Jasmin Novaj, vlasnik kompanije „Dolcinium“ iz Njujorka: Srećan je onaj koji pomaže ljudima

„Što se tiče donacija i pomoći našem narodu, ja sam srećan kad god mogu nekome da pomognem. Ništa se ne može uporediti sa srećom kada mogu da pomognem mladoj osobi, nekom siročetu ili porodici koja je u potrebi. Njihov osmijeh mi je najveća nagrada. Prijatelja imam mnogo, ali im ne gledam DNK, jesu li Srbi ili Crnogorci, Bošnjaci ili Albanci, dijelim ih na ljude i neljude…”

Rođen u Plavu, a odrastao u Ulcinju, Jasmin Novaj je, nakon pet godina rada u građevinskoj firmi u Sjedinjenim Američkim Državama, osnovao svoju kompaniju i ubrzo počeo da širi biznis. Osim što je jedan od uspješnijih ljudi sa naših prostora, Novaj je poznat kao veliki humanista i dobrotvor, o čemu svjedoče mnogobrojne zahvalnice koje mu ljudi upućuju preko društvenih mreža.

Razlog za to Novaj jednostavno objašnjava: „Kad sam došao u ovu zemlju meni je, prije svega, trebala pomoć, i naš narod iz Plava i Gusinja mi je izašao u susret“.

„Radio sam u građevinskoj firmi ‘Alba’ koja se bavila rušenjima na Menhetnu. Vlasnik kompanije je Irac i brzo sam napredovao do pozicije nadzornika. Maksimalno sam se trudio, a nalazio sam i najbolju radnu snagu. Na primjer, iz Ulcinja je stiglo više od 50 ljudi, dolazili su iz Plava, Gusinja i drugih krajeva. Sveukupno ih je bilo oko 100. Poslove sam završavao čak i dvije sedmice prije roka“, kaže Novaj.

Da naši ljudi spadaju među najvrijednije Jasmin je tada pokazao svojim primjerom.

„Radio sam u ‘Albi’ od 7 ujutro do 5 poslije podne, a nakon toga sam u periodu od 6 do dva sata poslije pola noći radio na poslovima obezbjeđenja. I tako godinu dana, Nije mi bilo teško, imao sam cilj da uspijem i davao sve od sebe“, kaže Novaj.

Nakon dolaska u SAD, radio je dva posla – Jasmin Novaj sa gazdom Andrejem Horanem i dijelom menadžmenta “Albe”

Ističe da se pronašao u poslu vezanom za rušenje zgrada i drugih objekata, pa je ubrzo dobio potrebne licence da se bavi njim. Počeo je da dobija ponude van kompanije.

„Dešavalo se da odbijem ponude da ne bih doveo u pitanje prijateljstvo sa gazdom. Kada sam osnovao firmu počeo sam da preuzimam poslove rušenja od prijatelja. Posao je počeo da se širi i išlo je dobro“.

Firmi je dao naziv „Dolcinium“, što je stari naziv za Ulcinj.

„U Ulcinju sam živio od šeste godine i gajim veliku ljubav prema tom gradu“, pojašnjava Novaj.

 

“DOLCINUM” KAMIONI NA NJUJORŠKIM ULICAMA

Kompanija „Dolcinium“ broji do deset radnika, zavisno od posla. Tokom ljeta ima i do 30 radnika, ako posao to zahtijeva.

„Imam dva kamiona koji su zauzeti čitav radni dan. Kamioni koštaju i do 320.000 dolara, s tim što sam ja kupio polovne i plaćeni su između 50.000 i 70.000 dolara“.

Zanimljivo je da, dok se većina naših ljudi u Njujorku ljudi bavi gradnjom, Novajeva djelatnost je rušenje.

„Nastojao sam da nađem neki posao koji ne radi naš narod i nešto što je potrebno i našem narodu i Amerikacima. U Njujorku ima toliko posla oko rušenja da ne može da to pokrije samo Jasmin Novaj, već bi još ljudi trebalo da se uključi u taj biznis. Mislim da bi napravili dobar posao i prosperirali“.

Na pitanje šta je potrebno da bi se čovjek bavio tim poslom i koliko je opasan, Novaj kaže da, ako bi se poštovao zakon i propisi koji važe u Njujorku, možda ne bi bilo nijednog povrijeđenog.

