Knjiga „Čekajući Dylan Doga u Srebrenici“, autora Dragana Bursaća, sinoć je predstavljena u svečanoj sali FCJK.

Razgovor s autorom vodio je crnogorski pisac i kolumnista Andrej Nikolaidis.

Dragan Bursać je kazao da je knjigom „Čekajući Dylan Doga u Srebrenici“ u literarnom smislu pokušao da sačuva od zaborava makar dio žrtava Srebrenice. Autor je poručio da, dok još ima živih svjedoka, treba bilježiti individualne životne priče stradalih, jer da nije svjedoka i onih koji ta svjedočenja zapisuju, žrtve rata u Bosni i Hercegovini ostale bi samo apstraktni broj.

Bursać je istakao svoju potrebu da piše i govori istinu, ne da bi se nekome dodvorio ili zamjerio, nego zato što to smatra svojom etičkom obavezom, s obzirom na to da potiče iz partizanske porodice i da je vaspitavan na idealima antifašizma.

Naslov knjige „Čekajući Dylan Doga u Srebrenici“, kaže nije njegov.

„Ja sam dobio dnevnik djevojčice o njenim prvim ljubavima, prvim stripovima, o nečemu što, koliko god imali narativnog dara, ne možete izmisliti bolje od onoga što se stvarno desilo. Pisala je o tome kad dolaze stripovi u trafiku u Srebrenici i kako se, čekajući stripove, zaljubila u dječaka. A ta tinejdžerska priča iz osamdesetih godina prošlog vijeka završava se njenim dolaskom na grob toga dječaka i njegove braće i ostavlja strip… Da nije te priče, ti mladići, ta djeca bili bi mrtvi po drugi put: Smrt smrti i smrt zaborava!“, kazao je Bursać ističući da je u Bosni mnogo toga u brojevima.

„Iza tih brojeva su žrtve, njihove sudbine, njihova imena i prezimena. Rat u BiH je najdokumentovaniji i postavlja se pitanje zašto nema više ljudi koji će spašavati od smrti zaborava dok ima živih svjedoka“.

U razgovoru sa književnikom Andrejom Nikolaidisom, Bursać je ukazao na to što mnogi ljudi, koji su potekli iz antifašističkih porodica, sada za sebe kažu da su četnici, a njemu govore da je izdajnik.

„To je povijesni anahronizam. Ljudi potomci partizanske porodice, antifašističke tradicije, sada su četnici i meni kažu da sam ja izdajnik, a ti ljudi su izdali sve. Navodim primjer Milorada Dodika, čiju su porodicu lokalni četnici izručili ustašama i odveli je u Jasenovac. On kaže da postoje dva antifašistička pokreta od kojih je njemu draži četnički! Ima nešto u ljudskoj prirodi što stvara ideološki otpad. Antifašista je cjeloživotno opredjeljenje, ne možete biti ‘srednjičar’, koji će odobravati i jedne i druge i treće“, kazao je Bursać.

Iskazao je i bojazan „da će se i u Crnoj Gori desiti da će četnička bratija postati