Poslije referendumske euforije 2006, Crna Gora je zapala u stanje produžene apatije. Državu čine profesionalne, stručne, odgovorne i otvorene institucije, i u tom smislu i dalje govorimo o incidentnim uspjesima. Umjesto da izgrađujemo inkluzivni državni identitetski okvir, državni resursi su podređivani partijskim interesima, uz efektno gušenje nezavisnih i kritičkih inicijativa, čime je, na koncu, ostvaren stepen jedinstva partije i države i njenih institucija, nezabilježen u postkomunističkom dijelu Evrope,  smatra Boris Raonić, predsjednik NVO Građanska alijansa i politički analitičar.

U intervjuu Portalu Revije Fokus Raonić je kazao da je našoj dijaspori teško da shvati kakvo je realno stanje u Crnoj Gori, jer nose veliki emotivni naboj, što je, kaže, fascinantno, jer upravo oni koji su morali da odu iz nje iz bilo kojeg razloga su joj najlojalniji.

Raonić podsjeća da je nova vlast obećala da neće biti političkog revanšizma, ali da su neke odluke o imenovanjima ljudi na pozicije koji nemaju iskustva, već samo partrijsku podršku zabrinjavajuće i upravo su stvari protiv kojih su se borili. Taj pristup, dodaje, ne može da bude održiv i tvorcima će se vratiti kao bumerang.

“Sve političke opcije su legitimne u Crnoj Gori i na građanima je da odluče koja im donosi boljitak”, tvrdi Raonić.

Jedan od povoda za ovaj intervju je Dan nezavisnosti Crne Gore, odnosno 21. maj, kada je prije petnaest godina obnovljena državnost Crne Gore. Molim Vas da čitaocima Fokusa, koji žive širom svijeta, ukratko prikažete današnju Crnu Goru?

Raonić: Teško je našoj dijaspori da shvati kakvo je realno stanje u Crnoj Gori, jer nose veliki emotivni naboj, što je fascinantno, jer upravo oni koji su morali da odu iz nje iz bilo kojeg razloga su joj najlojalniji. Današnja Crna Gora je u veoma lošem stanju i treba joj sistemski reset – trebaju joj jake institucije, pomirenje, konsenzus, ekonomski oporavak…Imali smo prije 15 godina priliku da referendumsku energiju iskoristimo za stvaranje države unutar čijeg je okvira trebalo razvijati društvo jednakih mogućnosti, kulturne emancipacije i društvene solidarnosti. To je bio ključni preduslov za prevazilaženje svih podjela i istorijskih trauma koje su otvorene tokom raspada SFRJ. Vjerovali smo da će konačnim rješavanjem državnog statusa biti započet proces integrisanja nacionalnih i vjerskih razlika, te da će daljim društveno-ekonomskim razvojem njihov značaj biti premještan sa političkog na ravan kulture i međusobnog prožimanja. Međutim, mi smo nakon referendumske euforije zapali u stanje produžene apatije. Državu čine profesionalne, stručne, odgovorne i otvorene institucije, i u tom smislu i dalje govorimo o incidentnim uspjesima. Umjesto da izgrađujemo inkluzivni državni identitetski okvir, državni resursi su podređivani partijskim interesima, uz efektno gušenje nezavisnih i kritičkih inicijativa, čime je, na koncu, ostvaren stepen jedinstva partije i države i njenih institucija, nezabilježen u postkomunističkom dijelu Evrope.

Kakva je, po Vašem mišljenju, prije svega politička i ekonomska situacija u Crnoj Gori i koji su najveći problemi sa kojima se sada suočava zahvaljujući novoj vlasti?

Raonić: Nova vlast još nije imala dovoljno vremena da se pokaže i postigne rezultate. Ono što je izvjesno je da je jedan dio Crne Gore, koji je bio dugo na perfiriji, sada etabliran i to dovodi do teških procesa za društvo, jer se manipuliše od strane onih koji su izgubili pozicije. A upravo je odgovornost za sve na onima koji su doveli državu u stanje da su partija i država isto, da smo rasprodali resurse i prezadužili se

Analitičari upozoravaju da Crnu Goru ruše iznutra oni koji je ne smatraju svojom državom, odnosno nova vlast?

