”Ja sam slučajno živ. Većina dječaka s kojima sam se igrao leži ovdje, u Potočarima, ili u neznanim grobnicama širom Podrinja. Danas ćemo ukopati oca, sina i unuka. Ukopaćemo oca i dva sina. Ukopaćemo dva brata pored oca. Nedostaju cijele porodice”. Nijesmo na ovo odgovorili nasiljem, nijesmo postali teroristi, nijesmo se svetili. Preživjeli se još bore za pravdu pravnim putem, obrazuju sebe i druge, njeguju razumijevanje među ljudima i zagovaraju mir u BiH i širom svijeta”, rekao je načelnik Srebrenice Ćamil Duraković

U Srebrenici se danas obilježava 20 godina od genocida u kojem je stradalo više od osam hiljada ljudi.

U Memorijalnom centru u Potočarima klanjana je kolektivna dženaza, a potom ukopani posmrtni ostaci 136 žrtava genocida, od kojih je 19 bilo maloljetno, gok je najstariji 75-godišnji Jusuf Smajlović, koji je ukopan sa svojim unukom Hebibom.

Do sada je DNK analizom preliminarno utvrđen identitet oko 7.100 ubijenih, a traga se za još oko 1.200 žrtava Srebrenice.

Duraković: “Ja sam slučajno živ”

Načelnik Srebrenice Ćamil Duraković kazao je da će “ovih 136 ljudi, koji leže u tabutima, danas, nakon 20 godina bezimene smrti, dobiti svoja rođena imena”.

On je, prenosi radiosarajevo.ba, naglasio da je među njima 19 maloljetnika, njegovih vršnjaka.

”Ja sam slučajno živ”, rekao je Duraković. “Većina dječaka s kojima sam se igrao leži ovdje, u Potočarima, ili u neznanim grobnicama širom Podrinja. Danas ćemo ukopati oca, sina i unuka. Ukopaćemo oca i dva sina. Ukopaćemo dva brata pored oca. Nedostaju cijele porodice”, rekao je Duraković.

Dodao je kako su, nakon genocida, mrtva tijela godinama stajala na poljima, kosti spirane kišama…

“Nijesmo na ovo odgovorili nasiljem, nijesmo postali teroristi, nijesmo se svetili. Žene čija su djeca i muževi smaknuti njegovale su ljubav i umjetnost… Tako su dozivale svoje nestale. Preživjeli se još bore za pravdu pravnim putem, obrazuju sebe i druge, njeguju razumijevanje među ljudima i zagovaraju mir u BiH i širom svijeta”, rekao je Duraković.

On je istakao da, ipak, danas nije nimalo lako živjeti u Srebrenici.

“Ponekad mi je emocionalno neizdrživo kada posmatram majke koje ni poslije 20 godina nijesu našle sinove i muževe, koje bez očeva odgajaju svoju djecu. Kad gledam hiljade bijelih nišana koji stoje u tišini, u tim trenucima se pitam da li smo trebali da budemo agresivni? Ti mi nišani kažu da smo dobro izabrali. Sabur umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, život umjesto smrti… I dobro smo učinili. Ostali smo svoji. Jednostavni, kao što su bili naši voljeni. Nijesmo postali zločinci”, istakao je Duraković.

“Načelniče Ćamile Durakoviću, samo Bog zna zašto su vas poštedjeli, a vaši najmiliji ubijeni. Poruka pomirenja i nade koju ste vi ovdje poslali pokazuje da postoji viša mudrost iza toga. Ono što ste učinili sa životom koji vam je ‘poklonjen’ je veliko”.

Ovim riječima prisutnima u Potočarima obratio se bivši američki predsjednik Bill Clinton, koji je prije nekoliko godina i otvorio Memorijalni centar u Potočarima.

“Kada sam otvorio Memorijalni centar, samo 600 žrtava ležalo je u Potočarima. Danas ovdje leži 6.000 muškaraca i dječaka”, rekao je Klinton.

On je kazao da je zahvalan svima koji su radili i istrajali na putu izgradnje mira. 

“Molim vas da ne dopustite da ovaj spomenik nevinim dječacima i muškarcima bude tek uspomena na jednu tragediju. Neka ovo bude sveto mjesto, gdje svi ljudi mogu da dođu i nađu mjesto jedinstva, slobode i demokratije”, kazao je Clinton.

Koenders: “Stojim ovdje postiđen”

Holandski ministar inostranih poslova Bert Koenders kazao je da “ovdje stoji postiđen pred ženama, majkama, kako bi odao najdublju počast najmilijima koje su izgubili”.

„Danas se sjećamo nevino ubijenih, žrtava genocida koji je ovdje počinjen. Genocid je najmračniji dio naše zajedničke evropske istorije. Međunarodna zajednica nije pružila odgovarajuću zaštitu… Holandska vlada dijeli odgovornost za ovo što se desilo“, kazao je Koenders, vidno potresen.

“Ne možemo vas osloboditi tuge, ali možemo vam pomoći da nađete očeve i sinove kojih i dalje nema”, dodao je on.

Podsjetio je da je holandska vlada dala ostavku i naglasio kako pravda mora biti zadovoljena, a ratni zločinci, koji su odgovorni za masakr, osuđeni.

„Mi se duboko saosjećamo s ljudima Srebrenice… Nikada, nikada više ovo ne smije da se dogodi. Ono što se desilo u julu 1995. ojačalo je našu odlučnost da promovišemo pomirenje, da pojačamo humanitarne akcije“, kazao je Koenders.

On je dodao da, „u ime svih ljudi iz Holandije, žalimo s vama“.

Jan Eliasson, predstavnik Ujedinjenih nacija, kazao je da UN i međunarodna zajednica nijesu uspjeli da zaštitite Srebrenicu.

“To će nas zauvijek mučiti, a tako i treba da bude. To nas je protreslo iz temelja. Hiljade života koji su oduzeti na tako užasan način, životi su koje moramo pamtiti”, istakao je on.

Prenio je i saosjećanje generalnog sekretara UN-a Ban Ki-Moona i poručio kako je danas svjedočio “neizbrisivoj tragediji urezanoj na licima članova porodica, prijatelja, preživjelih…”

“Vidjeli smo i svjesni smo nikad zaraslih rana. Možemo da zamislimo muke onih koji i dalje traže svoje… Danas odajemo počast hrabrosti i dostojanstvu onih koji ustrajavaju, uprkos neizrecivoj boli zbog pokolja počinjenog prije 20 godina”, poručio je Eliasson.

Istakao je da se UN obavezuje da će istina biti otkrivena i da će se potraga za onima koji nijesu pronađeni nastaviti.

“Pravda će stići odgovorne”, rekao je Eliasson.

Genocid je bio dio namjernog plana

Glavni haški tužilac Serge Brammertz poručio je da je Srebrenica mjesto – primjer kako je jedna grupa ljudi zloupotrijebila moć kako bi uništila jedan narod.

Brammertz je rekao da je genocid bio dio namjernog plana smišljenog na višem nivou.

“Poricanje genocida predstavlja iskrivljeno tumačenje činjenica. Zločinci moraju biti kažnjeni. Međunarodni bjegunci se moraju dovesti pred lice pravde i to je moguće ako postoji međunarodni konsenzus. Tu je ključna i regionalna saradnja”, dodao je Brammertz.

“Mnogo članova porodica svjedočilo je na našem sudu. Mnogo žena koje su izgubile svoje muževe i upravo one su primjer nama svima. Vaša hrabrost, Munira Subašić, i članica vašeg udruženja, primjer su prave i istinske hrabrosti”, istakao je on.

Njegove su riječi da žrtve, preživjeli, ne mogu nastaviti dalje.

„Moramo pomoći žrtvama da ponovo izgrade svoje živote. Mnogo toga treba da se uradi, uključujući kompenzaciju. Prihvatanje istine prvi je korak ka pomirenju, na neznanje trebamo da odgovorimo obrazovanjem, na poricanje nazivanjem stvari pravim imenom”, kazao je Brammertz.

Prisutnima se obratio i Theodor Meron, predsjednik Haškog tribunala, koji je dodao kako se pokolj u Srebrenici naziva njegovim pravim imenom – genocid. Dodao je kako treba da se “ponosimo onim što je Tribunal napravio nakon toga”.

“Ali, sudske odluke ne liječe rane, ne vode pomirenju, niti mogu da vrate stradale. Oni koji su izgubili svoje najmilije, pođimo od mene koji sam izgubio svoje u holokaustu, ili Srebreničanima koji su izgubili porodice, to dobro znamo… Na preživjelima je obaveza da ponovo obnove svoje zajednice”, rekao je Meron.

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić stigao je u Potočare u deset sati, bez nekih posebno velikih mjera osiguranja, bez ružnih riječi, pogleda… Dočekale su ga majke Srebrenica, dočekala ga je Hatidža Mehmedović zagrljajem i toplom riječju, blagim pogledom i vjerom u bolju budućnost.

Na reveru mu je stavljen Srebrenički cvijet.

Oko 13 časova, grupica prisutnih u Potočarima pokušala je da priđe Vučiću i obračuna se s njim, bacajući predmete u njegovom pravcu.

Brzom reakcijom policije spriječen je veći incident, a on je prebačen u Srbiju.

Reis – ul – ulema Husein ef. Kavazović je, nakon zvižduka i tekbira upućenih od prisutnih građana premijeru Vučiću, zamolio da se ostane dostojanstveno u boli.

“Ne dozvolite da oni koji su uzrokovali našu bol uzmu naše dostojanstvo. To je obaveza prema našim šehidima, prema našoj vjeri. Molim vas, braćo i sestre, vrijeme je za namaz, u namazu je spas”, kazao je reis.

“Okrenite se prema kibli sada”, zagrmio je reis u Potočarima.

Duraković se izvinio Vučiću zbog incidenta.

U Srebrenici su danas bili predstavnici više od 80 delegacija iz cijelog svijeta, a o dvije decenije nakon genocida izvještavali su brojni svjetski mediji.