Zbirka istorijskih eseja i kolumni „Dnevnik kontrarevolucije – kako nam je ukradena budućnost?“ mogla bi se svrstati u žanr horora.

Autor, istoričar Boban Batrićević bilježi slobodan pad Crne Gore i kaže da ništa nije dobro i da nema lažne nade. Tekstove, koji su objavljeni u posljednje tri godine, treba čitati i sad i shvatiti ih kao niz upozorenja. Ne treba da prestanemo da mislimo i da pišemo, nema konačnih pobjeda i poraza i moramo da nastavimo da se borimo, ocijenio je književnik Andrej Nikolaidis, tokom predstavljanja Batrićevićeve knjige na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.

Za profesora Sveučilišta u Zagrebu Tvrtka Jakovinu knjiga je interesantna zbog toga što je, kao neko ko je iz druge sredine, mnogo toga mogao iz nje saznati i staviti u kontekst onoga što se zbiva i u ostalim zemljama u regionu.

Autor Boban Batrićević kazao je da su ga na pisanje kolumni i eseja, koji su dio ove knjige, podstakli događaji, koji su sada već važni za istoriju Crne Gore, a to su „izbijanje litija i potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i Crkve Srbije, prije i poslije čega je sve drugačije“.

Istoričari znaju da se iz prošlosti gotovo ništa ne nauči i da rijetko ko uči na tuđim greškama i iskustvima. Zanimljivo je danas u 21. vijeku, smatra profesor Jakovina, upoređivati događaje iz 1941. godine, kao što je 13. jul u Crnoj Gori, kojem je posvećen jedan esej, sa datumom toga značaja u Hrvatskoj – 22. jun, i kako su ti datumi tretirani u jugoslovenskoj hijerarhiji.

Osvrnuo se i na dio „antititovskog senzacionalizma“, na polemike posljednjih tridesetak godina o Titovom porijeklu (Englez, Rus…), ističući da je „nevjerovatno koliko su te priče tvrdokorne i opstaju uprkos tome što je Titov zagorski govor, kojeg se nikada nije riješio, jedan od dokaza njegovog porijekla“.

„Za sve koji nijesu istoričari, ovi eseji mogli bi biti korisni kao podsjećanje, slika jednoga vremena, kada su i koje teme bile interesantne, da bi o njima jedan istoričar u 21. vijeku pisao“, kazao je profesor Jakovina.

Što se tiče tekstova na aktuelne teme, profesor Jakovina ukazuje na to da bi susjedi trebalo da budu više zainteresovani za događaje u okruženju i da čitaju o tome, ali da, nažalost, mnogo ljudi to ne radi i da nijesu svjesni da se i njima mnogo toga događa zbog onoga što se događa drugima.

Na podśećanje profesorice Fakulteta političkih nauka u Podgorici Olivere Komar da je jedno istraživanje pokazalo da 60 odsto ispitanika ne zna ko je bio u pravu u Drugom svjetskom ratu, Jakovina je kazao da „živimo drugačiju civilizaciju i kulturu“, da se malo čita, navodeći primjer da njegovi studenti nijesu čuli za Dobricu Ćosića, Danila Kiša, Aleksandra Solženjicina, pa ni Miljenka Jergovića.

Kao što je Oskar Vajld svojevremeno zapisao da ne čita novine, da nema uzbuđenja u istinskom svijetu, te da „kad poželi nešto zaista skandalozno da pročita, čita svoje dnevnike“, tako bi i Boban Batrićević mogao da kaže: „Kad poželim da pročitam nešto jezivo, čitam ovaj dnevnik kontrarevolucije“, naveo je Andrej Nikolaidis. Ističući kako Boban kaže „da ništa nije dobro i da nema nade“, Nikolaidis ove tekstove ocjenjuje kao niz upozorenja.

„Ne kažem da su stvari mogle biti drugačije da je neko poslušao. Propast je bila neizbježna, da je loša situacija, bilo je jasno kad su se zakotrljale litije.

Boban je napravio važan tekst, vješto saopšteno, postoje izvori koji će nekim novim generacijama biti od značaja. Ne treba da prestanemo da mislimo i da se borimo, nema konačnih pobjeda i konačnih poraza, molim vas da nastavimo da se borimo“, poručio je Nikolaidis.

„Jasno je da je Crna Gora nespremno dočekala AB revoluciju 2, da nije imala institucije koje su mogle da spriječe toliku klerikalizaciju. Zaćutali su intelektualci koji su od 2006. do 2020. sanjali evropsku bajku. Svega 10–15 ljudi smoglo je snage da kažu NE fašizmu. Strah me je što nijesmo moćni“, kazao je autor Batrićević, podśetivši da „je međuratni period imao 800 studenata-boraca protiv fašizma, a da ih danas ne bi toliko bilo“.

Uporedio je i demonstracije na Belvederu iz 1936. godine, protiv tadašnje vlasti Kraljevine Jugoslavije, sa demonstracijama na Belvederu 2021, ističući da su isto kvalifikovane u štampi 1936. i na Javnom servisu Crne Gore 2021. godine.

Gušenje demonstracija predvodio je 1936. viceban, a 2021. vicepremijer Svjetlan (Dritan Abazović), istakao je Boban Batrićević.

Izdavači knjige Bobana Batrićevića „Dnevnik kontrarevolucije – kako nam je ukradena budućnost?“ su Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski PEN centar. Recenzenti su prof. dr Tvrtko Jakovina i pisac Filip David, a urednici Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman.