Selma Redžepagić se od malena interesovala za nutricionizam, a ljubav prema hrani podstakla ju je da završi Kanadsku školu prirodne ishrane (Canadian School of Natural Nurition), odsjek prirodna ishrana, i ima zvanje holističkog nutricioniste.

Redžepagić, porijeklom iz Plava, kaže u reazgovoru za Portal Revije Fokus da je u porodici imala slučajeve kardiovaskularnih bolesti koje obuhvataju visok krvni pritisak, povišen holesterol i trigliceride, dijabetes tip 2, alergije, autoimuna stanja i karcinome, od kojih tri sa smrtnim ishodom i da je većina bila uslovljena ishranom i povišenim nivoom stresa.

Foto: Privatna arhiva

Odlično poznaje tradicionalni način ishrane u Plavu i Gusinju, ali i ostalim djelovima kontinentalne Crne Gore, i kaže da tu vrstu ishrane karakterišu prevelike porcije, nerijetko previše masne hrane i povišen unos crvenog mesa, ali i jednolična ishrana, pa ističe da je upravo to uzrok hroničnih bolesti poput dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Zato zemljacima savjetuje da povedu računa o unosu određenih namirnica

Ponosna je na rezulatet koje je postigla sa klijentima kod stanja poput insulinske rezistencije, problema sa povišenom tjelesnom težinom, alergijama, redukovanja nivoa lošeg holesterola i triglicerida, alergijskih rekcija, problema sa varenjem itd.

Zašto ste odlučili da postanete nutricionista? Koju školu ste završili u Kanadi?

– Glavni razlog zbog kojeg sam se odlučila za poziv nutricioniste jeste moja ljubav prema hrani, odnosno načinu na koji ona može povoljno ili nepovoljno da utiče na organizam, pa samim tim i na zdravlje. Još kao dijete sam se trudila da razumijem zašto su neke namirnice označene kao zdrave, a neke kao loše.

Foto: Privatna arhiva

Kasnije sam, studirajući hranu, uspjela da dospijem u suštinu pitanja koje sam imala kao dijete. Završila sam Kanadsku školu prirodne ishrane (Canadian School of Natural Nurition), odsjek prirodna ishrana, i dobila zvanje holističkog nutricioniste. Program koji sam zavšila se temeljno bavi prirodnom ishranom kojoj pristupa sa naučne i istovremeno holističke strane i obuhvata pristup ishrani kod hroničnih stanja koja su izazvana upravo neadekvatnom ishranom.

Da li ste, prije nego što ste se zainteresovali za nutricionizam, imali probleme sa tjelesnom težinom, probavom, ili neke zdravstvene tegobe?

– Moram da istaknem da ljubav prema nutricionizmu kod mene ima nekoliko temelja, a jedan od njih je uspostavila moja baka sa mamine strane koja je živjela u Gusinju, a koja je, iako je bila žena koja je naučila da piše i čita sa svojom djecom, bila izuzetno mudra i nevjerovatno bistra, i kao takva je bila i ostala moja vječita inspiracija. Ona je uvijek imala jasne smjernice kojih se pridržavala u pogledu toga šta je zdravo a šta nije, i odnosno zašto se ne jede hrana “kupljena u čaršiji“.

Foto: Privatna arhiva

Nisam se suočavala sa većim zdravstvenim problemima, ali dolazim iz porodice u kojoj smo imali slučajeve kardiovaskularnih bolesti koje obuhvataju visok krvni pritisak, povišen holesterol i trigliceride, dijabetes tip 2, alergije, autoimuna stanja i, nažalost, karcinome, od kojih tri sa smrtnim ishodom. Većina navedenih stanja je i bila uslovljena ishranom i povišenim nivoom stresa.

Da li je neko u Vašoj porodici imao zdravstvene probleme i da su uspjeli da ih riješe nakon što su promijenili način ishrane (uz Vašu pomoć)?

– Kao što sam navela, u mojoj porodici je bilo puno hroničnih bolesti od kojih najviše obolijeva današnje stanovništvo i koje su, opet moram reći, nimalo bezazlene ako se na njih ne obrati pažnja na vrijeme. Postoji izreka koje kaže da sa porodicom nikada ne ulazite u ozbiljan posao. Moram da se nasmijem na svoju opasku, ali i da kažem da je sa nabližim srodnicima ipak najteže sarađivati po pitanju ovako osjetljivih tema, jer uvijek postoji onaj faktor bliskosti koji je ograničen u profesionalnom odnosu na relaciji nutricionista-klijent, a koji može predstavljati veliku prepreku kod saradnje sa nekim koga dobro poznajete.

Foto: Privatna arhiva

Svakako, to ne znači da su moje preporuke ignorisane ili neprihvaćene, ali pod drugačijim uslovima i okolnostima. Ali, zato se ponosno mogu pohvaliti rezultatima koje smo klijenti i ja zajednički postigli kod stanja poput insulinske rezistencije, problema sa povišenom tjelesnom težinom, alergijama, redukovanja nivoa lošeg holesterola i triglicerida, alergijskih rekcija, problema sa varenjem itd.

S obzirom na to da ste porijeklom iz Crne Gore, odnosno Plava, da Vam je poznato šta se na našim trpezama najčešće nalazi (meso, pite, peciva, kolači, masna i jaka hrana, sirevi, kajmak, kačamak…)? Šta biste poručili zemljacima?

– Tradicionalni način ishrane u Plavu i Gusinju, ali i ostalim djelovima kontinentalne Crne Gore, je skoro pa identičan.

