Poznati američki časopis ”San Francisko Hronikla” pokušao je da dočara svojim čitaocima ko je i odakle Alen Smailagić, košarkaš Golden stejta porijeklom iz Srbije.  

Autor ovog teksta imao je problema oko naselja u Beogradu, tačnije miješao je mjesto gdje je Alen odrastao i gdje je trenirao košarku. Pomiješao je Padinsku skelu i Kotež, ali prosječnom Amerikancu to svakako ništa specijalno ne znači. 

“U sendviču između zatvora sa minimalnim obezbjeđenjem (u KPZ Padinska Skela se u prošlosti ’ležalo’ samo za lakša djela, prim.aut) i uflekane institucije za mentalno oboljele (psihijatrijsko odjeljenje bolnice Laza Lazarević), nalazi se otvoreni teren sa košarkaškim terenom. Rustem Smailagić, električar koji je radio sedam dana nedjeljno kako bi se pobrinuo za suprugu i dvoje djece, tu je provodio pauze za ručak dok je sinu dodavao loptu. Poslije nekog vremena, zatvorenici i psihijatrijski pacijenti – slobodni da tokom časova rekreacije šetaju po dvorištu – prišli bi terenu da gledaju džigljavog osnovca kako šutira“, počinje autor Konor Letorno tekst kojim pokušava da navijačima Golden Stejta predstavi srpskog centra.

Foto: Printscreen/Golden State Warriors

Uvodnu sliku crta kao podsjetnik da je Smailagić rođen 2000. godine u Beogradu, kako piše, ogrezlom u nasilju, da je odrastao na ulicama punim droge. Godine ratova ostavile su nekadašnju oazu kafića i noćnih klubova razorenom, kriminal je bio rasprostranjen dok je država pokušavala da se digne iz pepela. A 12-godišnjeg momka iz Koteža, koji je trenirao u Skeli, ponekad su čuvali baš – robijaši.

“Govorili bi mom ocu: ’Ostavi ga s nama, biće bezbjedan’. Voljeli su me, niko me nije dirao“, smije se Smailagić dok uz pomoć prevodioca razgovara o počecima na periferiji Beograda.

Sredinom septembra prišao je predsjedniku Goldena da se predstavi, a ovaj mu je kroz osmijeh rekao: ‘Znam ja ko si ti’. Kako otkriva Letorno, Voriorsi su dvije godine pratili Alena, a da bi ga doveli morali su da iskeširaju oko milion dolara i da Nju Orleansu daju dva pika prve runde. U junu su ga i uzeli kao 39. pika, prenosi “Kurir”.

Novinaru San Francisko Hronikla pokazuje ožiljak na desnoj strani vrata, ostao je kao uspomena sa jedne utakmice, kad ga je protivnik noktima izgrebao dok se zalijetao da zakuca.

“Utakmice tamo su mnogo grublje nego ovdje. Momci stvarno biju. Ako kažeš ili uradiš nešto loše možeš i da dobiješ batine, pa i gore”, vrti film Smailagić.

Sad planira da im kupi stan ili kuću u Sandžaku, da se konačno odmori.

“Punih 30 godina je otac radio sedam dana nedjeljno i imao samo 15 slobodnih dana godišnje. Sad je u penziji, rekao sam mu već da ću baš da se naljutim ako čujem da i dalje radi”, kaže Smailagić.