Ostrvo Krit je do 1897. godine bilo pod otomanskom vlašću, tako da su Crnogorci u potrazi za zaradom i tamo stizali polovinom 19. vijeka i kasnije, gdje su imali zaštitu ruskog konzulata, a radili su na turskim parobrodima i lukama na ostrvu.

Pošto je na njemu bio i turski zatvor, neki Crnogorci, koji su radili u carevini upućivani su na izdržavanje kazne. Zbog spora Turske i Grčke oko Krita, koji je postao međunarodni problem trebalo je poslati međunarodni odred za održavanje mira. Zato su velike sile, zbog njegovog međunarodnog položaja, odlučile da se na Krit 1897. godine pošalje crnogorski odred u okviru međunarodnih policijskih snaga, koji je imao svega 90 vojnika i oficira (40 pripadnika redovne narodne vojske i rezervne vojske, 8 podoficira i 2 oficira).

Među njima je bilo i onih koji su radi zarade bili u Turskoj i Grčkoj. Crnogorski odred se tamo zadržao preko dvije godine. Time su pripadnici odreda dobili priliku da zarade i pomognu svoje porodice. Crnogorci su se tamo časno vladalii stekli povjerenje i poštovanje lokalnog stanovništva, a Crna Gora međunarodni ugled.

Uoči Prvog balkanskog rata 1912. i nakon objave rata Turskoj, veliki broj crnogorskih radnika, čak i oni koji su tamo radili i živjeli dvije-tri decenije videći opasnost koja dolazi vraćali su se u domovinu Lojdovim, ruskim i grčkim brodovima i stizali u Bar ili Kotor, a onda u svoje vojne jedinice. Naravno da su im turske vlasti u povratku pravile razne smetnje. Mnogi nijesu imali novca da plate prevoz, već su putovali ruskim brodovima ili im je Crna Gora omogućila besplatan prevoz. Samo je mali broj crnogorskih iseljenika ostao i primio tursko državljanstvo da ne bi izgubili s mukom sticanu imovinu.