Foto: Privatna arhiva

Većinu hrane koja se nalazi na trpezi mojih zemljaka karakterišu prevelike porcije i nerijetko previše masne hrane i povišen unos crvenog mesa, ali i jednolična ishrana. Iskoristila bih priliku da naglasim da to nikako ne znači da ta hrana koju konzumiraju nije ukusna, već suprotno, ali kao neko ko se hranom bavi stručno mogu reći da je upravo to uzrok hroničnih bolesti poput dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Kao pobornik tradicionalne ishrane bih voljela da svojim zemljacima skrenem pažnju na navedeno, što ne znači da moraju da se odriču uživanja u hrani, ali da treba da povedu računa o unosu određenih namirnica. Naši preci nisu na trpezi imali crveno meso svakog dana, odnosno jeli su ga eventualno jednom do dva puta sedmično. Takođe je bila ista priča i sa pšeničnim brašnom, jer se pšenica nije uzgajala u tim krajevima već kukuruz, a takozvana kukuruza je bila zamjena za hljeb. Znatno je smanjen broj farmera koji proizvode hranu od mlječnih proizvoda do voća, povrća, uzgoja živine i mesa, a povećan unos visoko procesuirane hrane koja ima ogroman udio u 95% hroničnih bolesti.

Foto: Privatna arhiva

Ranije nije bilo hrane u izobilju već je bila ograničena, pa i samim tim i njen unos. Sva hrana je većinski bila iz organskog uzgoja, dok današnja hrana obiluje pesticidima, antibioticima i hormonima rasta. Takođe, zbog samih tadašnjih uslova života ljudi su bili primorani da se mnogo više fizički „troše“ jer je sam način života to nalagao. Moderan život nam je svima nesporno donio mnoge pogodnosti, ali je nesporno i to da je i uticao na sam kvalitet današnje hrane.

Obraćaju li Vam se naši iseljenici za pomoć?

– Ponosno mogu reći da među svojim klijentima imam dosta naših ljudi koji žive od Australije do Amerike.

Sa kojim zdravstvenim problemima Vam se najčešće obraćaju klijenti?

– Najveći broj mojih klijenata mi se obraća usljed problema sa povišenom tjelesnom težinom, koja je nerijetko posljedica poremećaja u radu štitne žlijezde, insulinskom rezistencijom, dijabetesom tipa 2, problemima kod varenja poput nadutosti i gasova, alergijama, padom ili neodostatkom energije, konstipacijom, hroničnim umorom ili sveobuhvatnim stanjem gdje se ne osjećaju dobro u svom tijelu.

Foto: Privatna arhiva

Koliko treba vremena da bi se organizam doveo u „normalno“ stanje?

– Kada govorimo o vraćanju organizma u normalno stanje, jako je važno da znamo o čemu se radi. Nisu sva stanja ista, i uvijek napominjem da se određeno stanje nije desilo preko noći, pa samim tim organizmu treba dati vremena da se oporavi vrati na „fabrička podešavanja“ ako govorimo o nekim lakšim stanjima. Ako govorimo o stanjima gdje je uspostavljena medicinska dijagnoza, onda je jako važno da se saradjna ostvari na relaciji doktor-klijent-nutricionista, posebno u slučajevima kada klijenti uzimaju medicinsku terapiju. Na primjer, kada govorimo o stanju kao što su povišen holesterol i trigliceridi, onda je potrebno, u zavisnosti koliko su referentne vrijednosti povišene, u proseku od tri do 12 mjeseci. Ako govorimo o konstipaciji, onda se u većini slučajeva vrlo brzo dovodi u red. Kada govorimo o redukovanju tjelesne težine, to je već individualna stvar koja zavisi od mnogo faktora, pa samim tim to kod nekoga ide brzo, kod nekoga sporije. Ali, moram napomenuti jedan od najvažnijih faktora neophodnih za postizanje rezultata, a to je spremnost da promijenimo kod sebe ono što nam smeta.

Foto: Privatna arhiva

Koje namirnice su najčešće na Vašem meniju?

– Ja sam, slobodno mogu reći, neko ko uživa u hrani i pripremi obroka, pa se na mom tanjiru često nalaze jaja, mladi kozji sir, kefir, sezonsko povrće i voće, pasulj, piletina, riba, orašasti plodovi.

Možete li za naše čitaoce da predložite neki obrok i date savjet o ishrani?

– Savjetovala bih da dan ne počinju kafom na prazan stomak, da im doručak ne bude pecivo iz pekare, ili da preskaču doručak, da piju dovoljno vode tokom dana i daju prioritet lokalno uzgojenom sezonskom voću i povrću, da se kreću i da se dnevno izlože dnevnoj svjetlosti makar 30 minuta, da obrate pažnju na kvalitetan san. Pošto sam navela da izbjegavaju peciva iz pekare, predložila bih da za doručak naprave kvalitetan omlet sa povrćem, na primjer paprikama, lukom i svježim pečurkama, sel piletinu sa prosom i kupusom, recept koji sam osmislila i koji mogu naći na mojoj web stranici www.onlinenutricionista.com

Foto: Privatna arhiva

Imate online savjetovalište. Kako da Vam se obrate zainteresovani?

– To je moj projekat prvijenac na koji sam posebno ponosna, a koji klijentima koji su zaiteresovani za moje usluge omogućava da stupe u kontakt i sarađuju sa mnom, bez obzira u kom dijelu svijeta se nalaze. Mogu me kontaktirati preko moje web stranice www.onlinenutricionista.com, preko Facebook stranice Moj nutricionista – Selma i preko Instagram profila redzepagic.selma.