”, rekao je.

RAZORENE ZAJEDNICE

Ujedinjene nacije procjenjuju da je gotovo četiri od pet zgrada u Gazi oštećeno ili uništeno. Do decembra prošle godine, UN je naveo da u Gazi ima više od 50 miliona tona ruševina – toliko da bi 105 kamiona trebalo 21 godinu da ih ukloni. U februaru, Svjetska banka procijenila je fizičku štetu u Gazi na 29,9 milijardi dolara – što je 1,8 puta više od godišnjeg ekonomskog učinka Gaze i Zapadne obale zajedno.

Međutim, brojke ne mogu obuhvatiti sve što je izgubljeno. Kada se izbrišu orijentiri iz svakodnevnog života – prodavnica u kojoj se kupovalo povrće, kafić u kojem su se sastajali prijatelji – nestaje i sam život koji su označavali.

Za Nidala Isu, oca troje djece i vlasnika salona vjenčanica u gradu Gazi, život se vrtio oko zgrade u kojoj je živio sa tridesetak rođaka. Sada je, prema satelitskim snimcima, ta zgrada u ruševinama – kao i sadnice narandži niz ulicu, mesara u komšiluku i frizerski salon u koji je vodio sina.

Porodična zgrada bila je prepuna uspomena.

“U tom domu sam proživio svoje najljepše dane i godine”, rekao je tridesetdvogodišnji Isa.

Tu se, kaže, porodica okupljala za važne trenutke. Novorođenčad su dočekivana sa slatkišima, mladenci slavili uz gozbe, a preminuli rođaci oplakivani uz gorku kafu i urme.

Njegova djeca su pohađala obližnje škole, a porodica se liječila u lokalnoj ambulanti, koju je vodio UN.

Njegov salon vjenčanica, “Bijeli anđeo”, nalazio se nadomak kuće.

Na početku rata, usred intenzivnog izraelskog bombardovanja, napad na kamion u blizini oštetio je njegovu radnju, ispričao je Isa. Spasao je koliko je mogao haljina i modnih dodataka i premjestio ih u svoj stan.

Roba je izgubljena u avgustu, kada je Izrael bombardovao zgradu, kazali su Isa i njegov rođak Valid Isa. Obojica tvrde da je izraelska vojska prethodno upozorila komšiju, koji je obavijestio porodicu. Uspjeli su da pobjegnu, ali je zgrada uništena. Izraelska vojska je saopštila da je napad bio usmjeren na “vojni cilj”.

Odjednom bez doma, proširena porodica se razbježala tražeći sklonište. Isa je sa suprugom i djecom završio na jugu Gaze, gdje spavaju u šatoru.

Nada se da će ponovo izgraditi život u Gazi koja više nije pod vlašću Hamasa.

“Ako se rat završi s rješenjima i promijeni sistem vlasti, otvoriću ponovo posao i ostati u svojoj zemlji”, rekao je. “Najvažnije je da promijene režim koji nas je uveo u propast i razaranje”.

IZGUBLJENA DJETINJSTVA

Mahmud Abu Šahma, četrnaestogodišnjak, takođe živi u pretrpanom šatoru blizu plaže.

Jutra provodi čekajući u redu da napuni kanistre vodom za piće i kupanje. Na vatri kuva čaj i jede hljeb posut začinima – ili šta god drugo uspije da pronađe kako bi ublažio glad. Ostatak dana luta po kampu u kojem živi. Iz škole je odsutan više od dvije godine.

“Niko mi nije rekao da učim”, rekao je. “Da postoji škola, išao bih.”

Roditelji mu ne mogu pomoći jer su oboje stradali, a on je jedno od hiljada siročadi koju je rat stvorio.

Sukob je gotovo u potpunosti izbrisao normalno djetinjstvo. Djeca su ranjena i ubijana, izgubila su voljene i žive u oskudici.

“Uslovi za mentalni, ljudski i fizički oporavak su izuzetno teški”, rekao je Tarek Emtairah, generalni direktor organizacije Taavon, palestinske humanitarne fondacije koja pomaže siročadi.

U aprilu je Palestinski centralni biro za statistiku, koji djeluje u okviru Palestinske uprave sa sjedištem na Zapadnoj obali, saopštio da je više od 39.000 djece izgubilo najmanje jednog roditelja tokom rata. Od tog broja, oko 17.000 ih je izgubilo oba roditelja.

Mahmud Abu Šahma živi u jednom od sedam kampova na jugu Gaze, u kojima boravi više od 4.000 djece koja su izgubila bar jednog roditelja. Još oko 15.000 djece oslanja se na te kampove za hranu, medicinsku pomoć i druge osnovne potrebe, rekao je Mahmud Kalak, upravnik kampova.

Humanitarni radnici navode da mnoga djeca pate od učestalih noćnih mora ili anksioznosti. Neka su pretrpjela takvu psihičku i fizičku traumu da su prestala da govore. Obrazovni sistem se urušio čak i za djecu čije su porodice preživjele zajedno.

