(Safet Sijarić: Ljubav na Miljacki, Lijepa riječ, Tuzla, 2024., 56 str.)

Nisam siguran da sa sigurnošću možemo svrstati kojem žanru pripovjedne proze pripada najnovija knjiga Safeta Sijarića, koju posthumno objavljujemo – Ljubav na Miljacki. No, bez obzira da li je to kratki roman, novela ili razuđena priča – Sijarić nam donosi još jedan književni dukat koji će s radošću čitati njegovi čitaoci, a njih nije mali broj.

Nije mi poznato da je neko sa ovih naših, ratovima i drugim brutalnostima, u crno zavijenih geografskih prostora tako duboko uronio u tuđu bol i nesreću kao što je to uradi Safet Sijarić; ne samo u ovoj priči već i u mnogim, prethodno objavljenim. Doima se da je sve te usude, o kojima piše, godinama nosio na svojim krhkim plećima i napokon spustio i sjeo pored njih da odahne.

Ovo je na koncu priča o predrasudama i živom balkanskom blatu u kojem su se, ni krivi ni dužni, zatekli dvoje mladih Sarajlija. On pravoslavac, ona muslimanka… Pa iako On u opkoljenom i granatama i još kojekakvim ubojitim skalamerijama zasutom Sarajevu sa srpsko-četničkih položaja u okolini – a i iz same nutrine grada, na svakom koraku vreba smrt – žrtvuje vlastiti život kako bi spasio staricu muslimanku koja je pogođena u nogu i leži na jednom od sarajevskih trotoara – ne vjeruju mu i kao samrtni plašt nabacuju krivnju zbog smrti koje dolijeću u grad.

Zato donose odluku da odu, da bježe. Iz smrti u smrt!

Iako je u trenucima smaknuća i kataklizme Sarajeva Sijarić bio daleko, očito da je, i kao pisac i kao čovjek, bolovao bosanske rane rata. Do u detalje je odslikao pogibeljni bijeg iz grada, gdje nije previdio ni njihanje nepokošene trave uz Miljacku u koju su, izrešetani kuršumima, zauvijek pali Admira i Boško.

On pravoslavac, ona muslimanka! Taj grijeh se, u nesretnim zemljama, plaća životima!

Safet Sijarić je posve poseban pripovjedač i majstor svog zanata, koristi arhaiku ali strogo doziranu, vodi računa da ne zamara čitaoca i da ga do zadnje rečenice drži budnog, te svojom kratkom formom uspijeva ispričati ono što mnogi pisci smještaju na stotine stranica.

Ova knjiga „Ljubav na Miljacki“ je, u najkraćem, memento ratnom Sarajevu; pomenulo se, a ne povratio – rekao bi pametni narod.

Safet Sijarić je živio za književnost. Imao je nevjerovatan dar da namiriše dobru knjigu, dobru rečenicu. I o svakoj govorio sa ushićenjem kao da je to njegova knjiga, njegovi junaci u njoj, i to oni iz najbližeg rodbinskog kruga.

Takav je bio naš Sajo, takav je umro, i takav će ostati u našim sjećanjima.

Faiz Softić