Liječenje matičnim ćelijama dalo rezultate, Din povremeno osjeća noge: Potrebna još četiri tretmana u Turskoj

Snažna volja Dina Pjetrovića da uspije svakog dana je veća, a njegov optimizam je primjer brojnim ljudima, i starijim i mlađim, da ne treba nikada odustati i predati se problemima i letargiji. Momak koji koji je u jednom trenutku mogao samo da pokreće oči, danas kolicima ode iz Gusinja do Plava i vrati se nazad. Sve radi bez pomoći – oblači se, penje i silazi sa kolica…

Piše: Amil Ibrahimagić

Din Pjetrović je rođen 12.11.1984. godine u Gusinju. Vodio je sasvim normalan život, volio planine, učestvovao u raznim humanitarnim i volonterskim akcijama na području tadašnje opštine Plav, a od 2009. godine je počeo da radi u lokalnoj upravi u Plavu.

Međutim, život mu se iz korijena promijenio 14. februara 2015. godine, kada je u Gusinju pao sa motora. Od tog trenutka počinje njegova grčevita borba, jer je prilikom pada povrijedio kičmu, odnosno dva pršljena, zbog čega je ostao nepokretan.

Najprije je liječen u Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici. Po oporavku koji je trajao dva mjeseca, zbog pojave dekubitusa ponovo je morao da ide u Opštu bolnicu u Beranama, gdje je proveo takođe dva mjeseca dok nisu zarasle rane.

Iste godine je operisan u KCCG zbog dekubitusa. U Podgorici je proveo još mjesec dana, do potpunog zarastanja rane.

 

Nakon posljednje operacije, od oktobra do decembra iste godine, bio je na rehabilitaciji u Institutu “Simo Milošević” u Igalu. To je omogućeno uz pomoć ljudi iz Fondacije “Euro Gusinje” iz Njujorka, koji su pokrenuli akciju prikupljanja sredstava, a učestvovali su brojni stanovnici Gusinja, Plava, dijaspora i privatne firme iz tih gradova.

Nakon ovih operacija i rehabilitacije u Igalu Din je konačno osjetio prve pomake –  počeo normalno da se hrani i polako jača. Sve osim nogu. Iako je vio prikovan za postelju, nijednog momenta nije klonuo duhom.

Već 2016.godine, od novca koji je sakupljen pomenutom akcijom, Din je otputovao u Rehabilitacioni centar “Soča” u Ljubljani (Slovenija), u kojem je boravio mjesec dana. Tamo je ojačajao ruke, jer su se vježbe odnosile na fizičko jačanje pokretnog dijela njegovog tijela, a na kraju za samostalno korišćenje invalidskih kolica. Nakon ovih značajnih vježbi, koje su temelj za novi početak, Din je, nakon dvije godine, mogao sam da se premjesti na kolica.

Po dolaksu u Gusinje, Din je uz pomoć porodice i prijatelja nabavio sprave za vježbanje, a većinu su napravili sami, poput razboja za hodanje i stajanje na rukama, tako da godinu i po Din svakodnevno na tim spravama uporno vježba. Velikim radom i trudom tokom tog perioda vratio se koliko-toliko normalnijem životu. Mogao je kolicima da ode do grada, do svojih prijatelja i rodbine.

No, Din nije stao. Uporno je išao dalje. 2018. godine pokrenuta je akcija prikupljanja novca za njegovo liječenje u Turskoj zahvaljujući Portalu Revije Fokus iz Njujorka i uredniku Seadu Hodžiću, i prijateljima Mirsadu Milji Gačeviću i Erminu Ediju Deljaninu, koji su inicirali akciju. Pomoć Gusinjana i Plavljana nije izostala, a akciji su se priključili i naši sugrađani koji iz dijaspore, lokalna uprava Plav, odbornici SO Plav, broji privatnici kako u Gusinju i Plavu, tako i dijaspori.

