Dejan Savićević: Ne podržavam Rusiju, ali sam uz uz ruske sportiste, meni su ukrali 3 turnira, rat ne zaustavlja loptu

„Ruski fudbaleri nemaju nikakve veze sa Putinovom odlukom, kao što nismo ni mi sa ratom u Jugoslaviji prije trideset godina. Vidim obnavljanje iste situacije koju su postepeno od 1992. godine doživljavali mladi ljudi koje ste dobro poznavali u Italiji: Mihajlović, Jugović, Mirković, Kovačević, Mijatović, Savo Milošević. Pored mene. Kao fudbaler izgubio sam tri velika takmičenja, Evropsko prvenstvo 1992. i 1996. i Svjetsko prvenstvo 1994, bez razloga osim politike, koja nema nikakve veze sa sportom”

Dejan Savićević govorio je za italijansku Republiku o izbacivanju ruskih sportista iz brojnih takmičenja.

Nekoliko njegovih kolega podržalo je izbacivanje Rusije iz plej-ofa baraža za Svjetsko prvenstvo, Savićević kao predsjednik FCCG nije bio za to.

„Ja ne, moja Federacija ne. Da budem jasan, ne radi se o tome da branim rusku politiku, naprotiv, ili da nisam solidaran sa ukrajinskim narodom. Ali branim ruske igrače i njihovo pravo da ne trpe istu nepravdu koju sam ja pretrpio 1992. godine, kada smo moji saigrači i ja bili spriječeni da igramo sa Jugoslavijom na Evropskom prvenstvu u Švedskoj, za koje smo se kvalifikovali. Sportisti bilo kog sporta nisu krivi za ovo što se dešava, oni moraju da mogu da se takmiče. Ponavljam, govorim sa činjeničnim znanjem: to je nešto što sam doživio na svojoj koži i što posle dugo vremena ostaje rana. Moji saigrači i ja smo pretrpjeli nepravdu, koja sada ne smije da se ponovi”.

Šta je sa ratom u Ukrajini?

„Ruski fudbaleri nemaju nikakve veze sa Putinovom odlukom, kao što nismo ni mi sa ratom u Jugoslaviji prije trideset godina. Vidim obnavljanje iste situacije koju su postepeno od 1992. godine doživljavali mladi ljudi koje ste dobro poznavali u Italiji: Mihajlović, Jugović, Mirković, Kovačević, Mijatović, Savo Milošević. Pored mene. Kao fudbaler izgubio sam tri velika takmičenja, Evropsko prvenstvo 1992. i 1996. i Svjetsko prvenstvo 1994, bez razloga osim politike, koja nema nikakve veze sa sportom.”

Na šta konkretno mislite?

„Na mnoge stvari, moje pamćenje je jasno. Na primjer, košarkašima koji su se javno eksponirali protiv predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, a ipak bili pogođeni ovom sportskom sankcijom. Ili priča o Savu Miloševiću, koji je takođe bio napadač Parme od 2000. do 2002. godine i koji je takođe izašao na ulice protiv Slobodana Miloševića, kada je postao predsjednik Jugoslavije 2000. Ako neko misli da ova vrsta sportske sankcije može da bude korisna – pogrešno.”

Poljski i švedski fudbalski savez odmah su rekli suprotno.

„Statuti FIFA i UEFA jasno kažu da fudbal i politika moraju biti jasno razdvojeni. Ponavljam: osjećam bol za Ukrajinu, svaki rat je pogrešan i ovo je pogrešno, ja sigurno nisam za Putina. Ali, pročitao sam izjave kolege iz poljskog saveza i ne slažem se sa njima: fudbal i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ne smiju da se koriste za politiku, koja se malo brine o pravom sportu, zapravo ne brine. Hoćete li da vam ispričam jednu anegdotu o Slobodanu Miloševiću?

Molimo vas.

„Osvojili smo Kup šampiona 1991. sa Crvenom zvezdom i bio je prijem u palati. Pa, rukovao se sa nama, ali nije ni znao ko smo, imao je pored sebe službenika koji mu je rekao na uvo“.

Putin djeluje malo iskusnije: bio je na bini u Moskvi, na Svjetskom prvenstvu 2018?

„Ne bih se zakleo, mislim da su mu prioriteti sasvim drugačiji. Ako bilo koji fudbaler podržava Putina, to nije u redu, ali ja to još nisam vidio. A 1992. već smo desetak dana bili u Švedskoj na Evropskom prvenstvu i 1. juna je stigao faks sa rezolucijom UN: rečeno nam je da moramo da se vratimo za dvadeset četiri sata. To iskustvo nikome ne želim“.

Tim sa prostora bivše Jugoslavije – Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Bosne, Crne Gore, Kosova – raspadao se već posle Svetskog prvenstva 1990. godine.

„Osim što smo održavali bliske odnose među nama i što je, na primjer, Hrvat Zvonimir Boban ostao jedan od mojih najboljih prijatelja, ta ekipa u kojoj su bili Bosanci, Crnogorci, Makedonci i Srbi stekla je pravo na Evropski šampionata, koje je tada osvojila Danska, druga u našoj kvalifikacionoj grupi. Mislim da su danas ruski igrači imali pravo da plej-of igraju na neutralnom terenu.”

Da li bi ih ugostio u Podgorici, pošto su morali da se igraju iza zatvorenih vrata?

„Mi nemamo velike stadione i ja ne bih mogao da odlučujem o tim stvarima, to je na državnim organima. Jedno mi se dopada da kažem: rat ne zaustavlja loptu. Talenat ne prestaje da cvjeta: Vlahović, koga danas cijenite u Italiji i koji još mora i može da se usavršava, rođen je u Beogradu 2000. godine”.

Izvor: Nova.rs

Foto: FSCG

Idi na VRH

error: Content is protected !!