Bombardovanje je pogoršalo stanje našeg sina, a i briga o njegovo dvoje male djece uvela nas je u novu agoniju. Za našu kuću najveća nagrada ovom filmu nije bilo ni učešće na Berlinskom festivalu 2000, ni njegova prodaja velikim svjetskim televizijskim centrima, nego trenutak u kojem je naš bledunjavi sin, poslije prve projekcije, sve to predvideo i iz kreveta nam ponosno šapnuo: ‘Film će ti ući u takmičarski program Berlina!’, ispričao je svojevremeno legendarni Smoki

Mira i Ljubiša Samardžić (Foto: Youtube/Printscreen)

Legenda srpske i jugoslovenske kinematografije, Ljubiša Samardžić (80), prvi put nakon operacije mozga, pojavio se na premijeri svog dokumentarnog filma “Panta rei”, u okviru 64. Martovskog festivala. Publika koja je posljednjih mjeseci strahovala za zdravlje svog voljenog Smokija, pozdravila ga je onako kako dolikuje – dvadesetominutnim gromoglasnim aplauzom.

U društvu supruge Mire, koja mu je bezrezervna podrška već 50 godina, glumac koji se zbog zdravstvenih problema povukao iz javnosti, obratio se svojoj vjernoj publici, želeći da im pokaže da njegov oporavak dobro teče.

“Prikazivanje mog dokumentarnog filma ‘Panta rei’ zateklo me je kada mi zdravlje nije baš najbolje, ali u svakom slučaju idemo dalje”, optimistično je rekao ne odvajajući se od svoje voljene supruge.

Koliko je njihova veza snažna vidjelo se nebrojeno puta, posebno kad su se suočili s najvećom tragedijom za svakog roditelja. Njihov prvenac Dragan-Gaga, sa kojim je Ljubiša 1990. osnovao producentsku kuću “Cinema Design”, preminuo je u 34. godini od leukemije.

“Sve smo učinili da pobijedimo tu opaku bolest. Supruga Mira stalno se brinula o njemu, a ja sam danonoćno radio, snimao i slao novac klinici u Londonu. Da sam dopustio da me bol sruši, možda se nikad ne bih latio režije ‘Nebeske udice’. Svjestan sam da je moja priroda hazarderska, neukrotiva, da nosi rizik, ali bio sam siguran da ću svojim instinktom i upornošću snimiti ozbiljan film o bombardovanju Beograda, onako kako sam ga ja doživio. Bombardovanje je pogoršalo stanje našeg sina, a i briga o njegovo dvoje male djece uvela nas je u novu agoniju. Za našu kuću najveća nagrada ovom filmu nije bilo ni učešće na Berlinskom festivalu 2000, ni njegova prodaja velikim svjetskim televizijskim centrima, nego trenutak u kojem je naš bledunjavi sin, poslije prve projekcije, sve to predvideo i iz kreveta nam ponosno šapnuo: ‘Film će ti ući u takmičarski program Berlina!’, ispričao je svojevremeno legendarni Smoki.

Spas od ogromne tuge pronašao je u radu, a glavni oslonac i tada bila mu je njegova Mira.

“Kad je Gaga odlazio, mislio sam da neću izdržati i da će mi uskoro doći kraj. Mira me prenula i trgnula, jer je bila svjesna da sam moralno pao, smršao, izgubio volju za bilo čime. Govorila mi je: ‘Čoveče, život je smrt, upamti to! Nastavi da radiš jer ćeš u tome naći smisao opstanka’. Bila je u pravu. Šteta što nije završila psihologiju”, rekao je Ljubiša Samardžić.

Izvor: Gloria