Raonić: Crna Gora dugo traje, previše bitaka je dobila da bi se sada neko bojao za njen opstanak. Ona ima hiljadugodišnje temeljenje i samo treba poraditi na tome da je svi osjete kao svoju, a ne da se guraju od nje kako bi se na strahu od njih pravila većina potrebna za osvajanje vlasti od bahatih poličara. Nova Vlada ima mnogo grešaka, ali sam ubijeđen da politička svijest sazrijeva i da će, ukoliko tako nastavi, biti kažnjena na izborima.

Jedan od najaktuelnijih političkih problema u Crnoj Gori je to što nova vlast hoće da oduzme biračko pravo državljanima Crne Gore iz dijaspore, a koji imaju prebivalište u Crnoj Gori i crnogorsko državljanstvo. Podsjetimo, dijasporu dominantno čine Albanci i Bošnjaci, koji su na referendumu bezrezervno podržali Crnu Goru kao svoju domovinu. Kako to komentarišete? 

Raonić: Mislim da je u pitanju manipulacija. Vidjeli smo da smo i u Herceg Novom, gdje je dominatno stanovništvo drugog opredjeljenja, imali više hiljada ljudi sa istim problemom. Dakle, zakon je jasan i oni koji nemaju prebavilište u državi više od dvije godine ne mogu imati biračko pravo. To se odnosi na Srbe, Bošnjake i Albance.

U Herceg Novom se radilo o ljudima koji se u drugim državama nalaze u biračkom spisku. Mi govorimo o crnogorskim državljanima na privremenom radu u inostranstvu, kojih nema u biračkim spiskovima drugih država, koji nemaju nijedno drugo državljanstvo osim crnogorskog, koji svaki slobodan trenutak iskoriste da dođu u Crnu Goru…

Raonić: Naravno, da se ovo ne odnosi na one koji nemaju drugo državljanstvo, nijesu upisani u druge biračke spiskove i borave u Crnoj Gori.

Ko i kako može da sačuva građansku Crnu Goru i ko se i kako može uspješno izboriti protiv klerikalizacije Crne Gore da bi ona postala moderna, građanska, demokratska i evroatlantska država?

Raonić: Sve političke opcije su legitimne u Crnoj Gori i na građanima je da odluče koja im donosi boljitak. Iskustvo modernog svijeta je jasno – da samo jedan koncept ima šansu da građanima donese prosperitet, a to je demokratski, građanski i evropski. Većinska Crna Gora je na tim pozicijama i nemam bojazan da će taj koncept preovladati.

U toku su smjene čelnih ljudi u zdravstvu, prosvjeti, policiji… Je li to politički revanšizam?

Raonić: Nova vlast je obećala da neće biti političkog revanšizma, ali neke odluke o imenovanjima ljudi na pozicije koji nemaju iskustva, već samo partrijsku podršku su zabrinjavajuće i upravo su stvari protiv kojih su se borili i na talas kojim su došli na vlast. Taj pristup ne može da bude održiv i tvorcima će se vratiti kao bumerang. Ovo stanje društvenog šoka, koje je rezultat prve izborne promjene vlasti u istoriji Crne Gore, je svojevrsna raskrsnica za društvo na kojoj ćemo izabrati da li ćemo nastaviti sadašnjim pravcem „zamjena, a ne promjena“, duž kojeg će se dešavati samo kadrovske promjene, ili ćemo započeti sa korjenitim reformama. Nama trebaju odgovori na pitanja možemo li finansirati 50.000 ljudi u adminstraciji, trebaju li nam 23 opštine, da li nam odgovara ovakav obrazovni sistem, da li nam je adekvatna diplomatska mreža, da li je održiv neoliberalni ekonomski model zasnovan na uslugama dok kreditima servisiramo rastuće budžetske deficite izazvane prekomjernim uvozom i zapošljavanjima u javnom sektoru…

Kako će se sve ovo o čemu smo razgovarali odraziti na put Crne Gore ka EU i dok aktuelna vlast  ignoriše preporuke koje dolaze sa najviših evropskih adresa?

Raonić: Evropski put Crne Gore je već duže vrijeme zaustavljen, kako zbog naših slabosti, tako i zbog atmosfere unutar EU. Ono što raduje je da se ovih dana počinju dešavati neke stvari koje pokreću integrativne procese sa mrtve tačke. Napredak se neće desiti ukoliko ne bude iskrenog dijaloga sa EU i apelujem na vlast da i te kako osluškuje svaku poruku sa tih adresa.

Veseljko Koprivica