LIJEČENJE MATIČNIM ĆELIJAMA TEMELJ DALJEG NAPRETKA

Nakon uspješne akcije, Din je iste godine otišao u Tursku, u Istanbul u bolnicu “Liv Hospital”. Prije odlaska bio je na preglede i konsultacije u njihovom predstavništvu u Podgorici.

U Turskoj je liječen matičnim ćelijama. Taj tretman je dao velike rezultate.

“Tada su doktori rekli da su mi potrebna četiri tretmana matičnim ćelijama i da će, ako nakon drugog ne bude rezultata, prekinuti tretman jer nema svrhe. Istovremeno sam imao fizikalne terapije i počeo da osjećam peckanje, što je doktorima bio znak da su nervi počeli da funkcionišu, pa sam primio četiri tretmana. To je ujedno i moj posljednji boravak bolnici i rehabilitacionim centrima”, kazao je Din.

Ovaj momak se nijednog trenutka nije predao. Svakodnevno vježba, a rezultat je to što osjeća butni dio nogu i tabane. Takođe, prilikom svakodnevnog vježbanja, nekad i prejakih treninga, osjeća bol u mišićima, što je prije liječenja u Turskoj bilo nezamislivo.

Snažna volja Dina Pjetrovića da uspije svakog dana je veća, a njegov optimizam je primjer brojnim ljudima, i starijim i mlađim, da ne treba nikada odustati i predati se problemima i letargiji. Momak koji koji je u jednom trenutku mogao samo da pokreće oči, danas kolicima ode iz Gusinja do Plava i vrati se nazad. Sve radi bez pomoći – oblači se, penje i silazi sa kolica…

“Tim ljekara iz ‘Liv Hospitala’ mi je kazao da bi trebalo odraditi još četiri tretmana matičnim ćelijama. Naravno, ne mogu garantovati da ću stati na noge, ali su optimisti, imajući u vidu veliki napredak koji sam postigao nakon prvog tretmana”, kazao je Pjetrović.

Din živi sa majkom i bratom koji ne rade. Ima skromnu invalidsku penziju od 147 eura i primanje na ime lične invalidnine od 185 eura.

“Primanja su skromna, u jednom trenu nijesu bila dovoljna ni za neke osnovne lijekove koje sam koristio. Ali, nastojim da doprinesem porodici, jer kolicima mogu sam sve da završim, pa po malo, uz pomoć brata, popravljam motore. Posla ima kako kada, ali trudim se da što više budem aktivan i doprinesem kućnom budžetu”, kazao je Pjetrović.

Formiran Odbor u Njujorku: Pjetroviću za liječenje potrebno 45.200 eura

PORODICA ZAHVALNA SVIM DOBROTVORIMA

Porodica Pjetrović se zahvaljuje svim ljudima dobre volje koji su doprinijeli da Din iz dana u dan sve više jača svoj um i tijelo.

“Ne postoje riječi kojima možemo iskazati zahvalnost svima koji su na bilo koji način pomogli našem Dinu. Nakon šest godina grčevite borbe, uz pomoć sugrađana, dijaspore, Opštine, odbornika, privatnika… napravljeni su ogromni pomaci u Dinovom cilju – da ponovo stane svoje noge. Njegova želja, volja i optimizam su nam davali snagu da dvije godine, koliko je bio prikovan za krevet, budemo i mi jači, da sve to izdržimo. Hvala svim ljudima dobre volje, neka dragi Bog njima i njihovoj djeci podari sve najbolje, prvenstveno zdravlje. Mišljenje ljekara da Din može još bolje i brže da se oporavi tretmanom matičnim ćelijama ulilo nam je volju i želju da probamo da još jednom damo sve od sebe i pomognemo mu u ovoj borbi. Ipak, sputava nas teška materijalna situacija, jer ne možemo da mu priuštimo liječenje. Ovom prilikom još jednom želimo da pozovemo pojedince i institucije da nam, u okviru svojih mogućnosti, pomognu, kako bi Din dobio još jednu šansu da ponovo stane na svoje noge”, saopštila je porodica Pjetrović. 

Amil Ibrahimagić

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!