U potrazi za boljim životom Ulcinjani su počeli da dolaze u SAD šezdesetih godina prošlog vijeka, a prvi koji je tada kročio na američko tlo bio je Avdo Lazorja.

Čim je “stao na noge” nesebično je počeo da pomaže brojnim ulcinjskim porodicama da dođu. Sedamdesetih godina u Americi su se obreli Basri i Qamil Lula, Hasan Gorana i porodice Lazoja, Goga, Hidri, Bajrami, Fici, Hoxha, Murati i Zyberi.

Kasnije, devedesetih godina prošlog vijeka, doselio je veliki broj stanovnika najjužnijeg crnogorskog grada.

U SAD je prije četiri godine doselio i Džemal Džemo Lanica, Ulcinjanin koji je prošle godine pokrenuo inicijativu o osnivanju Albansko američke asocijacije “Shoqata Ulcinj”. Naišao je na pozitivne reakcije, pa se već može pohvaliti brojnim aktivnostima koje su organizovali tokom prethodne godine.

Lanica je predsjednik udruženja, a za Portal Revije Fokus govori o aktivnostima organizacije, uspješnim Ulcinjanima, planovima…

Uskoro će se navršiti godina dana otkako ste osnovali udruženje. Kako ste došli na ideju o osnivanju i ko su osnivači?

– Dolazeći u ovu zemlju iz Ulcinja u potrazi za šansom, kao i sve etničke grupe koje ovdje dolaze, tražio sam i gravitirao Albancima, a posebno Ulcinjanima koji su ovdje živjeli. Uključujući se u razne organizacije i događaje, zapitao se zašto Ulcinj nema udruženje. Saznao sam da je postojalo jedno prije više od deset godina koje je radilo zadivljujući posao. Ana Malit je imala organizaciju, kao i Kraja, Debar (Makedonija), Malesija itd. koji su činili velike stvari u zbližavanju svojih zajednica. Tako da sam, uz veliku pomoć Canoa “Apa” Dulija i Leme Goge (dvije osobe koje su dobro poznate u ulcinjskoj zajednici), i podršku naših kolega iz albansko-američkih organizacija, osnovao organizaciju sa namjerom da predstavim Ulcinj i Ulcinjane. Ubrzo su mi se pridružili Edon Alibegu i Samir Lazoja, dva Ulcinjana-Amerikanca koji potiču iz dvije stare i ugledne porodice iz Ulcinja. Bili su ekspeditivni, zajedno sa ostatkom našeg tima, članovima i porodicama, da organizacija dostigne svoj puni potencijal.

Koje ste aktivnosti imali u proteklih 11 mjeseci?

– S ponosom možemo reći da smo bili nevjerovatno aktivni u posljednjih 11 mjeseci. Naš prvi događaj bila je iftarska večera tokom svetog mjeseca Ramazana u “Cielu”, na Staten Islandu, u vlasništvu Ulcinjanina Fatija Caushija. Bilo je uspješno veče zbog istinske pomoći i podrške koju smo dobili od naše zajednice i čiste namjere da okupimo našu zajednicu. Dobili smo priznanje od ambasadorke Republike Albanije u Vašingtonu, Florete Faber. Donirala je više od 100 školskih udžbenika na albanskom jeziku albansko-američkoj školi čiji smo dio (u saradnji sa organizacijama Ana Malit i Kraja). Takođe nas je primila crnogorska delegacija u Vašingtonu, gdje nam je omogućeno da doprinesemo i doniramo njihov Program za dijasporu, koji je posvećen okupljanju crnogorsko-američke djece svih nacionalnosti na izletima po Crnoj Gori. Korišćenjem GoFundMe platforme i zahvaljujući velikodušnosti zajednice dijaspore, uspjeli smo da finansiramo operaciju mladog Ulcinjanina Dženisa Manića. Njegova porodica nam se obratila za pomoć i bili smo spremni da učinimo sve što možemo da mu pomognemo, i u roku 48 časova skupili smo oko 150.000 eura.

U junu je Ulcinj prvi put predstavljen na albansko-američkoj paradi u Njujorku, u organizaciji Albanian Rootsa. Na paradi smo prikalazli našu prelijepu kulturu, muziku i tradiciju.

Nakon toga smo organizovali susret Ulcinjana sa predsjednikom Vlade Republike Crne Gore, Dritanom Abazovićem. Susretu su prisustvovali članovi naše zajednice iz Ulcinja, Ane Malit, Kraje, Malsije i predstavnici zajednice Bošnjaka, kao i kongresmenka Nicole Malliotakis, gradski odbornik David Carr i drugi izabrani zvaničnici koji su Abazoviću uručili priznanja iz Vašingtona i Njujorka.

To je bio sjajan način da naša zajednica prenese svoja razmišljanja i brige svojim predstavnicima. Takođe smo se sreli sa gradonačelnicima Ulcinja i Tuzi, Omerom Bajraktarijem i Nikom Đeljošajem, tokom njihovih posjeta SAD-u. Odvojili su vrijeme da se sastanu sa svim organizacijama dijaspore i na tome smo im zahvalni.

U okviru proslave Dana nezavisnosti Albanije, pozvani smo u Gradsku skupštinu Njujorka na svečanu ceremoniju obilježavanja nezavisnosti Albanije gdje su uručena priznanja dvojici uvaženih i istaknutih članova zajednice – imamu Edinu Gjoniju i dr Bariju Ceki. Sa organizacijama Kraja i Ana Malit smo organizovali večeru i koncert. Ovo je bilo značajno posebno za našu omladinu, jer je veoma bitno da imaju osjećaj identiteta, kulture i priliku da upoznaju ljude koji su istog porijekla, posebno u današnje vrijeme, kada je identitet stalni izvor kontroverzi.

Zahvaljujući velikodušnim donacijama naše zajednice, prikupili smo blizu 200.000 dolara.

AVDO LAZORJA PRVI IZ ULCINJA DOŠAO U SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Prije koliko godina su Ulcinjani počeli da dolaze Njujork i SAD?

– Koliko znamo, Ulcinjani su u Sjedinjenim Državama od ranih šezdesetih godina prošlog vijeka. Nakon pada Jugoslavije smo migrirali u SAD u većem broju.

Da li znate imena prvih stanovnika Ulcinja u Njujorku?

– Avdo Lazorja je prvi došao u Sjedinjene Američke Države početkom šezdesetih godina XX vijeka. Bio je od velike pomoći Ulcinjanima da dođu u SAD u potrazi za boljim životom. Kako sam čuo, bio je dobar i cijenjen čovjek. Nakon njega su došli Basri i Qamil Lula, Hasan Gorana i porodice Lazoja, Goga, Hidri, Bajrami, Fici, Hoxha, Murati i Zyberi.

Koliko Ulcinjana ima u Njujorku?

– Više od 1.000.

U kom dijelu Njujorka je skoncentrisana emigrantska zajednica iz Ulcinja?

– Mi smo pretežno u okrugu Staten Island. Ima nas i u Bruklinu, Kvinsu, Menhetnu, Bronksu i Nju Džersiju.

Koliko udruženja Ulcinjana postoji u SAD i sa kim sarađujete?

– Koliko znamo postoje dva. Osim nas, postoji organizacija u Čikagu, llinois. Naša misija je da ujedinimo Ulcinjane bilo gdje u svijetu, a sarađujemo sa svima koji žele da daju doprinos za naše ljude u Crnoj Gori i širom regiona.

Znam da u Njujorku i SAD ima mnogo uspješnih Ulcinjana. Možete li nam navesti neke od njih?

– Uspjeh može imati mnogo definicija, zavisno od toga za koga pitate, tako da ne bi bilo pošteno nabrajati prema uspjehu u poslu. Međutim, mogu da pomenem Ulcinjane koji su bili veoma važni u pomaganju i doprinosu boljitku svojih sunarodnika Albanaca i Ulcinjana (posebno onih koji su emigrirali ovde): Avdo Lazojra, Skender Lazoja, Agim Lazoja, Gano Fici, Cano Duli, Bahri Fici, Lemo Goga, Hodo Lajka, Samir Lazoja, Ilir Lula, Mirsad Milla, Shpresa Alibegu, Tina Lula, Vahid Idi Ishmi, Arben Resulani, Remzo i Ceno Murati, imam Edin Gjoni, Fatmir Hajdinaga, Gazmend Hoxha, Karlo Cungu, Safet Tahiri, Bahri Ceka, Toni Milla, Sal Haxhibrahimi, Jasmin Novaj i mnogi drugi. Mi smo ljudi koji imaju dobre i poštene namjere, uvijek spremni da pružimo ruku onima kojima je potrebna. Ponosni smo što su mnogi ljudi iz našeg grada došli ovdje i postali uspješni u svom poslu, zanatu i profesiji.

Planirate li neko veće okupljanje Ulcinjana?

– Planiramo mnogo događaja u narednoj godini. Radujemo se što ćemo ih uskoro objaviti na našim stranicama na društvenim mrežama.

Kakvi su planovi Vašeg udruženja u narednom periodu?

– Prvi događaji u 2023. godini će biti zabava povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena (u saradnji sa gospođom Tinom Lula iz Ulcinja), te naša godišnja iftarska večera tokom mjeseca Ramazana. U junu ćemo učestvovati na albansko-američkoj paradi 2023. Naši ciljevi za ovu godinu su povećanje broja članova, još aktivnije djelovanje u Ulcinju, kao i stvaranje više mogućnosti za rad sa našim kulturnim udruženjima. Želimo da zaštitimo naš identitet, kulturu, jezik i tradiciju, posebno za našu omladinu. koja je budućnost ove zajednice.

Sead Hodžić

 Foto: Privatna arhiva