Adem Ado Softić: Haljina Desanke Maksimović
Desanka je redovno dolazila kod svoje sestre u Berane i tog perioda se uvijek rado sjećala. A nje i njene sestre Zore i danas se rado sjeća jedna od najstarijih stanovnica Berana, Vojislavka – Slavka Džudović – Bošković, miljenica starih Beranaca, koju porodični prijatelji i Džuovo društvo od milošte zovu „Slavkić”
„Bilo je to u nekoj zemlji seljaka,
na brdovitom Balkanu…”
Zorka – Zora Matejić, rođena sestra Desanke Maksimović, živjela je i radila u Beranama. Sa svojim suprugom Božidarom, profesorom geografije, tridesetih godina predavala je mnogim poznatim učenicima Beranske gimnazije među kojima su bile i Desankine kasnije kolege: Mihailo Lalić, Milovan Đilas, Dušan Kostić i mnogi drugi.
Desanka je redovno dolazila kod svoje sestre u Berane i tog perioda se uvijek rado sjećala. A nje i njene sestre Zore i danas se rado sjeća jedna od najstarijih stanovnica Berana, Vojislavka – Slavka Džudović – Bošković, miljenica starih Beranaca, koju porodični prijatelji i Džuovo društvo od milošte zovu „Slavkić“.
Ova skoro stogodišnja, ali izuzetno razborita starica u razgovorima često pomene Zoru Matejić i njenu sestru Desanku, za koju je po narudžbi šila novu haljinu. Štof, postava, model, boja i svaki drugi detalj Desankine haljine duboko se urezao u Slavkino pamćenje i tu ostao sve do današnjih dana.
Desankin sestrić Velimir Matejić, sin beranskih profesora Božidara i Zorke Matejić, rođen je u Beranama 1934. godine, i danas je, u svojoj osamdesetšestoj, jedan od najpoznatijih i najpriznatijih živih slikara i grafičara u Srbiji.
Njegovu sedmu samostalnu izložbu 1975. godine, Dom kulture Ivangrad, Likovni klub i Velimirov kolega profesor Aljo Smailagić organizovali su mu u galeriji današnjeg Polimskog muzeja, a tadašnjeg Radničkog univerziteta u Ivangradu.
U porodičnoj arhivi Softića, na svjedočanstvu Ćazima Ademovog Softića (1923-1947) o položenom tečajnom ispitu u Nižoj beranskoj gimnaziji 4. marta 1935., među članovima ispitnog odbora 85 godina se ljubomorno čuva potpis beranske profesorice Državne gimnazije u Beranama Zorke Matejić, rođene sestre Desanke Maksimović.
A onda, ovih dana, osamdesetak godina nakon kragujevačkih Šumarica, zli gnomi i vjerne sluge onih koji su strijeljali kragujevačke đake i profesore, protjerali su iz školskih udžbenika autorku „Krvave bajke“.
I mrtvu su je izveli na strijeljanje. Ali, kao i onomad u Šumaricama, mogu slobodno da pucaju do mile volje. Desanka Maksimović, u novoj Slavkinoj haljini, i sada drži čas.
Autor: Adem Ado Softić
Komentari