U izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica, iz štampe je izašla knjiga proze „Inicijali“, Kemala Musića, pisca iz Bijelog Polja.

Knjigu sačinjava šest poglavlja i 28 fragmenata. Autor Kemal Musić kaže da se ti fragmenti i poglavlja mogu čitati pojedinačno ili kao cjelina. Ističe da su inicijali u osnovi znakovi, početna slova, oznake, skraćenice, te da, inače, živimo u vremenu skraćenica, inicijala i naznaka.

– I u ovoj knjizi jedan od osnovnih motiva jeste potraga za identitetom. Sociološka, društvena, religijska i politička karnevalizacija je očigledna i tu se, čini mi se, gubi identitet. Prenaglašeno barjačenje svojim JA upravo obesmišljava i banalizuje isto to JA. A skoro da se niko ni ne zapita gdje je tu čovjek. Zbog toga i potraga za identitetom čovjeka kao univerzuma. Potraga za vrijednostima koje prepoznajemo kao osnovu ljudskog postojanja i bitisanja. Potragu za čovjekom u jednom beskrupuloznom svijetu u kojem ne priznajemo nikog osim sebe. Masovna i potrošačka kultura nam nameću mediokritete za idole. Vjerske vođe od religija prave rijaliti šou. Vraćaju nas u srednji vijek, guraju nas u primitivizam. Političari se bahato ponašaju. Mediji se sve manje pridržavaju novinarskog kodeksa, a fašizam buja. Čini mi se da Diogenov fenjer još uvijek sija usred podneva”, kaže Musić, ističući da se „Inicijali“ obraćaju čitaocu koji čita i ono nenapisano, ono što piše u proredu, u bjelini papira, ono što stoji na marginama knjige i ono što je ostalo u graničniku za obilježavanje strana.

Jedan od recenzenata, književnik Jovica Aćin, ističe da pripovjedački evocirane epizode u knjizi „Inicijali“, kao „isklesane iz crnogorskog kamena“, jesu iz dometne prošlosti, ali i iz današnjih dana.

“Odjednom uviđamo u kojoj se meri vreme ponavlja, te današnja priča vredi unatrag, a stara priča unapredak. Ne samo da se vreme ponavlja, nego i ljudi istrajavaju u istom mentalitetu. Svi su nekako bliski jedni drugima, svejedno da li iz davnih ili skorašnjih dana. To duboko srodstvo među ljudima i trenucima, kao i između reči i stvari, dalekosežna je potka Musićeve knjige. Porodica u Musićevoj knjizi je i naša porodica. To je golema porodica, a sačinjavaju je svi koji se pominju u knjizi. Usredsređenost i predanost, oplemenjeni stišanom poezijom, iz kojih je nastalo ovo delo, iziskuje našu pažnju koja je nalik molitvi duše, jer je i samo delo svojevrsna molitva ili čak obred u kojem je neophodno učestvovati čistog srca”, zapisao je Aćin.

U pogovoru ove knjige, pjesnik i književni kritičar Radoman Čečović je zapisao da u „Inicijalima“ nema mnogo riječi, ali ima mnogo značenja.

„Mnogo pitanja, mnogo prećutanog i ostavljenog na milost i nemilost čitaočevom dočitavanju, dobronamjernom, naravno. U „Inicijalima“ sve se izmiče konačnoj riječi. Kao da blijedi u klimaksu podneva, koje fali, između prologa „Jutro“ i epiloga „Noć“.

“”Inicijali“ apsorbuju ćutanje. Ne dozvoljavaju mu da bude zabrinutost. Ti mali zapisi, mali kao vračka, ne pate od ambicije da se dopadnu. Oni, ti fragmenti, samo se slažu u tekst o čovjeku koji misli. Onom koji reaguje. Na novinski natpis, recimo. Na Vuhan. Vuhanski, pridjevski, obračun sa konfliktom unutar svijeta koji se zatočio. U sebe, u nas, u priču. Kad je završio „Rane jade“, Kiš se kleo u sve da poslije te knjige više ne zna šta je njegov život, a šta literatura. „Inicijali“ su Kemalova zakletva”, napisao je, između ostalog, Radoman Čečović u pogovoru knjige „Inicijali“.