Davor Gjenero: Vučić je prijetnjama razotkrio samog sebe

Ponašanje režima Aleksandra Vučića prema Crnoj Gori, nakon parlamentarne rezolucije koja osuđuje genocid u Srebrenici, ali i zabranjuje negiranje, naravno, nije samo reakcija na odluke parlamenta.

Pristojan dokument, bez ijedne riječi previše ili premalo, kojim je Skupština Crne Gore formalno osudila genocid u Srebrenici i politički definirala da je u Crnoj Gori negiranje genocida politički neprihvatljivo, u službenom je Beogradu izazvao nezapamćenu buru. Želite li znati što autoritarni vladar Srbije doista misli, obično ne treba čitati političke deklaracije, nego beogradske novinske tabloide. Oni su odmah, nepogrešivo, definirali kako se u Podgorici dogodilo zabadanje noža u leđa Srbije, a da je taj krimen protiv Srbije tako velik i tako težak da svima koji su u tome sudjelovali valja zabraniti ulazak u Srbiju.

Ovog je puta režim, međutim, mislio da to nije dovoljno jasna poruka njihovim pristašama i podanicima, pa je prvi uskočio negdašnji mezimac Mire Marković i ženine tetke (koja mu je kupila stan), a sada Vučićev kućni ljubimac raspoređen na dužnost ministra unutarnjih poslova, zagovornik koncepta Srpske galaksije, Srpskog svemira, Srpskog svijeta, ili kako se već danas popularno naziva koncept Velike Srbije, neki Aleksandar Vulin, koji je ponovio ono što je već dan prije Vladar došapnuo tabloidima – naime, da podgoričkim izdajnicima valja zabraniti ulazak u Srbiju.

Naravno, Vulin i tabloidi služe samo tome da stvore pretekst za „mudar” nastup Vladara, a on je u kratkim crtama rekao sljedeće; nećemo povući nepromišljene poteze, drugim riječima vlast neće biti tako vruće glave kao što je to dežurni stekliš Vulin, ne zamjeramo ništa srpskom narodu u Crnoj Gori, koji je dio integralne zamišljene Srpske vaseljene, samo trenutno još odvojen od dosega mudre vlasti u Beogradu, a političku klasu u Crnoj Gori, koja je izdala dobri srpski narod ondje, kaznit ćemo kad za to dođe vrijeme. Naravno, ovo je donekle slobodni prijevod Vučićevih fraza, izrečenih njegovim legendarnim stilom pasivne agresivnosti, ali u smisao nije dirano.

Otkud tolika ljutnja službenog Beograda

Priča je pomalo paradoksalna, jer formalno nije jasno otkud tolika ljutnja službenog i više nego službenog Beograda na potez većine u parlamentu (ali ne parlamentarne većine) u Podgorici. Uostalom, Srbija već dvanaest godina, od marta 2010. ima parlamentarnu rezoluciju o osudi genocida nad 8 tisuća Bošnjaka u Srebrenici. Ta se rezolucija formalno zove Deklaracija o Srebrenici, poziva se na presudu Međunarodnog suda u Haagu (ICJ) o osudi genocida u Srebrenici, iako formalno ne spominje riječ genocid, ali je ona de facto obuhvaćena tekstom koji je, kao umijeće mogućega, Tadićeva administracija uspjela provesti kroz Skupštinu Srbije, nakon burne rasprave, ali formalno uvjerljivom većinom od 127 glasova za, uz samo 27 glasova protiv.

Politička klasa u Beogradu je, dakle, još prije 12 godina točno znala da se u Srebrenici dogodio genocid i da je priznanje tog genocida nešto što Srbija mora napraviti.

Naravno, tadašnja administracija, pogodbena vlast sastavljena od mekog krila protumiloševićevskog pokreta i mekog krila Miloševićeve vlasti, u manjoj se mjeri osjećala izravno odgovornom za genocid u Srebrenici, nego aktualna neoradikalska vlast, čiji je jedini policy planer otvorenije i prostodušnije nego itko drugi u Skupštini Srbije prijetio ponavljanjem genocida samo 11 dana nakon genocida u Srebrenici, a u vrijeme dok su Mladićeve (ali i Martićeve) horde opsjedale Bihać i Zapadnu Bosnu i to riječima: „Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana. Pa da vidimo sme li međunarodna zajednica ili bilo tko drugi udariti na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom.” Stav pasivne agresivnosti, koji je danas zaštitni znak njegova „retoričkog stila”, razvio je, kao što vidimo, već onda, ali je tada bio mlad i naivan i otvoreno je ostavljao tragove.

