Akademske zajednice najrazvijenijih država svijeta najuticajniji su faktor napretka njihovih društava. Već više od tri decenije, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama, mladi kadrovi sa bosanskohercegovačkim korijenima imaju značajnu ulogu u oblikovanju savremene naučne misli.

Jedna od njih, prepoznata kao vrhunski talenat i potencijal, je mlada Anita Đonlić, rođena u Maglaju 1991. godine. U svim relevantnim univerzitetskim centrima participira kao aktivna, perspektivna i međunarodno priznata naučnica u oblasti hemijske biologije. Njenu karijeru upotpunile su mnoge stipendije američkih univerziteta. Danas radi kao viša naučna saradnica na Princeton Univerzitetu i učestvuje u značajnim biohemijskim i molekularnim istraživanjima, koja imaju cilj razumijevanje nastanka i prevencije kancerogenih oboljenja.

“U gimnaziji sam razvila posebnu ljubav prema hemiji, ponajviše zbog profesorice Marije Miljković, koja je sa učenicima radila vrlo posvećeno. Radovala sam se svakom času. Bila sam premlada da shvatim kako sam se u toku tih časova osjećala ohrabrenom i cijenjenom u učionici, te da će me to iskustvo pratiti kroz cijeli život. Moj naredni korak, ujedno i velika želja, bio je upis na oledž Ujedinjenog svijeta u Mostaru, 2008. godine. Istina, bila sam skeptična i nisam vjerovala da ću biti primljena. Ipak, na koledž sam primljena sa stipendijom, dobivši priliku da apliciram na svjetske univerzitete”.

Anita je na koledžu stekla bilingualnu International Baccalaureate (IB) diplomu, priznatu širom svijeta. Ukazale su joj se mogućnosti za dalje školovanje, ovaj put izvan Bosne i Hercegovine. To je iskoristila na najbolji mogući način.

Prisjećajući se tih dana ne skriva da je imala malo nade da će njena aplikacija biti prihvaćena. Ipak, nagrađena je stipendijom, koja ju je odvela na studij u Sjevernu Karolinu.

PRESTIŽNE STIPENDIJE

“Dobila sam Shelby Davis i Predsjedničku stipendiju, zahvaljujući kojima sam upisala Methodist University u Sjevernoj Karolini. Od 2010. do 2014. godine, koliko sam provela na univerzitetu, uživala sam u laboratorijskim istraživanjima. Na drugoj godini studija dobila sam priliku da radim kao asistent na uvodnim časovima biologije i hemije”, priča Đonlić.

“Iste godine otišla sam na Medicinski fakultet u Sarajevu, u cilju sticanja naučno-istraživačkog iskustva. Bila je to prilika da posjećujem i svoju porodicu, ali i da steknem nove kolege. Posebnu podršku u tom smislu dobila sam od dr Emine Kiseljaković, uz koju sam spoznala šta predstavlja jedan radni dan naučnice. Na trećoj godini sam boravila u Španiji, učestvujući u istraživačkim projektima na fakultetu Santiago de Compostela. Bilo je teško doći u poziciju baviti se ozbiljnijim naučnim istraživanjima na ovim institucijama, ali nisam odustajala. Methodist University je bio mali, sa svega pet profesora, što mi je otežavalo u potrazi za mentorom”, naglašava Đonlić.

No, Anitu je čekao novi izazov. Pred njom se našla odluka da se upiše na doktorske studije, koji bi joj otvorili vrata ozbiljnijih akademskih iskustava i projekata. Ta odluka bio je upis na Duke University, jedan od najuglednijih u svijetu. Podršku da aplicira, kako kaže, imala je od profesora sa kojima je sarađivala i, naravno, porodice. Uskoro su došli i prvi značajni uspjesi i otkrića, koja su pomjerila granice nauke o hemiji u oblasti medicine.

“Duke mi se činio kao idealno mjesto za moje interese, jer se pokazao kao vrlo dobra kombinacija osnovne nauke o hemiji i načinima na koji ona može da pomogne medicini. Te 2014. godine diplomirala sam na Methodist University sa najvišim počastima (Summa Cum Laude), kao članica ‘Programa Casti’ i, što mi je osobito drago, Mendeljejevim medaljonom”.

Disertacijski rad iz hemije na Duke University radila je pod mentorstvom profesorice Amande Hargrove, što je bio novi naučni izazov.

“Njena laboratorija je specijalizovana u apliciranju osnovnih principa hemije u domenu izučavanja novootkrivenog molekula ribonukleinskih kiselina koje imaju važne uloge u razvoju mnogih bolesti. Moj rad se bazirao na inhibiciju RNK molekula koja ima važne uloge u razvoju kancerogonih oboljenja pluća, dojki i debelog crijeva, ali nije esencijalna za sve procese u normalnim ili zdravim ćelijama. Nakon pet godina rada otkrila sam prvog inhibitora te RNK molekula, što sam elaborirala u šest objavljenih naučno-istraživačkih radova. Eksperimente sam vršila u epruvetama, a sljedeći korak je testiranje u ćelijama karcinoma”, govori mlada naučnica.

EMINENTNI SVJETSKI STRUČNJACI

Anita se našla među eminentnim svjetskim stručnjacima u oblasti svog rada. Duke University omogućio joj je učešće u mnogim naučnim konferencijama, gdje je prezentovala rezultate svog rada. To je, kako se pokazalo, bila stepenica više u razvoju njene karijere koja ju je vodila prema Princetone University. Bilo je to, prema njenom mišljenju, ostvarenje sna.

“Moj put ka Princetone University vezan je za jedan od simpozijuma kojem sam prisustvovala. Na njemu sam saznala o novoj fazi ćelijske biologije, gdje su otkrivene organele koje ne posjeduju membrane, promijenile razumijevanje i poglede na ćelijske procese i bolesti. Srećom po mene, u njima su ribonukleinske kiseline identifikovane kao sastavni dio tih organela, što sam prepoznala kao odličnu priliku za primjenu znanja stečenih na doktorskim studijama. Stupila sam u kontakt sa nekoliko profesora na različitim univerzitetima, a profesor Cliff Brangwynne sa Princetona bio je moj prvi izbor. Bila sam presrećna kada sam dobila ponudu za sprovođenje istraživanja”.

Ideja za nove projekte joj ne nedostaje. Uz profesore koji uživaju veliki svjetski ugled, rasle su i Anitine ambicije. Fokusirana je istraživanja ribonukleinskih kiselina, po čemu je postala poznata u mnogo široj svjetskoj akademskoj zajednici.

“Cilj mojih trenutnih projekata je što kvalitetnije izučavanje molekule ribonukleinskih kiselina u kondenzatima, koji se razlikuju u zdravim i kancerogenim ćelijama. Kondenzati su, također, u vezi sa neurodegenerativnim poremećajima i virusnim infekcijama, tako da postoji veliki potencijal da moja dalja istraživanja pomognu u liječenju drugih bolesti”, ističe Đonlić.

OSTALA U KONTAKTU S KOLEGAMA U DOMOVINI

Iako 13 godina živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, održava kontakte sa kolegama iz Bosne i Hercegovine. Svjesna da je nemoguće u istu ravan staviti investiranje u nauku ove dvije zemlje, Đonlić smatra da ih, uprkos velikom potencijalu mladih ljudi, bosanskohercegovačko društvo nedovoljno pomaže.

“Za naučna istraživanja na svjetskom nivou potrebno je mnogo novca i kvalitetna infrastruktura. Sve dok država izdvaja nedovoljno novca u obrazovanje, utoliko će trpjeti i razvoj naučne misli. Stanje je, istina, mnogo bolje nego što je to bilo u vrijeme mojih početaka. Vrlo je važno, kao što je bio moj slučaj, a vjerujem da to mišljenje dijele i mnogi mladi u Bosni i Hercegovini, da sistem i država pružaju mogućnost napretka. Iz ličnog iskustva mogu da tvrdim da je odlazak na studije u Sjedinjene Američke Države bila najbolja odluka koju sam donijela, jer tamo sam dobila priliku i svaki vid podrške vlasti.

Dobre su vijesti da danas mladi imaju mogućnost da idu na usavršavanja u inostranstvu i uspostavljaju internacionalna poznanstva sa bosanskohercegovačkim naučnicima. Jedan od tih primjera je ‘BH Futures Foundation’, koja angažuje i povezuje mentore sa mladima. Nadam se će podrška ovoj i sličnim fondacijama pomoći talentovanim naučnicama i naučnicima u našoj zemlji da ostvare svoj puni potencijal”, optimistično zaključuje Đonlić.

Alen Zečević (Al Jazeera)

Foto: Anita Đonlić (Facebook)