Više od 700.000 djece nema pristup formalnom obrazovanju, a gotovo sve škole zahtijevaju obnovu ili potpunu rekonstrukciju, navodi UNICEF.

Svi univerziteti su zatvoreni, a mnogi su uništeni od strane izraelskih snaga koje su optužile Hamas da ih koristi za svoje operacije.

Privremene škole niču u kampovima za raseljene, gdje se djeca okupljaju pod ceradama i sjede na zemlji. Organizacija Majasem, koja se bavi umjetnošću i kulturom, vodi školu na jugu Gaze koja nudi nastavu iz arapskog, engleskog jezika, matematike i nauke.

Jedna učenica, osmogodišnja Ratil el Nadžar, rekla je da je srećna što ponovo ide u školu, ali da školi nedostaju stolice, bojice, sveske i olovke.

Rekla je da voli matematiku i da želi da postane arhitektkinja, poput svog ujaka koji je poginuo u ratu.

Najla Abu Nahla, izvršna direktorka organizacije Majasem, kazala je da se škola manje fokusira na akademska postignuća, a više na zabavu, sport i muziku – kako bi podržali mentalno zdravlje djece. Kada se časovi završe, dodala je, djeca ne žele da se vrate u redove za hranu ili da ponovo nose vodu. “Ovdje”, rekla je, “mogu jednostavno da se osjećaju kao djeca.”

PRIVREDA U RASULU

Prije rata, Mona el Galajini je bila među rijetkim ženama koja je svojim radom dospjela u poslovnu elitu Gaze. Bila je suvlasnica supermarketa i vlasnica i menadžerka restorana Big Bite i luksuznog hotela Roots, koji se uzdizao pored marine na mediteranskoj obali grada Gaze.

Od njenog imetka danas je ostalo vrlo malo.

Supermarket?

“Spaljen i opljačkan”, rekla je telefonom iz Egipta, gdje je pobjegla početkom sukoba.

A Big Bite?

“I on je nestao.”

Hotel?

“Mora potpuno da se rekonstruiše.”

Prošle godine otvorila je palestinski restoran Juzor u Kairu. Razmišlja o povratku u Gazu, jednoga dana, ali kaže da za to moraju postojati stabilnost, tekuća voda i struja – ono što naziva “sastojcima života”.

Ne može da predvidi kada bi se to moglo desiti.

“Ne postoji jasna vizija bilo čega na čemu se može graditi”, rekla je pedesetpetogodišnja Mona. “Budućnost nije jasna ni za koga.”

Gaza je i prije rata bila siromašna, što je pogoršano djelimičnom izraelsko-egipatskom blokadom čiji je cilj bio slabljenje Hamasa. Ipak, oni koji su imali mogućnosti ulagali su u tržne centre, restorane, fabrike i farme koji su pomagali da se stanovništvo prehrani i zaposli.

Rat je zaustavio gotovo sve formalne privredne aktivnosti, a nezaposlenost iznosi najmanje 80 odsto, prema podacima Svjetske banke.

Sukob je potkopao sposobnost stanovnika Gaze da se sami prehrane – više od 70 odsto bunara za navodnjavanje, plastenika i ribarskih čamaca je oštećeno ili uništeno, pokazuju podaci UN. Do jula, manje od 2 odsto obradivog zemljišta bilo je i neoštećeno i dostupno poljoprivrednicima.

Predviđa se da će udio stanovnika Gaze koji žive u onome što Svjetska banka naziva “multidimenzionalnim siromaštvom” – što znači nedostatak pristupa prihodu, obrazovanju i uslugama poput električne energije i čiste vode – porasti na 98 odsto, u odnosu na 64 odsto prije rata.

Sukob je uništio finansije mnogih preduzimljivih stanovnika Gaze.

Hasan Šehada, šezdesetjednogodišnjak, nekada je zapošljavao više od 200 radnika koji su šili farmerke, jakne i drugu odjeću, uglavnom namijenjenu prodaji u Izraelu, rekao je telefonom iz Gaze.

Tokom rata, jedan njegov pogon sa 60 šivaćih mašina je uništen, kazao je. Kada je porodica pobjegla iz grada Gaze u centralni dio Pojasa, ponijeli su sa sobom 20 šivaćih mašina i dio opreme, ali nisu uspjeli da pronađu dovoljno električne energije da ih koriste. Zato ne može ni da radi, ni da se vrati kući, a pokušava da prati vijesti o bivšim zaposlenima koji su poginuli.

Ipak, nada se da će doći mir i da će narod Izraela i Gaze shvatiti da su njihove sudbine povezane.

“Izrael ne može da odustane od nas, a ni mi ne možemo da odustanemo od Izraela”, rekao je. “Ako se ne izgradi pravi mir na čvrstim temeljima između nas, ništa neće funkcionisati”.

Izvor “Vijesti”

Foto: Gaza (Screenshot)