Vi ste ovih dana  u fokusu crnogorske javnosti zbog hrabrih i argumentovanih  istupa u parlamentu i povodom obilježavanja 15. godišnjice nezavisnosti Crne Gore. Kako biste ukratko opisali današnju Crnu Goru?

– U Crnoj Gori je nakon 30. avgusta na sceni svojevrsna kontrarevolucija onih snaga koje su ne samo bile protiv crnogorske nezavisnosti, već i protiv svih onih velikih, rekla bih, civilizacijskih iskoraka crnogorske politike od kraja 90-ih i raskida sa Miloševićem. Promjene se kod nas nijesu desile sa ključnim ciljem da se napravi neophodan raskid sa brojnim nedemokratskim, nerijetko i kriminalnim praksama, već je opravdano građansko nezadovoljstvo zloupotrijebljeno za nametanje jedne pogrešne i veoma opasne politike. Paralela sa 1989. godinom  je vrlo znakovita – tada je vlast u Crnoj Gori instalirana balvan revolucijom iz Beograda, a sada se desio sličan scenario. Ponovo je čitav taj proces orkestriran iz dominantno dva centra – opet naravno beogradskog i onog drugog. crkvenog.

Rezultat je da imamo jednu širu političko-socijalnu regresiju, koja se manifestuje na raznim nivoima kroz brojne, gotovo svakodnevne bizarne i retrogradne političke i društvene pojave. Glavna linija ovog procesa koji nam se dešava je pokušaj temeljne promjene unutrašnjeg bića Crne Gore i etapno razaranje svih onih fundamentalnih principa crnogorske državne politike – građanske, sekularne, antifašističke i evropske Crne Gore.

Nezavisni politički analitičari tvrde da premijer Zdravko Krivokapić, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović i predsjednik Skupštine Crne Gore  Aleksa Bečić Crnu Goru vode opasnom stranputicom. Vaš komentar?

– Glavni dirigent crnogorske vlasti je Demokratski front, dok je glavni dirigent DF-a, to je svima jasno, vlast u Beogradu, preciznije Aleksandar Vučić. To će reći, ako slijedimo elementarni logički niz, da crnogorska vlast sprovodi u ključnim segmentima političku agendu DF-a, odnosno Vučića. Na kraju, DF čini dvije trećine te vlasti koja u potpunosti zavisi od njihove podrške u parlamentu. Krivokapić, Bečić i Abazović stoga mogu ponekad da se deklarativno protive politici DF-a, ali na kraju uvijek bude kako kaže najjači subjekat. Nije potrebna velika mudrost i politička pamet da bi se vidjelo gdje vodi takav politički pravac. On vodi, kako su nedavno i uticajni europarlamentarci implicirali, u strateški zaokret Crne Gore, odnosno distanciranje od prozapadnog evroatlantskog kursa i okretanje ka istoku. Arhitekte ove vlasti imaju plan da takvu zamisao sprovedu u nekoliko faza, a smatraju da je ovo samo prva faza rušenja evropske i građanske Crne Gore. Naravno, pogrešno su proračunali jer je otpor takvoj politici u Crnoj Gori sve snažniji.

Nedavno ste u Skupštini Crne Gore  kazali da je premijer Krivokapić uobrazio da je Božji glasnik, da je Crna Gora zemlja apsurda u kojoj se premijer, umjesto životnim pitanjima građana, bavi teološkim kontemplacijama.  Šta Vas je motivisalo na takav stav?

– Premijer i njegovo ponašanje, odnosno stavovi gotovo na dnevnom nivou uveseljavaju crnogorsku javnost. Kao što sam rekla, on se ponaša više kao neki religijski mistik nego kao premijer jedne sekularne i građanske države. Plašim se da ti njegovi politički pristupi mogu da imaju dublje posljedice po crnogorsko društvo ukoliko se brzo ne pronađe način da se ovakvo stanje promijeni. Takav diskurs iskazivati sa pozicije premijera jedne zemlje u 21. vijeku je u najmanju ruku skandalozno. Premijer kao da ne živi u 21. već u nekom 18. ili 19. vijeku u doba crnogorske teokratije. On se bavi religiozno-metafizičkim temama, a onda s druge strane imate crkvu u liku SPC koja se bavi prilično zemaljskim i opipljivim temama kao što su agitovanje na izborima i formiranje Vlade. Vjerujem da je i ovdašnjoj javnosti poznato da je crnogorska vlast sastavljana po manastirima i zahvaljujući medijaciji i uputima crkvenih velikodostojnika. To čak niko i ne krije od aktera ove vlasti, naprotiv time se diče.

Kako komentarišete to što su članovi Političkog savjeta URA-e napustili tu stranku za koju ste kazali da je, kao nominalno građanska struktura, presudno omogućila utemeljivanje političke realnosti koju prati opšta klerikalizacija javne scene i da je samo pontonski most preko kojeg treba da se realizuje projekat rušenja građanske i evropske Crne Gore?

– Jedan od uglednih bivših članova Savjeta URA je jasno saopštio da je ta stranka odustala od svojih osnivačkih programskih principa kao i da ona djeluje pod ucjenama Demokratskog fronta. Teško se tu ima šta dodati. Kada uđete u taj, kako lucidno zapazi jedan crnogorski književnik, politički tango sa kleronacionalistima to se uvijek na kraju pogubno završi po onoga ko zagovara građanski diskurs. Ne može se Crna Gora mijenjati tako što će dominantna snaga te promjene da bude antievropska, nacionalistička struktura, koja negira državu i koja uz to slavi i glorifikuje ratne zločince. To nije stvar nikakvog pomirenja, kako se to kod nas često zna jeftino i banalno prikazati, već je to odnos prema nekim fundamentalnim principima u politici sa kojima nikada ne smije biti kompromisa. Ko pak vjeruje u tu politiku i ko ne vidi šta je finale tog puta taj je ozbiljno politički obnevidio. Drago mi je da sve više ljudi i u toj partiji uviđa da je put koji je izabran pogrešan i da su političke promjene morale da se sprovedu na potpuno drugačiji način.

