Ideja je dočekana s podsmjehom, a onda je stigla saglasnost MOK-a: Kako su organizovane OI u Sarajevu

“Sjećam se da su Sarajlije bile donatori, ali niko se nije bunio, niko nije rekao da neće učestvovati u finansiranju. Bio je čak i vic, kao došli neki Amerikanci u Sarajevo pred Olimpijadu i razgledaju grad. U to sretnu Muju i Amerikanac kaže: ‘Ja sam John denator’, a ovaj naš odgovori: ‘Ja sam Mujo donator’”, priča Bogić Bogićević, jedan od učesnika u organizaciji 14. Zimskih olimpijskih igara

Sve je izgledalo kao dobar vic.

Mali grad na još manjoj rijeci, ukliješten među planinama, sa samo jednom sportskom dvoranom i skijalištem, smješten u srcu države koja je grcala u ekonomskim problemima i nije gajila baš veliku ljubav prema njemu, podnio je kandidaturu za domaćina najvećeg svjetskog sportskog spektakla – Zimskih olimpijskih igara.

Bilo je to 1978. godine. Grad se zvao Sarajevo, a oni koji su se odvažili na taj korak bili su “ljudi s vizijom, ljudi koji su željeli i vjerovali da od njega mogu napraviti mjesto vrijedno divljenja”, prisjeća se Bogić Bogićević, jedan od učesnika u organizaciji 14. Zimskih olimpijskih igara.

Foto: Youtube (Printscreen)

“Iako je imalo planine, Sarajevo nije imalo sportiste, a pogotovo ne one olimpijskog kalibra. Međutim, Sarajevo je imalo ljude s petljom da u njega dovedu Olimpijadu, poput Ante Sučića, Ljubiše Zečevića, Ahmeda Kadribegovića, Brace Kosovca… Ni oni sami se nisu bavili sportom, osim kao hobijem, ali su jako voljeli Bosnu i Hercegovinu i ovaj grad”, kaže Bogićević za Al Jazeeru.

Želja i petlja, međutim, nisu bile dovoljne da Sarajevo izloži svoju kandidaturu Međunarodnom olimpijskom komitetu. Ispred grada je trebala stajati država – Jugoslavija. Stoga je bilo neophodno tražiti saglasnost Saveznog izvršnog vijeća, odnosno Vlade bivše države.

I SIV ju je dao. Jednoglasno.

Opširnije pročitajte OVDJE.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH