Posebno značajan projekat Centra je biblioteka Dijaspora u okviru koje je štampano više različitih izdanja. Sa bibliotekom se počelo dosta brzo poslije osnivanja Centra 2003. godine, sa ciljem da se sačuva od zaborava ono vrijedno što je napisano o dijaspori, s jedne strane, i publikuje ono što je bitno za dijasporu, s druge strane. Direktor Centra je bio u svojstvu urednika ili izdavača, sve ove knjige je morao mnogo puta pročitati i snositi punu odgovornost za njihov ukupni kvalitet.

Naravno, s obzirom na veoma restriktivan budžet Centra, nije bilo sredstava za ovako bogatu izdavačku djelatnost te je direktor koristio svoju poziciju (Član upravnog odbora Fonda za otvoreno društvo) kao i mnoge konekcije za dobijanje međunarodnih projekata, čime su obezbjeđivana značajna sredstva za štampu ovih knjiga.

Istorija Crne Gore

Sve je počelo 2003. godine sa reprintom knjige Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku autora Đorđije-Đoka Pejovića, zajedno sa izdavačkom kućom CID. Ovo je, u stvari, doktorska disertacija pomenutog autora, odbranjena još 1961. godine i vjerovatno je najozbiljnija knjiga napisana o crnogorskim iseljenicima. Disertacija je odbranjena pred Komisijom tri akademika, mentor je bio Vasa Čubrilović, pisana je na osnovu bogate arhivske građe te sadrži dragocjene podatke.

Obuhvata i period prije XIX vijeka kao i početka XX vijeka, do Prvog svjetskog rata, mnogo puta je citirana u ozbiljnim raspravama i analizama. Knjiga je bila rasprodata, te je na ovaj način sačuvana od zaborava. Posebno značajno izdanje Centra je Istorija Crne Gore, autora Živka Andrijaševića i Šerba Rastodera, koja je 2006. godine izašla na našem i engleskom jeziku, a potom i na ruskom i francuskom jeziku. Koliko znamo, ovo je jedna od najprodavanijih knjiga u našoj zemlji. Tiraž na crnogorskom jeziku je bio 2000, a na engleskom 1000 primjeraka i već odavno je rasprodat. Bilo je mnogo kritike od strane poznatih istoričara i izdavača, kako je Centar mogao ući u ovaj izdavački poduhvat i zašto to nijesu uradili kompetentniji.

U tim polemikama je iznošen stav, da u smislu kvaliteta ispred Centra stoji autoritet autora i recenzenta akademika Đorđa Borozana. Napisane su mnoge istorije Crne Gore koje su studioznije i detaljnije, to jest, obrađuju segmente crnogorske istorije. Osnovna ideja Centra je bila da se objavi Istorija Crne Gore od najstarijih vremena do danas, to jest, da se obuhvati predslovenski period, periodi dinastija Vojisavljević, Balšić, Crnojević, i Petrović, XX vijek i sve do referenduma i povratka državnosti 2006. godine.

Uporedo sa političkom data je i kulturna istorija Crne Gore. Takođe, knjiga je bogato ilustrovana, te je bila privlačna i čitljiva za širok krug čitalaca. Obim knjige na crnogorskom jeziku je bio nešto iznad 500 strana, a na engleskom i kasnije ruskom i francuskom jeziku 300 strana. Projekat je bio skup, ali je Centar uspio da izdejstvuje sredstva preko Ministarstva prosvjete i nauke, Ministarstva kulture i najvećim dijelom Fonda za otvoreno društvo. Bilo je to vrijeme referenduma, mnogim diplomatama i strancima nijesu bilisasvim jasni razlozi zbog kojih Crna Goratraži nezavisnost. Tražili su da pročitaju „vikend knjigu“ iz koje bi mogli da se upoznaju sa istorijom Crne Gore jer nijesu imali vremena da čitaju tomove koji su segmentarno i studiozno obrađivali istoriju naše zemlje. To je bio razlog zbog kojeg u tom proljećnom periodu 2006. godine nastaju velike porudžbine Istorije, po nekoliko desetina primjeraka, od strane ambasada i drugih međunarodnih organizacija. Mislim da su izdanja Istorije Crne Gore, na našem i engleskom jeziku, odigrala veliku ulogu u tom periodu prelamanja za povratak državnosti.

