Emir je rođen u SAD gdje je stekao akademsko obrazovanje, ali svoje snove ostvaruje u Plavu: “Život u CG mi je puno ljepši nego u Americi” (VIDEO)

“Roditelji se nijesu složili s mojom odlukom. Govorili su mi da gubim vrijeme, da treba da radim, da se vratim… Mislili su da u Plavu i Crnoj Gori nema uslova za život. Razumijem njihov takav stav, jer osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka u Plavu je bilo teško pa su otišli u Ameriku da djeci stvore bolje uslove za život. Majka je došla u Plav nakon godinu dana i shvatila da radim ozbiljan posao, da imam dobre, ostvarive i realne planove i ambicije i od tada imam njihovu podršku”, priča Ciriković.

Dvadesetšestogodišnji Emir Ciriković je ostvario “američki san” kada je imao samo 21 godinu – završio je ekonomski fakultet, zaposlio se, zarađivo odlično, ali nije bio zadovoljan i ispunjen… Nešto je falilo… Emir je bio nezadovoljan načinom života, puno vremena je provodio na poslu, stresa nije falilo, nije mogao da se posveti svojim interesovanjima jer nije imao vremena.

Donio je odluku da napusti posao i dođe u Plav na par mjeseci, da odmori i razmisli na miru i bez pritisaka i rokova šta dalje da radi.

Emir s roditeljima, sestrom i bratom nako sticanja diplome ekonomskog fakulteta

Posao za kancelarijskim stolom zamijenio je odlaskom na planinu i otkrio njenu moć koja ga je opčinila. Svakodnevno je otkrivao nova mjesta, uživao u avanturama i slobodi koju je osjetio prvi put u životu.

“Umjesto planiranih četiri mjeseca ostao sam godinu dana. Shvatio sam da je planina moja druga kuća i ono što mi je godinama falilo u Americi i riješio da otvorim turističku agenciju i ostanem u Plavu da živim”, priča Ciriković za Portal Revije Fokus.

Tako je ovaj mladi vizionar, rođen u Americi, započeo novi život tamo odakle je njegov otac Skender otišao u “obećanu zemlju” 1987, a majka Sabina 1994. godine. Naravno, kao i svi koji su napustili ognjišta u potrazi za boljim životom.

Jer Emira su oduvijek privlačili avantura, adrenalin, priroda, a to u Konektikatu, gdje živi njegova porodica, nije mogao da ima.

 

Emir je otvorio turističku agenciju Balkan Mountain Adventures i web stranicu blknmtn.com, ima svoj blog i, na njegovo iznenađenje, već prva sezona je donijela dobre rezultate.

Ali, roditelji se nisu složili sa njegovom odlukom.

“Govorili su mi da gubim vrijeme, da treba da radim, da se vratim… Mislili su da u Plavu i Crnoj Gori nema uslova za život. Razumijem njihov takav stav, jer osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka u Plavu je bilo teško pa su otišli u Ameriku da djeci stvore bolje uslove za život. Majka je došla u Plav nakon godinu dana i shvatila da radim ozbiljan posao, da imam dobre, ostvarive i realne planove i ambicije i od tada imam njihovu podršku”, priča Ciriković.

To mu je dalo dodatni vjetar u leđa i otišao je u Ameriku, radio četiri mjeseca i sve što je zaradio uložio je u agenciju. Druga godina je, kaže, bila bolja, treća još bolja…

Tek, turista ne fali, a Emiru su njihove reakcije samo potvrda da sve radi kako treba i da je njegova ljubav prema planini očigledna. Jer, Emir svoj posao radi iz zadovoljstva i ljubavi, a ne zbog novca, ma kako to zvučalo nerealno.

Turistima preporučuje Prokletije – dio sa gusinjske strane, Grebaje, Ropjanu, Plavsko jezero, Bogićevicu…

“Ako je zima Plav je broj jedan za skijanje. A ljeti je gusinjska strana prelijepa”, kaže Emir.

Najatraktivnija tura je “Peaks of the Balkans” (Vrhovi Balkana), koja podrazumijeva  sedmodnevni obilazak cijelih Prokletija.

“Više turista koji su obišli svijet su mi rekli da je ‘Peaks of the Balkans’ najbolje iskustvo koje su ikada imali”, kaže Emir.

Emir voli da spava vani bez šatora. Kaže da se ne plaši. U posljednje vrijeme često vozi bicikl.

“Radim na novoj ponudi sa biciklima. Nedavno sam vozio bicikl iz Plava do Podgorice, imao sam neke obaveze, iako imam auto. Spavao sam pored rijeke Cijevne”, priča.

A sve to ovaj mladi vizionar je uspio sam, zahvaljujući iskustvu, radoznalosti, upornosti i ogromnoj ljubavi prema planinarenju.

Plavljani su ga u početku zvali Amerikanac, a Emir se, kaže, osjeća kao da je tu rođen.

“Svi me znaju, ja sve ljude znam… Više sam u Plavu nego oni što su u njemu odrasli. Oni idu vani, a ja ostajem”, kaže i dodaje da je u Plavu naučio naš jezik, jer ga, iako se u porodici pričao, nije znao dobro.

Emiru društva ne fali, a dolaze i Amerikanci, kao i ljudi iz Crne Gore koji žive u Americi.

“Ima nekih koji su rođeni u Americi, a razmišljaju da se vrate”, kaže Emir.

“U Americi ste stranac. Ako hoćete da radite ima posla. Radi se po čitav dan, ne možete da stignete da popijete kafu, ne možete da stignete da jedete, da spavate, ali ne mogu nikom ništa da preporučim. Volim avanturu, zanimljiv život, svaki dan mi je drugačiji. Ili sam na planini, ili upoznam nekog… Život u Crnoj Gori mi je ljepši nego u Americi”, kaže Emir Ciriković.

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PREUZIMANJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PRETHODNE PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS

Idi na VRH
error: Content is protected !!