„Povrede se dešavaju uglavnom zbog ljudske greške. Postoji zaštita koju čovjek treba da nosi – kaciga, naočare, maska N95, osvijetljena majica ili prsluk, posebne pantalone, građevinske cipele… Ovo je dosta opasan posao. Uvijek se dešavaju teže i lakše povrede. Dešavalo se da ljudi izgube ruku, prst, a imali smo situaciju dok sam radio kod Iraca da je čovjek pao i poginuo. Obično je to posljedica rada pod dejstvom alkohola, ili kada ljudi rade preopterećeni problemima… U suštini, to je jedan od opasnijih poslova“.

ZBOG “ALBE” ODUSTAO OD POSLA

Novaj ne zaboravlja gdje je naučio posao i godine koje je proveo u kompaniji “Alba”. Sa Andrejem Horanem, vlasnikom kompanije, ostao je prijatelj, a to je potvrđeno i kada je dobio posao vrijedan nekoliko stotina hiljada dolara.

Nakon što su ga obavijestili da je dobio taj posao, Jasmin je razgovarao sa menadžerom kompanije za koju je trebao da radi rušenje. On mu je kazao da je pogledao njegovu biografiju i da je vidio da je radio i za kompaniju “Alba”, koja je takođe konkurisala za taj posao, što Jasmin do tada nije znao.

„Kada sam čuo da smo konkurisali za isti posao, riješio sam da odustanem. Rekao sam to menadžeru koji je bio veoma iznenađen. Čudio se zašto odustajem od posla koji su mi već dali“, kaže Novaj.

Nakon nekoliko sedmica Jasmina je zvao njegov bivši gazda.

„Menadžer kompanije za koju sam trebao da obavim rušenje rekao mu je da sam odustao od posla iz poštovanja prema mojoj bivšoj kompaniji. Kazao mi je da to cijeni i ponudio mi neke zajedničke projekte. Kao što sam rekao, u Njujorku ima posla za sve. Moramo cijeniti neke stvari, inače smo se kao ljudi izgubili.“

Kaže da je najviše povezan sa ljudima sa našeg podneblja, a većinu poslova obavlja kod Albanaca i Bošnjaka koji su u Americi znatno uspješni.

„Dobar dio posla uzimam od Stellar menadžmenta gdje je moj dajdža Smajlje Srdanović direktor. Jedan od onih sa kojim poslujem je i Vojo Popović iz kompanije ‘Peace of cake’, a tu su i Ago Kolenović, Izet Šabović… Najviše sam povezan sa Albancima koji mi daju poslove, poput Rudija Palevića… Volio bih da istaknem da radim i sa nekoliko američkih i latinoameričkih kontraktora.“

“Odbornik sam Islamske zajednice Plav i Gusinje u Njujorku. Odatle kreću mnoge humanitarne akcije. Pomažemo naš narod u Plavu, Gusinju i cijeloj Crnoj Gori, BiH i Sandžaku” – Jasmin Novaj sa daidžom Smajljem Srdanovićem

Najveća zgrada koju je do sada morao da ruši bila je sedmospratnica na Brodveju, a projekat je bio vrijedan milion i sto hiljada dolara. U planu mu je da kupi još tri kamiona i to bi mu, kako kaže, bilo sasvim dovoljno. Uz to, Novaj je otvorio još jednu kompaniju koja se bavi ATM biznisom.

Podrška od supruge ne izostaje – Jasmin i Berina Novaj

„Što se tiče donacija i pomoći našem narodu,  srećan sam kad god mogu nekome da pomognem. Ništa se ne može uporediti sa srećom kada mogu da pomognem mladoj osobi, nekom siročetu ili porodici koja je u potrebi. Njihov osmijeh mi je najveća nagrada. Prijatelja imam mnogo, ali im ne gledam DNK, da li su Srbi ili Crnogorci, Bošnjaci ili Albanci, dijelim ih na ljude i neljude. Volim svakog ko ima dobru, pozitivnu energiju. Odbornik sam Islamske zajednice Plav i Gusinje u Njujorku. Odatle kreću mnoge humanitarne akcije. Pomažemo naš narod u Plavu, Gusinju i cijeloj Crnoj Gori, BiH i Sandžaku. Na početku pandemije koronavirusa sakupili smo više od 200.000 dolara. Pomogli smo i stanovnicima Andrijevice i Podgorice i Kliničkom centru Crne Gore. Volio bih da istaknem da sam oženjen i da mi podrška supruge Berine mnogo znači“, kaže Novaj.

Sead Hodžič

Foto: Fokuspress i privatna arhiva

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PREUZIMANJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS

Idi na VRH
error: Content is protected !!