Kasnije je zbog velikog interesovanja objavljeno izdanje Istorije Crne Gore na ruskom i potom sa udruženjem iseljenika iz Luksemburga na francuskom jeziku. Centar je imao namjeru da Istoriju objavi na njemačkom i španskom jeziku zbog naših iseljenika u Argentini koji većinom ne znaju naš jezik, ali ta ideja poslije transformacije Centra nije realizovana.

Publikacija Crnogorska dijaspora – Zbornik asocijacija crnogorskih iseljenika iz 2006. godine

U cilju da pruži što jasniju sliku stanja u crnogorskoj dijaspori, radu naših klubova, udruženja i raznih asocijacija građana iz Crne Gore koji po bilo kojem osnovu žive i rade u inostranstvu, Centar za iseljenike je 2006. godine sačinio publikaciju Crnogorska dijaspora – Zbornik asocijacija crnogorskih iseljenika u kojoj se daje kraći pregled istorijata crnogorskog iseljeništva, zatim organizacioni oblici ranije i sadašnje saradnje matice Crne Gore sa svojom dijasporom, kao i iskustva u ovom domenu bivših republika ex Jugoslavije.

Knjiga je koncipirana iz 5 poglavlja:

I – Uzroci i opšte karakteristike crnogorskih iseljavanja,

II – Saradnja sa dijasporom bivše Socijalističke Republike Crne Gore,

III – Aktuelne asocijacije crnogorskih građana u republikama ex Jugoslavije,

IV – Asocijacije crnogorske dijaspore na pet kontinenata,

V – Institucionalne veze Crne Gore sa svojim iseljeništvom. Urednik ove edicije je bio Milivoje Obradović, a priloge po pojedinim poglavljima su pisali Milan Vukčević, Elvira Bekteši i Vlado Gojnić, kao i jedan broj našihljudi u dijaspori koji su predstavili svoja udruženja. Knjiga daje temeljnu informaciju o razvoju naše dijaspore, kao i presjek stanja na koji mogu da se nadograde nove informacije jer saradnja sa dijasporom je živa materija koja vremenom dobija nove oblike.

Zbornik može korisno da posluži u radu na istraživanju naše dijaspore.

Centar je nastojao da svake godine objavi bar jedno značajno izdanje o našoj dijaspori.

Godine 2007. je donešena odluka dato bude knjiga Peroj – Crnogorci u Peroju 1657-2007, u povodu jubileja 350 godina od kada je jedna kolonija Crnogoraca (15-tak porodica, 77 duša) napustila rodnu grudu i naselila se u Peroju, selu u Istri nadomak Pule. Iseljavanje Crnogoraca u Peroj, je tema za koju je bio zainteresovan veliki broj istraživača i karakteristična je po tome što je ovo jedan od rijetkih primjera da su Crnogorci, u velikom dijelu, sačuvali svoj identitet u tri i po vijeka dugom boravku u drugoj zemlji i drugoj kulturi. Obično, već druga-treća generacija polako gubi identitet, a nerijetko i zaboravlja jezik.

Članovi Centra su posjetili ove ljude, ugostili ih tokom njihovog boravka u matici Crnoj Gori, uvjerili se u mnoge primjere koji se odnose na čuvanje identiteta i Centar je riješio da uđe u ovaj projekat. Angažovan je respektabilni tim: priređivač Mašo Miljić, urednik Saša Knežević, recenzenti akademik Branko Pavićević i akademik Đorđe Borozan i naravno Elvira Bekteši i Milan Vukčević su bili uključeni u sve faze i koordinirali su projekat. Ideja, u dogovoru sa priređivačem, je bila da se podvuče crta, to jest, da se u knjizi prezentuje sve što je do tada pisano o perojskim Crnogorcima, sa mnogih aspekata. Projekat je bio dug i naporan i rezultirao je sa knjigom obima 1000 strana, koja je obuhvatila mnoštvo članaka, ogleda i priloga o perojskim Crnogorcima tokom 3 i po vijeka njihovog života u Peroju.

Knjiga je temelj za sva dalja istraživanja o ovoj temi. Ona je u izvjesnom smislu svojevrsna biblija perojskih Crnogoraca te je Centar, po primjerak poklonio svim perojskim porodicama.

Bez pretenzija, da se ovom prilikom iznose detalji, ističemo da je knjiga podijeljena u 14 poglavlja koja analiziraju razne segmente iseljavanja crnogorskih Perojaca i skupa čine cjelinu koja daje kompleksnu sliku ovog, za Crnu Goru, fenomena na planu istraživanja procesa iseljavanja.

Kada se pomene dijaspora, mnogima se odmah javlja asocijacija na spomenik Lovćenska vila vajara Rista Stijovića u spomen stradanja crnogorskih dobrovoljaca iz Amerike na italijanskom brodu Brindizi, nadomak albanske luke Medova, na Badnji dan 6. januara 1916. godine. Ovo je najveća masovna tragedija u istoriji našeg iseljeništva. Ilir Čapuni iz Ulcinja, u to vrijeme magistar matematike na Univerzitetu Crne Gore je organizovao ekspediciju Brindizi 2007 – traganje za olupinom italijanskog parobroda na kome su postradali crnogorski dobrovoljci. Centar je finansijski podržao ovo istraživanje. Olupina je pouzdano locirana i identifikovana, snimljeni su detalji, predstavnici Centra posjetili su crnogorsku plavu grobnicu i položili vijenac, kao izraz poštovanja današnje Crne Gore prema velikoj i časnoj žrtvi naših iseljenika koji su položili sebe na oltar slobode svoje domovine.

Ovo je emotivni događaj, patriotizam ovih ljudi je jedinstven i izaziva ogromnu tugu koja ne blijedi, kod svih generacija u periodu od jednog vijeka od kada se desila tragedija.

Autori knjige Medova 1916-2008 koja je objavljena 2008. godine su Mašo Miljić i Ilir Čapuni. U saradnji sa autorima u Centru su se opredijelili da sadržaj knjige uključi: prikaz tragedije i okolnosti, imena 395 poginulih i 145 spašenih brodolomnika, opis ekspedicije Brindizi 2007. i bogatu bibliografiju od 124 jedinice koja pruža kompletnu informaciju istraživačima ove tragedije.

Predsjednik Filip Vujanović u posjeti Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske

Povratak – antologija poezije iseljenika iz Crne Gore koju je priredio Milovan Đuričković objavljena je 2008. godine, u saradnji sa izdavačkom kućom Gligorije Dijak. Antologijom su obuhvaćena pjesnička ostvarenja crnogorskih iseljenika koji su život i radnastavili u SAD, Njemačkoj, Francuskoj, Danskoj, Švedskoj, Austriji, Grčkoj, Kanadi i Australiji. Ovo je jedan od prvih pokušaja da se poezija iseljenika iz Crne Gore objedini i sistematizuje. U antologiji je predstavljeno pedesetak stvaralaca različitih generacija, vokacija i stilova. Riječ je o imenima uglavnom nepoznatim čitaocima sa naših prostora, ali i o impresivnim stvaralačkim biografijama u periodu od 150 godina. Antologija može poslužiti kao putokaz i osnova za dalja istraživanja i tumačenja na ovom planu. Iako stvaraju u tuđim sredinama, često potisnuti velikom kulturom i svjetskim jezicima, ovi pjesnici u dijaspori su uspjeli da sačuvaju svoj identitet, etičku i stvaralačku prepoznatljivost, što je od velikog značaja za afirmisanje domaćih kulturnih vrijednosti i duhovnog nasljeđa.

Ako bi trebalo da se opredijelimo za najdragocjeniju knjigu iz produkcije Centra za iseljenike onda bi to bila Biblografija oiseljenicima iz Crne Gore do 1941. Rađena je više godina i objavljena 2010. godine, ovo je prva bibliografija o našem iseljeništvu uopšte, koja pruža mogućnost za kompletniji uvid u osobenosti crnogorske dijaspore, njen život i sudbinu širom svijeta, vezanost sa zavičajem i njenu saradnju sa maticom Crnom Gorom.

Kratko rečeno pojavom ove Bibliografije sačuvani su pisani tragovi o našoj dijaspori od sredine 19. vijeka do 1941. godine. Bibliografiju su sačinili pasionirani i neumorni znalci ovog posla Petar Krivokapić i Branko Borilović. Njihovo ogromno iskustvo i znanjedali su poseban pečat ovoj knjizi. Nadamo se da će istraživači na osnovu u njoj sabranih bibliografskih jedinica kao putokaza i izvora podataka, dati dublju i realniju sliku iseljavanja iz Crne Gore i, uopšte, istorije ovih nemirnih prostora. Izradili su kapitalno djelo od preko 1000 strana sa 6738 bibliografskih jedinica koja se, kako mnogi kažu, čita kao beletristika. Bibliografija je razvrstana u više cjelina sa teritorijalnim obilježjem i poređana je azbučnim redom. Svaka bibliografska jedinica praćena je sa iscrpnim objašnjenjima, što je zahtijevalo uvid u originalni tekst da bi objašnjenja mogla biti sažeta, tačna, potpuna i objektivna. Bibliografija je obogaćena: Registrom autora, Registrom ličnih imena, Registrom geografskih imena i Registrom stručno obrađene literature.

Nakon realizacije nekoliko Škola jezika i kulture Crne Gore, kako u matici tako i u iseljeničkim sredinama, pojavila se potreba da se štampa i odgovarajuća udžbenička literatura, po kojoj bi se izvodila nastava. To bi unificiralo izvođenje nastave, osim toga udženici bi prošli određenu, potrebnu, proceduru i bili bi zvanično priznati. Ovo je najopsežniji projekat Centra u izdavačkoj djelatnosti, koji je uključio 30-tak eksperata angažovanih po segmentima i tražio je značajna sredstva koja su prevazilazila budžet Centra. Centar je uspio da obezbijedi sredstva od Programa za razvoj kapaciteta (CDP) te su udžbenici objavljeni 2011. godine i imali potreban kvalitet, kako sadržinski tako i tehnički. Nakon analiza i konsultacija udžbenici su koncipirani u tri knjige:

1. Crnogorski jezik,
2. Crnogorska književnost i
3. Geografija, Istorija, Kulturna baština i Muzika CG.

Za svaku od knjiga i segmenata knjiga angažovani su: autori, urednici, recenzenti, lektori, dizajneri, fotografi, likovni urednici. Veliki je to tim bio. Zaposleni u Centru su koordinirali i precizno sprovodili posao. Knjige su dobile odobrenje Savjeta za opšte obrazovanje, kao udžbenici za dijasporu. Nije trenutak da se pomenu svi angažovani jer bi sigurno neko bio preskočen, a ne zaboravljen, ali ipak treba pomenuti autore: za jezik je bila zadužena Lida Vukmanović-Tabaš, za književnost Nađa Durković i za treću knjigu po segmentma: Geografiju – Dragoje Đokić, Istoriju – Radovan Papović, Kulturu – Petrica Duletić i Muziku – Slobodan Jerkov.

Mnogo je truda uloženo, mnogo razgovora sa autorima da bi realizovali zamišljeno i realno. Za ovu priliku se mogu navesti neke činjenice, jer bi detaljisanje zahtijevalo suviše prostora. Jezik je prezentiran kroz 10 tema sa po 3 cjeline koje se međusobno prepliću.

Gramatika je data u potrebnoj mjeri da bi se omogućilo i početnicima da je savladaju u neophodnom obimu. Udžbenik sadrži i rječnik crnogorskih riječi prevedenih na šest jezika.

Književnost je prezentirana iz dva dijela: Prvi dio se odnosi na period do 20. vijeka, dok je drugi izložen tematski i preplijeće se sa drugim sadržajima ovih udžbenika, pogotovo istorijom. Treća knjiga je, kako je već istaknuto, podijeljena na četiri dijela koja su izložena preko više poglavlja i bogato ilustrovana što čini materiju jasnom i preglednom. Ističemo da su ovi udžbenici početak i da predstavljaju realnu mjeru materije, prilagođenu većini.

Druge veće zemlje u regionu, sa srazmjerno tome većom dijasporom, imaju udžbenike za razne uzraste, što bi bio i naš pravac razvoja u ovoj oblasti. Ističemo da je po ovim udžbenicima, do sada realizovan veliki broj škola, kako u matici tako i u dijaspori. Pokazalo se da su dobro i fleksibilno osmišljeni, mogu da se koriste za djecu različitih uzrasta, kao i za različite periode trajanja kursa, recimo 2 nedjelje ili 3 mjeseca, jer se mogu uzeti djelovi udžbenika prilagođeni njegovom trajanju.

U izdanju Centra za iseljenike Crne Gore i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske 2011. godine izašla je iz štampe Panorama književnog stvaralaštva Albanaca iz Crne Gore pod nazivom Prozor ostavi otvoren čiji su autori: Esad Mekuli, Nolj Beriša, Redžep Ćosja, Idriz Uljaj, Zuvdija Hodžić, Aslan Biša, Ibrahim Berjaši, Mehmet Kraja, Basri Čaprići, Hadži Šabani, Anton Berišaj i Anton Gojčaj.

Objavljivanje panorame književnog stvaralaštva Albanaca iz Crne Gore, imalo je za cilj da se sebi i drugima, pokaže kakvo duhovno blago posjeduje Crna Gora, da su različitosti njeno bogastvo a skladni međunacionalni i međukonfesionalni odnosi prirodan izraz i nastavak vjekovnog zajedničkog bitisanja na mediteranskom svjetlošću obasjanom prostoru, obogaćenom plodotvornim uticajima i ukrštanjima kultura i civilizacijskih tokova. Na to smo, s razlogom, ponosni. Sudbina Albanaca u Crnoj Gori neodvojiva je od sudbine Crnogoraca i Crne Gore. Slični po mnogo čemu, različiti jedino po jeziku kojim govore i pišu, Crnogorci i Albanci su na istim etičkim principima zasnivali i odnos prema svijetu, životu i ljudima.

Mrkojevići u SAD na okupu 2003. godine

Prepoznatljivo je to i u djelima pjesnika i pisaca predstavljenih u ovoj zbirci. Iako je umjetničko djelo, prije svega, individualni čin gdje su razlike među stvaraocima istog naroda često veće nego sa nekim drugim, bliskim po ličnim, estetskim afinitetima i poetici – za albanske stvaraoce iz Crne Gore kao, uostalom, i za većinu stvaralaca iz Crne Gore, bez obzira na nacionalnu pripadnost – karakteristično je i nešto što im je zajedničko – odnos prema sudbini zemlje naroda, vjera u ulogu i moć riječi, u snagu i plemenitost pjesničke poruke.

Centar za iseljenike se, i pored nedostupnosti ili oskudnosti arhivske građe i drugih izvora o iseljeništvu Crne Gore u južnoameričkim zemljama, odlučio na pionirski poduhvat da sačini monografiju o ovoj temi koja bi bila polazna osnova za dalja istraživanja, pod nazivom Crnogorci u Južnoj Americi koja je objavljena 2012. godine. Na tom projektu su angažovana dva saradnika Centra: Mašo Miljić, publicist i istraživač, koji se između ostalog bavi i problematikom crnogorske dijaspore i Gordan Stojović, pasionirani istraživač crnogorskog iseljeništva u Južnoj Americi i kasnije ambasador Crne Gore u Argentini.

Miljić je u ovoj knjizi dao pregled crnogorskih iseljavanja uopšte, a zatim posebno istražio na osnovu dostupnih izvora crnogorska iseljavanja u Južnu Ameriku.

