Elvira i Ismet Kurtćehajić, roditelji dječaka sa Daunovim sindromom: Karim je naš dar od Boga
Moj strah u početku je bio i zbog toga što radim u školi i plašila sam se kako će se on izboriti u ovakvoj sredini. Ali, vidim da je na dobrom putu da se snađe. Najviše mi je žao suza koje sam prolila kad je rođen. To je bilo neznanje i nespremnost na to što on ima Daunov sindrom, koji su bilipotpomognuti nestručnošću i nesavjesnošću ljekara. Kada sad vidim napredak, osjetim njegov zagrljaj, žao mi je što sam se toliko sjekirala. Za ovakvo dijete sam prolila tolike suze i nisam spavala!, kaže Elvira s osmjehom.
Karim ima dvije godine. Voli muziku i dječije pjesmice koje rado bira na Jutjubu, dok lista telefon. Ipak, kada čuje stihove “Mama voli bebu najviše na svetu”, užurbano počinje da traži drugu melodiju, jer ta nikako da mu “legne”. Obožava svoju sestru Eminu, koju oponaša u svemu, a nerijetko se izbori za igračku kojom je ona tog trenutka okupirana. Pun je ljubavi, radosti, voli da grli druge, da se mazi, a kako kaže njegova mama Elvira, izuzetno je snalažljiv da dobije ono što želi, kada to situacija iziskuje.
Obožava vrtić, u koji je krenuo u septembru prošle godine. Drugare i vaspitačice je opčinio prvog dana svojom ljubavlju, vedrinom i osmjehom. U kući Kurtćehajića, u Bijelom Polju, svakog dana je veselo.
A malog Karima od vršnjaka razlikuje jedino to što ima Daunov sindrom, poremećaj za koji nauka još nije pronašla uzrok.
Njegova mama u razgovoru za “Graciju” priča da je imala normalnu trudnoću, da je radila testove koji su bili u redu, ali da je odmah po rođenju jedna doktorka posumnjala da Karim ima Daunov sindrom.
“Svi ostali ljekari su supruga i mene razuvjeravali. Ta doktorka ga je poslala u Podgoricu, u bolnicu, a nakon 40 dana je stigao nalaz koji je potvrdio njene sumnje”.
Ni Elvira, ni njen suprug Ismet u tom momentu nisu znali šta je Daunov sindrom. Još gore, niko im u tim trenucima nije predočio koji poremećaj ima njihov tek rođeni sin.
“Ne znam kako smo živjeli tih 40 dana dok nije stigao nalaz, iščekujući rezultat, a ništa o tome nijesmo znali, niti sam se do tada informisala na tu temu. Niko nam se nije obratio, pojasnio o čemu se radi, nismo znali kako dalje, koliko Karim može da postigne… Niko nije rekao da je to dijete kao i svako drugo. On danas radi sve što je radila Emina u njegovom uzrastu, sa malo zakašnjenja”, priča Elvira.
“Ne može da se opiše kako sam se tada osjećao, a danas ne postoji srećniji čovjek od mene. Taj šok, odvođenje djeteta u Podgoricu, razdvojenost od majke… Bilo je jako bolno. Elvira je previše osjetljiva i bilo je teško naći način da joj se kaže”, prisjeća se Ismet.
Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.
Komentari