Piše: Edin Smailović (Al Jazeera)

Poznatom američkom piscu Marku Tvenu pripisuje se izreka:”Postoje laži, proklete laži i statistika”.

U Crnoj Gori će u novembru ove godine biti organizovan popis stanovništva. Posljednji je obavljen 2011. godine, dakle prije 12 godina.

Popis je više puta odlagan da bi se odluka o provođenju popisa konačno donijela u februaru ove godine.

Prije usvajanja odluke bilo je puno polemike da li popis treba organizovati u ovakvoj atmosferi u društvu. Opozicija je prigovarala vlastima da postoje puno preči problemi u zemlji i da na popisu pokušavaju prvo da zarade političke poene a kasnije preko rezultata popisa realizuju svoje političke ciljeve.

U državama koje važe za ozbiljne popis je prije svega korisna i važna stvar jer se na osnovu njega prave projekcije za blisku budućnost.

Tako organizovana društva znaju koliko im u narednih deset godina treba recimo zubara, njegovatelja u staračkim domovima, koliko treba izgraditi novih stanova itd.

Ukratko, popis u većini država Evrope je osnova za planiranje.

Popis je političko pitanje

E pa kod nas je stvar sa popisom bitno drugačija. Za razliku od ostatka Evrope popis u Crnoj Gori je prvenstveno političko pitanje.

I ovo političko pitanje se vrti oko tri od oko 80 pitanja koliko će ih biti u popisnom obrascu.

To su pitanja o etničkoj, religijskoj i jezičkoj pripadnosti.

Cilj određenih političkih snaga, posebno onih okupljenih oko Demokratskog fronta je obezbijediti kroz popis promjenu sadašnje, prije svega etničke i jezičke strukture države kako bi se ti rezultati koristili kao osnova za promjenu postojeće ustavne strukture države.  O stepenu upletenosti Srbije je izlišno i trošiti vrijeme. Loše je i što je sva relevantna opozicija u Srbiji na tragu razmišljanja aktuelne vlasti u toj zemlji.

Ono što je još poraznije jeste da se sa takvom politikom slaže i sva opozicija izuzev marginalnih političkih opcija koje su daleko ispod cenzusa.

To znači da će se popis nažalost od jedne dosadne tehničke rabote pretvoriti u tenzičnu stvar i na kraju produbiti i onako postojeći razdor u crnogorskom društvu.

Ono što će takođe biti veliki problem jeste i hronično nepovjerenje građana u institucije zadužene za provođenje popisa, državnu agenciju za statistiku-Monstat.

Ono što mnogi prigovaraju državnoj statistici jesu bajati i neadekvatni podaci ne samo kad je u pitanju stanovništvo već i druge statističke oblasti.

Statistika koja odudara od stvarnosti

Čak i javnost van Crne Gore dobro pamti “blistanje” Monstata kada su iznijeli podatak da prosječan građanin Crne Gore može da zadovolji potrebe za hranom za par eura dnevno. Ovome se gorko nasmijala većina građana koji od tada samo još teže preživljavaju zbog galopirajućih troškova života.

Jednostavno kazano, statistika nam odudara od stvarnosti, pa sada bolje razumijete zašto sam tekst počeo citatom Marka Tvena.

Takođe, kakvi god bili rezultati popisa stanovništva u ove tri kategorije bojim se da će dobar dio javnosti gajiti sumnje u objavljene rezultate. Na kraju se može desiti da niko ne bude zadovoljan podacima s popisa.

Onaj drugi, važniji dio popisa, proći će skroz nezapaženo. A ne bi trebalo jer bi trebali znati koliko imamo funkcionalno nepismenih ili podstanara na primjer ili koliko građana još uvijek nema kupatilo u svom domu. Rezultati će kakvi god budu pokazati i da je više od pola države pusto, dok su Podgorica i uzak dio uz obalu mora prenaseljeni.

Takođe, utvrdiće se i da nam je stanovništvo u prosjeku sve starije i da su nam domaćinstva sve manja.

Ali to nije ništa što će zabrinuti bilo koga na vlasti.

Manipulacije građanima

Političari će već rezultate popisa vješto iskoristiti za nove i beskrajne manipulacije građanima i politička nadmudrivanja.

U tome se krije i odgovor zašto Crna Gora nije i nažalost dugo neće biti država građana. Jer kada bi ovdje postajali građani nijedna od postojećih političkih garnitura ne bi mogla postojati.

Zato se uostalom niko ne trudi da objasni građanima razliku između etničkog i državnog.

Da im ukaže da je Crna Gora jedina domovina svih nas ma kako se izjašnjavali u bilo kojem smislu.

Nedostatak istinskog državnog patriotizma gurnuo je građane ili u ravnodušnost ili u etnički tor. U svakom slučaju ih je udaljio od  pripadanja Crnoj Gori i to će se pokazati kao višedecenijski problem ovog društvo koji će se teško rješavati.

Do tada čeka nas popis. Vlada kaže biće uključeno 4.500 građana. Uglavnom će biti angažovani studenti i nezaposleni. Eto makar neke vajde od popisa.

Da li je Crna Gora uređena zemlja?

Ostaje nam samo nada da ćemo jednom biti uređena zemlja. Da ćemo imati institucije i da će popis stanovništva biti jedna korisna i tehnička stvar.

Samo je problem što ja iz ove pozicije Crnu Goru nikako ne mogu da vidim kao uređenu državu.

Naprotiv.

Sve ukazuje na silaznu putanju, čiju nultu tačku takođe ne vidim.

Ali ostaje nam nada.

A to je ovdje  u Crnoj Gori ali i cijelog regiji, uvijek vjera u nemoguće.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.