Po svemu što sam doznao od tada do danas, moju majku je zaklao taj zloglasni pop Milorad Vukojičić, poznatiji po nadimku pop Maca, koji je dobio stoga što je ljude ubijao macom da ne bi trošio municiju (u knjizi “Prilog u krvi”, zborniku posvećenom Pljevaljskom srezu i događajima od 1941. do 1945. godine, objavljenom 1969. godine, doslovce piše: “JANKETIĆ V. MILICA, rođena 1914, Pljevlja, domaćica. Zaklana od četnika, 13. aprila 1944″, napomena B.S). Taj je svojeručno tu u Pljevljima, pored moje majke pobio još osam mladih žena. Pominje se štab u koji ih je dovodio i mučio, pominje mjesto Ševari, odnosno Rakite na periferiji Pljevalja, pominje raskrsnica Dajevića Han… Bilo kako i bilo gdje, tek taj zlotvor je  na dušu uzeo živote osam mladih majki i djevojaka, a samo zato što su imale neku vezu sa partizanskim pokretom ili je neko rekao da imaju…

NEOBIČNI HOBI

          Miša Janketić ima jedan zaista nesvakidašnji hobi: sakuplja svakovrsne noževe. Svojevremeno, prilikom jednog gostovanja u Francuskoj, sreo je i upoznao neku ženu, parapsihologa sa Sorbone. U neobaveznom razgovoru je spomenuo i svoj neobični hobi, što je nju iznenadilo i zainteresovalo. Počela je da ga ispituje, pored ostalog i da li je on, možda, u životu preživio neku traumu, nešto što bi moglo imati neke veze sa noževima. Kad joj je ispričao kakvu je sudbinu doživjela njegova majka, da on živi sa strašnim saznanjem da je ona zaklana, ta žena mu je kazala da to što on sakuplja noževe nije nikakav hobi već njegova podsvjesna želja da sve noževe na ovom svijetu sakupi i skloni daleko i od oka i od ruke, kako nikad niko više ne bi osjetio brid njihove oštrice na grlu. Miša Janketić zaista te neobične relikvije drži u kući, u fioci starinskog radnog stola, koju samo on može i umije otključati, a otvara je samo kad nabavi kakav novi “eksponat”.

Moju majku su sahranili u zajedničkoj grobnici poginulih partizana i žrtava terora na onome brdu više hotela “Zelengora” u Pljevljima. Onda su u onim zaumnim vremenima devedesetih godina prošlog vijeka bili nakanili da na dvadeset metara od tog spomenika podignu nekakvu „crkvu-pomirnicu“ i spomenik četnicima, a Milorada Vukojičića, popa Macu, proglasili su svecem i velikomučeničkom žrtvom komunističkog terora!

Eto dokle u ovom vremenu ide taj cinizam i to čudo – veli gnjevno Mišo Janketić. – Ja se u to nijesam miješao. Rekao sam: Pljevljaci dragi, to je vaša stvar, pa vi gledajte kako ćete i šta vam valja činiti. I eto, barem za sada, to sa crkvom i spomenikom četnicima na Stražici u Pljevljima se ipak nije ostvarilo. A moja majka i dan danas počiva tu gdje su je sahranili njeni saborci (u jednoj ranijoj izjavi povodom odluke Sinoda o kanonizaciji popa Mace i ostalih, Janketić je kazao i ovo: „To što je uradila SPC toliko je amoralan čin da neću da učestvujem u čitavoj ovoj stvari čak ni kao protivnik“, napomena B.S).

SPOMENIK

          Takav spomenik je ipak podignut, eno ga pred manastirom Mileševa i na njemu i sada, na veliku muku potomaka njihovih žrtava, blistaju i imena “velikomučenika i svetaca” popa Mace i još nekoliko njegove “braće u Hristu”, koji su ocrnili obraz, okrvavili ruke i petrahilj u pljevaljskom kraju, a isti takav spomenik je podignut i kod crkve na Jabuci, na sredokraći puta Pljevlja – Prijepolje.

Budo Simonović

Pop Maca – Dželat s oreolom sveca (VI): Nakon ubistva majke, Miši Janketiću su odveli sestru Milenu

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PREUZIMANJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS I AUTORA

Prethodno objavljeni dijelovi feljtona

“Pop Maca – Dželat s oreolom sveca” (IV): Miša Janketić je otišao sa sestrom da moli za majku, vidjeli su krvav pod, a onda ga je četnik šutnuo nogom

“Pop Maca – Dželat s oreolom sveca” (III): Četnici su uhapsili majku Miše Janketića, a onda mu je umro brat