Vučić je tada bio dio Miloševićeva vladajućeg savezništva, a u vrijeme kad je Miloševićev režim pripremao i pokušao provoditi genocid nad Albancima na Kosovu, uspeo se u hijerarhiji do pozicije ministra informiranja, dakle, do mjesta koje postoji samo u autoritarnim režimima, a taj posao mogu obavljati samo „ideološki najprovjereniji”.

Sva očekivanja Beograda od nove vlasti

Ponašanje režima Aleksandra Vučića prema Crnoj Gori, nakon parlamentarne rezolucije koja osuđuje genocid u Srebrenici, ali i zabranjuje negiranje, naravno, nije samo reakcija na odluke crnogorskog parlamenta. Istina, u Beogradu je tinjala nada da će stvaranjem koalicije, unutar koje dominiraju velikosrpska i klerikalna politička opcija, Crna Gora početi ispunjavati stara očekivanja Beograda, pokrenuti istupanje iz NATO saveza, povući međunarodno priznanje Kosova i svrstati se uz bok Miloradu Dodiku u vučićevsko-vulinovskoj kopiji ruskog projekta Velike Rusije/Ruskog svijeta (kako li se ono sada zove Velika Srbija za naivne). Veliko je razočaranje što Crna Gora nije učinila više od poneke opstrukcije zaštite podataka unutar NATO saveza, što nije povukla priznanje Kosova i što se nije deklarirala kao formalni dio projekta Srpskog sazviježđa.

Veći je problem nešto drugo. Vučić je sve svoje karte stavio na još jedan mandat Donalda Trumpa i na nadu da će Trump u drugom mandatu do kraja razoriti mehanizme multilateralizma i sve demokratske principe u međunarodnim odnosima. Dogodilo mu se da se na scenu vratila administracija slična Obaminoj multilateralističkoj, ali iskusnija, još mudrija i s još više znanja. Vučić nije jedini autoritarni vladar koji se noću budi iz noćne more u kojoj je sanjao da gospodin koji izgleda vrlo dobroćudno, upravo njemu, kao što je to učinio lažnom ruskom caru Vladimiru Malom, kaže u lice da ga smatra zločincem i završi legendarnom konstatacijom: znaš me, znam te. Nikad na javi Joe Biden Vučiću neće reći ono što je rekao Putinu, jer Vučić je jednostavno premalo važan i premalo moćan. Ali da ga Biden zna, zna ga i te kako dobro.

Vučić i njegov Vulin su nemaštoviti kad crnogorskoj političkoj klasi, odnosno onim njenim pripadnicima koji priznaju i ne toleriraju negiranje genocida u Srebrenici, žele zabraniti ulaz u Srbiju. Biden je već najavio takvu zabranu ulaska u Ameriku i zamrzavanje imovine onima koji, između ostaloga, negiraju srebrenički genocid, kao svojevrsno lakmus pitanje o zločinima Miloševićeva režima tokom agresija na prostoru bivše Jugoslavije.

Vučić se nije odlučio samo kršiti pravnu stečevinu Skupštine Srbije, koja je osudila srebrenički genocid, što ga je upravo u skupštinskoj dvorani u ljeto 1995. on, kao Šešeljev i Milošević „mali”, hvalio i zagovarao njegovo ponavljanje.

Zbog dogovora između Miloševićeva režima i glavne tužiteljice ICTY, Carle del Ponte, koju je tadašnja politička moć bila „malo zanijela i udaljila od poziva tužitelja”, dakle, onoga tko zastupa samo interese žrtava, Bosna i Hercegovina nije pred ICJ uspjela dokazati da je Miloševićev režim bio izravno uključen u pripreme, provođenje i prikrivanje genocida u Srebrenici, iako je svakome ozbiljnom bilo jasno da Mladićevi kabadahije, koji nisu bili sposobni niti održati razinu organiziranosti vojske, koju im je na teritoriju BiH ostavio Miloševićev režim 1992. godine, u trenutku međunarodnog priznanja BiH, nisu niti mogli osmisliti operaciju sustavnog genocida. Genocid je industrijalizirani, bezlični zločin, njega ne obavljaju „pojedinci koji su izmakli kontroli”. Kako pedantno je bio osmišljen taj zločin svojevremeno su pokazali Dodik i suradnici, koji su sačinili popis od 22 tisuće osoba, koje su na različite načine sudjelovale u provođenju i prikrivanju srebreničkog genocida. To Ratko Mladić, karakterom i intelektualnim sposobnostima na razini poluretardiranog zastavnika i probisvijeti, koje je okupio oko sebe, nisu mogli osmisliti bez pomoći njihovih stvoritelja iz Miloševićeva kruga.

U Bijeloj kući čovjek koji zna ko su počinitelji genocida

KOMPLETAN TEKST MOZETE PROCITATI NA SLEDECEM LINKU

https://balkans.aljazeera.net/opinions/2021/6/19/vuciceva-je-sljedba-razotkrila-samu-sebe

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!