Odlazak trenera svih trenera: Preminuo Ćiro Blažević

Posljednji posao imao je u Zadru gdje je stigao u martu 2014. godine, ali je početkom 2015. napustio Stanove

U Zagrebu je u 88. godini života preminuo Ćiro Blažević, nakon duge i teške bolesti.

“Trener svih trenera” rođen je u Travniku 10. februara 1935. Autor je jednog od najvećih uspjeha hrvatskog sporta, svjetske bronze iz 1998. godine.

Fudbal je igrao do 31. godine života, a nosio je dresove Dinama, Lokomotive, Sarajeva, Rijeke i na kraju Siona, a onda je u švajcarskom Moutieru odlučio da postane trener. Ostao je u Švajcarsku, gdje je vodio Vevey i Sion, da bi 1979. godine preuzeo švajcarsku reprezentaciju. Uspon je počeo 1979. godine kad je došao u Rijeku s kojom je dogurao do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je ispao od Juventusa. U decembru 1980. godine prihvatio je poziv Dinama gdje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983. godine. Nije to bio običan mandat, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije, prvi put nakon 24 godine. Ekipu su predvodili Marko Mlinarić, Velimir Zajec, Snješko Cerin, Stjepan Deverić, Boro Cvetković, Marijan Vlak i dr.

“To je nešto neponovljivo i definitivno vrhunac moje karijere. Svaka čast bronzi u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.

Nakon što je u idućoj sezoni osvojio jugoslavonski Kup, “trener svih trenera” prvi put je napustio Zagreb. Karijera ga je ponovno odvela u Švajcarsku, vodio je Grasshopper jednu sezonu, jednu dovoljno da se kruniše naslovom državnog prvaka, a onda je nakon PAOK-a, vodio Prištinu do njene promocije u prvu jugoslovensku fudbalsku ligu. Godine 1985. počeo je njegov drugi mandat u Dinamu, ali tada nije ostvario zapažene rezultate. Uslijedio je angažman u Nantesu od 1988. do 1991. Na poziv prvog predsjednika samostalne države Franja Tuđmana, Ćiro se vratio u Dinamo po treći put u svojoj karijeri, pa je 1993. godine osvojio prvenstvo Hrvatske, a 1994. godine Kup. No, na kraju te sezone Ćiro je dobio novi zadatak – postao je selektor reprezentacije.

Plasirao se na Evropsko prvenstvo u Engleskoj 1996, u kojem je Hrvatska gurpu sa Turskom, Danskom (branilac naslova) i Portugalom prošla je sa šest bodova, da bi u četvrtfinalu izgubila od Njemačke 2:1. Na klupi “Vatrenih” je vrhunac doživio 1998. u Francuskoj. Vodio je nacionalnu reprezentaciju do bronze, prvi put u istoriji. Završio je kao drugi u grupi s Argentinom, Jamajkom i Japanom. U osmini finala pali su Rumuni, da bi zatim u četvrtfinalu Jarni, Vlaović i Šuker srušili Njemačku i osvetili im se za poraz na EURO-u dvije godine ranije. U polufinalu je s dva pogodaka (jedina dva za reprezentaciju) koban bio Lilian Thuram u susretu protiv Francuske. U toliko puta opjevanoj utakmici protiv Francuza, Ćiro se jako zamjerio navijačima jer je Roberta Prosinečkog u igru uveo tek u 90. minutu.

Reprezentaciju je vodio 72 puta, ostvarivši 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza.

Nakon što je napustio hrvatsko kormilo, Blažević je prihvatio poziv iz Irana preuzevši tamošnju reprezentaciju. Nakon što Iran nije uspio da se kvalifikuje na Svjetsko prvenstvo 2002. (ispao je u play-offu od Irske), ponovo se vratio u Hrvatsku. Prvo u Osijek, a potom u Dinamo s kojim 2003. osvaja hrvatsko prvenstvo. Potom je vodio Muru i Varteks, a u julu 2005. postaje trener Hajduka.

U Splitu je počeo  osvajanjem Superkupa protiv Rijeke. Međutim, uslijedio je evropski debakl protiv Debrecena (porazi 0-3 u Mađarskoj i 0-5 na Poljudu), a nakon lošeg otvaranja u HNL-u, Ćiro je u martu napustio Poljud.

Krajem 2005. Blažević preuzima švajcarski Neuchatel Xamax, ali nije uspio da ga spase od ispadanja. Po povratku u Hrvatsku preuzeo je Zagreb, a u julu 2008. je postao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine. Međutim, Ćiro i njegovi “Zmajevi” nisu  uspjeli da se plasiraju na SP u Južnoj Africi. Zapeli su u play-offu od Portugala, a Blažević je potom podnio ostavku.

Iduća stanica bio je kineski Shanghai Shenhua s kojim je bio treći u prvenstvu, a u decembru 2010. postao je selektor kineske U-23 reprezentacije. Nakon što je reprezentacija ostala bez plasmana na Olimpijske igre 2012. u Londonu podnio je ostavku.

Kratko vrijeme vodio je i iranskog prvoligaša Mes Kermana, pa ponovo Zagreb. Početkom 2014, Ćiro je potpisao ugovor sa Slobodom napravivši još jedan podvig, vrativši tuzlanski klub u prvu ligu. Od ukupno 15 utakmica, Sloboda je pobijedila u 13.

Posljednji posao imao je u Zadru gdje je stigao u martu 2014. godine, ali je početkom 2015. napustio Stanove.

Izvor: “Jutarnji list”

Foto: Printscreen/HRT

 

Idi na VRH

error: Content is protected !!