Titogradska Tamatua

Autor: Veseljko Koprivica

Nedavno je u požaru nestao podgorički kafić Siti. Vjerovatno je malo onih koji su se sjetili da je to bivša Tamatua, popularni titogradski kafe-bar iz devedesetih godina prošlog vijeka. A kad bi on znao da priča ispičao bi mnoge zanimljivosti, koje bi mogle da dobiju počasno mjesto u hronici o događajima koji su se u Crnoj Gori dešavali u posljednjoj deceniji prošlog vijeka… Evo nekih koje zaslužuju da se sačuvaju od zaborava.

Kafe-bar Tamatua, jedan od malobrojnih u tadašnjem Titogradu, otvoren je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Njegov vlasnik bio je Rastko Hadžiahmetović.

Na krovu Tamatue ponosno se vijorila crnogorska zastava, koja je mnogo godina kasnije postala zvanična zastava samostalne države Crne Gore. Tada je bilo ravno hrabrosti istaći javno tu crnogorsku zastavu.

Unutrašnjost kafića krasile su originalne zastave sa raznih crnogorskih bojišta i portreti kralja Nikole, Josipa Broza Tita i Krsta Popovića.

Tamatua je bilo omiljeno stjecište slobodoumnih crnogorskih građana raznih profesija. U njega su rado navraćali književnici, političari, novinari…. Među njima su bili Veljko Milatović, Koko Vujović, Vlado Dapčević, Branko Nikač, Slavko Perović, Ćano Koprivica, Žarko Rakčević, Dimitrije Škuletić, Jevrem Brković…

Oni su najčešće razgovarali o tome kako doći do suverene Crne Gore, koja je bila zarobljena u mreži Miloševićevog režima, može li Liberalni savez pobijediti na izborima, kako obnoviti autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu…

Iz Tamatue se kretalo i u mnoge proteste, koji su tada organizovani širom Crne Gore.

Zbog svega toga Tamatua je prozvana slobodnom crnogorskom teritorijom. O tome su ostali zapisi i u novinama koje su izlazile van Crne Gore.

Široj javnosti je nepoznato da je dio pazara zarađen u kafeu slat onima koji su zbog neskrivene ljubavi prema suverenoj Crnoj Gori ostajali bez posla i protjerivani iz Crne Gore.

Policija je svakodnevno organizovala racije u Tamatui. Tadašnji ministar policije Pavle Bulatović jednom je naredio da se Tamauta zatvori. Poslao je inspektore da je zabrave. Pošto je bar imao i ulaz sa zadnje strane, a to policija nije znala, bar je ipak radio, a policija nije mogla da kontroliše ko sve ulazi i izlazi iz njega. Potom je Bulatović ukinuo zabranu o njegovom radu.

Policija je kafe i ozvučila. Otkrivene su bubice postavljene na nekoliko mjesta. Jedan od gostiju, vičan elektronici, premjestio ih je u toalet tako da je policija imala šta da sluša.

U Tamatui je, pored ostalih, točeno i popularno piće kenijada, koje se moglo naći samo u njoj.

Posjetioci Tamatue sjećaju se i jedne anegdote, čiji su akteri Rastko Hadžiahmetović i čuveni revolucionar Vlado Dapčević, koji je po zatvorima proveo više od dvadeset godina.

Rastko je jednom prilikom rekao Vladu: „Vlado, ti si prvu pušku opalio u Crnoj Gori za vrijeme Drugog svjetskog rata, red je da prvu opališ ovih dana i u Podgorici!“ Vlado će na to: „Rastko, sine, skupi pet-šest momaka, pa da dignemo ustanak! Ali samo da znaš mene je Bog stvorio samo za ustanak i zatvor!“

Vlado je proveo u zatvorima preko dvije decenije. Srećom, Crna Gora je postala suverena država bez ustanka.

Izvor: Monitor

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH