Obilježen je tako kao nepodoban, a takvog statusa se nije bilo lako riješiti. Stalno su pozivali na saslušanja u policiju, a Ćopić je tonuo u razočarenje i smjer kojim sve ide. Stoga je pao u depresiju i preminuo nakon što se bacio s mosta na Savi

Pokojni jugoslovenski pisac Branko Ćopić, između ostalog i autor “Ježeve kućice”, prije 35 godina otišao je na tragičan način.

Velikan pisane riječi izvršio je samoubistvo skokom s mosta na Savi u Beogradu. Dotad je bio poznat kao omiljeni humorista, plodni autor niza romana, priča, pripovjetki, čovjek koji je djelima uveseljavao i brojnu djecu svojim dječjim romanima i pripovjetkama. Po njegovim rukopisima snimljen je i niz filmova, stvoren niz predstava, a ističe se “Nikoletina Bursać”, film koji je u nastao po njegovom rukopisu i liku, a u hrvatskoj produkciji. Glavnu ulogu igrao je Ljubiša Samardžić.

Ćopić je jedan od najznačajnijih književika 20. vijeka na ovim prostorima, a počeo je da piše još u osnovnoj školi. Rođen je u kod Bosanske Krajine, u porodici zemljoradnika. Otac je preminuo 1918, svega tri godine nakon što je Branko rođen, a otad je dječak odrastao uz majku, sestru, brata i djeda. Upravo djed će kasnije postati jedna od njegovih najvećih inspiracija.

Kada je djed preminuo, a majka se preudala, Branko je krenuo u školu, gdje se brzo zaljubio u knjige. Kada je tokom školovanja patio zbog udaljenosti od majke i braće, Branko je utjehu pronalazio opet u knjigama. Srednju školu je završio u Karlovcu, a fakultet u Beogradu. Aktivno počinje da piše otad ne staje.

UDBA GA MOTRILA GODINAMA

Iako je tokom Drugog svjetskog rata išao u partizane i posvetio se NOB-u, odmah nakon diplomiranja, Branko se već 1950. zbog pisanja našao na meti Komunističke partije, piše 100posto.hr.

Naime, napisavši satiričnu “Jeretičku priču”, naišao je na teške osude i hajku, a Udba je o njemu formirala i dosije. Nije jasno odustao od kritike države i vlasti, ismijavanja vlasti, ministara, funkcioniera koji su privilegovani. Aktivno su zato praćene njegove aktivnosti, govori koje je držao na fakultetima, razgovori koje je vodio u druženju s prijateljima.

Uskoro su ga kolege i prijatelji počeli javno kritikovati.

Obilježen je tako kao nepodoban, a takvog statusa se nije bilo lako riješiti. Stalno su pozivali na saslušanja u policiju, a Ćopić je tonuo u razočarenje i smjer kojim sve ide. Stoga je pao u depresiju i preminuo nakon što se bacio s mosta na Savi.

Napisao je i oproštajno pismo u kojem je napisao kako svu svoju imovinu nakon smrti njegove supruge Bogdanke ostavlja Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti