U osamdeset osmoj godini zalio je cvijeće u izlogu svoje male brijačnice na mjestu nekadašnje pekare oca Živka i povukao se tiho iza vremenske zavjese u vječnost, gdje je oduvijek i pripadao…

Foto: Adem Ado Softić

Jutros je zauvijek otišao od nas Dušan – Dujo Šebek, najstariji aktivni brico u Beranama, a vjerovatno i mnogo šire.

Jedan od posljednjih apostola staroberanske varoške duše, u osamdeset osmoj godini zalio je cvijeće u izlogu svoje male brijačnice na mjestu nekadašnje pekare oca Živka i povukao se tiho iza vremenske zavjese u vječnost, gdje je oduvijek i pripadao.

Za Duja Šebeka, u stvari, nikada nije ni postojalo vrijeme, niti ga je ono uopšte i moglo pregaziti. Još 1952. godine on je svoju malu brijačnicu pretvorio u vremesku kapsulu u kojoj su se, kao u Nojevoj barci, skupljale gradske priče i uspomene, da bi se sačuvale od vrtloga vremena i čestih poplava nevremena.

Foto: Adem Ado Softić

Iz male sobe Opšte bolnice u Bijelom Polju, u bijelom mantilu, sa češljevima u gornjem džepu, Dujo je jutros odšetao uz Lim, pregazio vrijeme i neprimijetno prešao na drugu obalu uspomena. Zauvijek je otputovao iz našeg malog mista u neko drugo, mnogo veće i prostranije, sa čijeg prozora se bolje vidi varoš i cvijeće u izlogu njegove male brijačnice. Između nas i Duja pala je prozirna zavjesa sjećanja, koju će vječno lelujati topli beranski povjetarci, a sa njima će ovdje često dolaziti i on da nam popravi razbarušene kose, blagim riječima i vedrim osmjehom podsjeti na neka ljepša vremena, i usput još jednom zalije svoje cvijeće…

Adem Ado Softić