Srbija i Srpska pravoslavna crkva otvoreno rade na destabilizaciji Crne Gore uz logistiku  nove crnogorske vlasti i da je Crna Gora, kako upozoravaju politički analitičari, u ozbiljnom posrnuću, na udaru su državnost, nezavisnost, samobitnost… Prijeti li Crnoj Gori opasnost da postane dio “srpskog sveta”?

– Urušavanje fundamentanih vrijednosti države, njenog građanskog i sekularnog karaktera je prva faza destrukcije kako bi se Crna Gora obezličila, unazadila, obesmislila njena državnost i istorijsko trajanje i posebnost. Sve je to dio šireg projekta provincijalizacije države, njenog svođenja na status koji danas ima recimo Republika Srpska, nakon čega ili upored s tim ide otklon od zapadnog usmjerenja EU i NATO i približavanje nekim drugim poznatim geopolitičkim centrima. Formalna nezavisnost u takvim uslovima ne znači ništa ili gotovo ništa, a i ona takva, kada Crnu Goru lišite svoje suštine, će veoma lako biti dokinuta. To je naravno i glavni finalni cilj projektanata “srpskog sveta”. Ako je za života mitropolita Amfilohija bilo neke razlike u stavovima kako doći do svesrpskog cilja, danas tih razlika nema. Postoji samo jedna adresa koja ključno determiniše politiku ove Vlade, a to je Beograd i Vučić. Sve što se dešava i oko Temeljnog ugovora sa SPC upečatljivo potvrđuje ovu tezu. Ipak, ta politika velikosrpskog nacionalizma  je duboko anticivilizacijska i zato će kao i uvijek biti poražena i poslata, ovoga puta definitivno, na smetlište istorije. Naravno, zajedno sa svim drugim nazadnim regionalnim aspiracijama.

Je li proslava petnaestogodšnjice obnove državne samostalnosti Crne Gore 21. maja pokazala da u Crnoj Gori imamo na sceni sukob civilizacija i da ona ipak ima dosta onih koji će se izboriti da bude građanska, demokratska, moderna država u kojoj će svi njeni građani biti ravnopravni i živjeti životom dostojnim čovjeka u 21. vijeku?

– Sada je već sasvim jasno da su projektanti “srpskog sveta” veoma potcijenili moć i snagu građanske Crne Gore. Sve što se u posljednje vrijeme dešava, zaključno sa veličanstvenom proslavom Dana nezavisnosti, nesumnjivo potvrđuje da je Crna Gora mnogo veći i krupniji zalogaj nego što se mislilo. Definitivno se radi o vrjednosnom sukobu, o različitim viđenjima nekih temeljnih pitanja crnogorske sadašnjosti i budućnosti. Crna Gora ne može nazad, Crnoj Gori je potrebna reafirmacija državotvorne politike koja podrazumijeva raskid sa starim naopakim praksama i kompromitovanim akterima koji su značajno kontaminirali independističku državnu politiku. Moderna građanska Crna Gora samo tako i na tim osnovama može dalje. Sve drugo bilo bi pogubno za njene građane i generacije koje će ovdje živjeti.

Da li su u dogledno vrijeme mogući vanredni izbori na kojima će  biti poražena sadašnja vlast koju čini prosrpsko-ruska koalicija?

– Koliko god se trudili oni sami, a i oni sa strane, koji uglavnom i upravljaju procesima, da vlast drže na okupu sve je više izazova na tom putu. Mislim da nije dug vijek ovoj vlasti i da su za kratak period pokazali svu raskoš neznanja i neodgovornog odnosa prema građanima. Sve što su s pravom zamjerali bivšoj DPS vlasti oni danas rade sa ne manje strasti – od odsustva želje za političkim dijalogom do raširenog klijentelizma, partijskog zapošljavanja i osvetničkog odnosa prema političkim neistomišljenicima. Već je jasno da će zbog takvog odnosa i naš put u EU biti dodatno usporen čak blokiran. Od vitalnog interesa je stoga da ova vlast što prije ode u zaborav, jer ona ne samo da je ideološki i svjetonazorski na krivom i opasnom putu već je uz to potpuno  nekompetentna, neodgovorna, jednom rječju izgubljena i u vremenu i prostoru.

Mnogi Vas zbog Vaših reagovanja na aktuelna dešavanja u Crnoj Gori svesrdno podržavaju i vide kao buduću predsjednicu Crne Gore…

– Ja se trudim da radim kao i uvijek u interesu građana i države. Ponekad i emotivno reagujem na nepravdu, a posebno na nepravdu prema državi Crnoj Gori, koja se permanentno dovodi u pitanje, njen državotvorni crnogorski narod negira i vrijeđa, odriče mu se pravo na kulturu, crkvu, istoriju… Ovo je borba za elementarno pravo na postojanje, ja to tako doživljavam i spremna sam da dam punu sebe u toj borbi. Sve drugo vezano za političke ambicije je trenutno u drugom planu.

Novi magazin, Beograd, 26. maj 2021.

Razgovarao Veseljko Koprivica