Stojović je u trenutku nastanka rukopisa, već više puta bio u Argentini, obišao crnogorske iseljeničke kolonije, susreo se sa iseljenicima i boravio kod njih. Zato je njegov tekst putopisno-istraživačkog karaktera, obojen je snažnim emocijama i u njemu dominira autorov lični doživljaj Argentine. Tekst je obogaćan sa preko stotinu fotografija, faksimila i drugih dokumenata, što ovom interesantnom štivu daje posebnu vrijednost. U knjizi je dato mnogo statističkih podataka o više iseljeničkih talasa, kroz nekoliko perioda. Zato knjiga daje relativno detaljan, u tom trenutku moguć presjek stanja. Iz svega navedenog proizilazi da predmetna knjiga predstavlja pouzdan temelj za dalja istraživanja crnogorske dijaspore u Južnoj Americi.

Knjiga KO je KO u dijaspori Crne Gore – nauka je posebno važna jer je čvrsto povezana sa, za Crnu Goru, značajnom oblašću, naučnih istraživanja. Ova knjiga je osmišljena da predstavlja tek prvu knjige edicije. Naime poslije ove knjige, objavljene 2013. godine koja predstavlja naučnike iz Crne Gore koji su napustili maticu i rade na istraživanjima širom svijeta, trebalo je da slijede druge, jer su u realnom vremenu prikupljene informacije, samo o dijelu istraživača raznih profila koji stvaraju van matice. Paralelno sa ovim trebalo je da se predstave značajni stvaraoci na polju kulture, biznisa, sporta itd. koji žive i stvaraju van domovine.

To znači da bi ovo bio permanentan rad, koji bi kontinuirano tekao uz ostale aktivnosti Centra.

Nažalost, ovaj očigledno dobro osmišljen projekat, se ugasio poslije transformacije Centra.

Inicijativa za ovu knjigu je proistekla iz široko prihvaćenog stava da su udruženi ljudski, intelektualni i ukupni potencijal matice i dijaspore razvojna poluga Crne Gore.

Sa promocije Pokreta za nezavisnu Crnu Goru u Njemačkoj

Crna Gora, pogotovo u modernom vremenu, mora računati na sve svoje ljude, ma gdje oni bili. Zato je prvi korak da istražimo i predstavimo takav naš potencijal, van matice i tako uključimo u proces koji su mnoge zemlje pokrenule i koji je poznat pod imenom brain circulation. U krajnjem, ova publikacija označena pod brojem 1 (uključuje 90 naučnika iz dijaspore), kao i publikacije koje bi trebalo prirodno da slijede, trebalo bi da doprinesu, prije svega, učešću naučne dijaspore u domaćim naučno-istraživačkim projektima i usavršavanju našeg naučnog podmlatka na prestižnim univerzitetima i institucijama u svijetu uz pomoć istaknutih naučnika iz dijaspore.

Informator za našu dijasporu je knjiga publikovana 2013. godine koja je nastala na zahtjev iseljenika, kako pojedinaca tako i iseljeničkih klubova. Naime u kontaktu samaticom, naši iseljenici su isticali problem da ne znaju potrebne kontakte, bilo sa državnim organima, lokalnom samoupravom, univerzitetima i mnogim drugima. Takođe obično nemaju potrebne informacije o državljanstvu, ličnim dokumentima, diplomatsko-konzularnim predstavništvima, carinskim informacijama, priznavanju inostranih obrazovnih isprava, zdravstvenom osiguranju, penzijskoinvalidskom osiguranju, boravku stranaca u Crnoj Gori, zapošljavanju i radu stranaca u Crnoj Gori, ekonomskim informacijama, projektima centra za iseljenike, pregledu iseljeničkih udruženja itd. Centar se potrudio da prikupi ove i mnoge druge informacije i štampa Informator u pogodnom džepnom formatu, te se ova knjiga pokazala vrlo praktičnom i korisnom. Naravno, ideja je bila da se Informator ažurira, jedanput godišnje i tako obezbijedi da ima potrebne nove informacije, ali nije štampano novo izdanje.

Glavna fotografija: Promocija Istorije Crne Gore u Biblioteci „Radosav Ljumović“