Bio je veliki šampion, najbolji bokser u istoriji Kanade, ali njegova velika sportska dostignuća zasjenile su jezive porodične tragedije.

Jeziva životna priča čuvenog boksera porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Džordža Čuvala, ledi krv u žilama.

Slavni bokser rođen je 12. septembra 1937. godine u Torontu kao Jure Čuvalo. Njegovi roditelji Stipan i Katica živeli su u Ljubiški, opštini koja se nalazi na samom zapadu Hercegovine. Napustili su zemlju i preselili se u Kanadu, gdje je i Jure rođen.

Talenat za boks je pokazao već tokom osnovne škole, a prvu borbu je imao sa 10 godina. Već sa 15 se našao u teškoj kategoriji, da bi sa 17 postao amaterski šampion Kanade. Postao je poznat kad je sa 18 godina nokautirao četiri suparnika i tako osvojio nagradu od 500 dolara. Postepeno je gradio svoju karijeru, pa kada je riješio da okači rukavice o klin 1978. mogao je da se pohvali sa 93 borbe – 72 pobjede od kojih su 63 bile trijumfi prekidom meča, svega 19 poraza i samo dva remija. Ovim impoznatnim brojkama se pridružila i činjenica da Čuvalu nikada nije doživeo nokaut – pa čak ni od Muhameda Alija sa kojim se sastao dva puta.

“Kada sam bio mlad trenirao sam američki fudbal i zbog toga sam imao izuzetno jak vrat. Tada sam naučio da primam udarce, jer u tom sportu ima mnogo jakih kontakata, skoro kao u boksu. U ringu sam bio uporan, imao sam valjda i izuzetno čvrstu bradu, ali i jednu veoma važnu odliku – nikada nisam htio da odustanem i da se predam protivniku. Na to nikada nisam ni pomislio”, otkrio je jednom prilikom Čuvalo.

Veliki Muhamed Ali se nedjeljama oporavljao nakon prvog meča s njim, od bolova u rebrima nije mogao da ustane iz kreveta.

Epitet “najbolje brade” dobio je po završetku karijere.

“Do moje prve borbe sa Alijem 1966. niko nije ni spominjao moju bradu, ali posle toga postala je velika vijest. Kada sam se penzionisao, neki novinari su je proglasili najboljom bradom u istoriji boksa. Ako je to istina, razlog za to su tri stvari: rođen sam sa kratkim vratom, trenirao sam da apsorbujem udarce i žvakao sam mnogo žvaka da ojačam mišiće vilice. Ponosniji sam na činjenicu da sam tokom karijere od 73 pobjede, 18 poraza i dva neriješena meča imao više nokauta od Džeka Dempsija (47) i Džoa Luisa (51). Osim toga, imao sam 64 nokauta, što je više od broja borbi Rokija Marčana, Alija, Frejzera i Tajsona”.

DVA MEČA SA NAJBOLJIM

Nizao je Kanađanin brojne uspjehe, ali su mu borbe sa jednim od najznačajnijih sportista 20. vijeka obilježile karijeru. Sa Muhamedom Alijem Čuvalo se sastao dva puta, jednom 1966. kad je meč trajao 15 rundi, potom 1972. kad je trajao 12. Oba puta je Amerikanac pobijedio, ali zahvaljujući odlukama sudija. Od najboljeg boksera svih vremena dobio je priznanje “najtvrđeg boksera” sa kojim se borio.

Njegov prvi meč sa Alijem je bio i tema dokumentarnog filma “Poslednja runda: Čuvalo protiv Alija” iz 2003.

Bio je Kanađanin hrvatskog porijekla svjestan svoje snage:

“Koliko god da je Muhamed Ali bio brz, uspio sam da ga uzdrmam tri ili četiri puta. Dokazao je da umije da primi udarac. Dok su čitali odluku sudija, moj najstariji sin Mičel, koji je imao šest godina, popeo se u ring i zagrlio me je, sa suzama u očima. Bilo mi je žao mališe. Kada su me ljudi sretali, rekli bi: “Džordž, izdržao si 15 rundi sa Alijem”, ja bih im rekao: “Ne, griješiš. On je izdržao 15 rundi sa mnom.”

“Kada je meč završen, Ali je bio taj koji je morao u bolnicu jer je krvario. Ja? Ja sam otišao na ples sa ženom. Nema sumnje ko je bolje prošao”, ispričao je Čuvalo.

Borbe sa Frejzerom i Formanom takođe nisu završene pobjedama, ali Čuvalo je bio ravnopravan rival svakom protivniku. Iako nikada nije postao svjetski šampion, postao je najbolji kanadski bokser svih vremena i držao je titulu prvaka Kanade 21 godinu zaredom.

GLUMAČKA KARIJERA

Nakon uspješne bokserske karijere zablistao je na filmskom platnu.

Čuvalo je u periodu između 1977. i 2005. zabilježio 12 filmskih uloga. Među njima je napoznatija ona u filmu Muva iz 1986, prema scenariju Dejvida Kronenberga. Pored toga glumio je i u filmovima: Nedostaješ mi, zagrljaj i poljupci (1978), Poslednji čovjek koji stoji (1987), Povratak Eliot Nesa (1991), Lijeva ponuda (2005)…

TRAGEDIJE

Nažalost, nakon što je završio karijeru, počeo je potpuni pakao u njegovom privatnom životu.

Tri sina postala su zavisna od heroina. Dvojica su umrla od predoziranja, dok je treći izvršio samoubistvo. Ubio se u hotelu, a ostavio je i oproštajnu poruku u kojoj je napisao da je to učinio kako bi se pridružio svojoj braći.

Njegova supruga nije mogla da podnese taj bol, pa je izvršila samoubistvo.

Tako je bokser ostao sa sinom Mičom i ćerkom Vanesom.

“Teško je, nije lako. Toliko sam se navikao na tragedije, da mi je čudno kada ih nema. Toliko puta sam bio udaren, fizički i emotivno”, rekao je u jednom razgovoru za “Večernji list” Jure.

Da stvar bude još gora, njegova unuka je umrla od raka u 26. godini života.

“Svakog jutra tugujem. Plačem, jer mi je tako lakše”, rekao je jednom prilikom nesrećni Jure.

Uprkos jezivim udarcima koje mu je život zadao, Čuvalo se nije predavao. Govorio je otvoreno o tragedijama koje su ga zadesile, vjerujući da tako može pomoći drugima koji se nalaze u sličnoj situaciji.

“Nijedna borba u ringu nije bila teža od ove koju vodim u stvarnom životu”, rekao je Jure.

Jure sada boluje od teškog oblika demencije, a kako to izgleda opisao je i njegov sin Mič:

“Spreman sam se za dan kada ću izgubiti oca. Bio sam dio boksa cijelog života i to se nikad ne završi dobro. On je preživio u surovom svijetu boksa 21 godinu”, ispričao je njegov sin u dokumentarcu.

Kako navodi Mič, u redu je primiti jedan ili dva udarca, ali kad je broj veći od hiljadu kao što je to njegov otac doživio, to onda predstavlja smrt od hiljadu udaraca.

Izvor: “Kurir”

Foto: Džordž Čuvalo (Screenshot/ThrowBackMedia )