Peti dan od slijetanja u kanjon Morače: Majlinda Gojčaj izašla iz bolnice, Fjorela i Arijan odmah krenuli u školu

“Tog dana, nakon slijetanja, prvi sam put slagao Fjorelu. Pitala me: ‘Tata, da li je ovo san ili java? Da li ja ovo sanjam?’ Rekao sam joj: ‘San, sine, nastavi da spavaš, a ja ću da te probudim kad stignemo na snijeg’. Kada se uključila sirena kola hitne pomoći ponovo me upitala: ‘Tata, molim te, da li je ovo san?’ Onda sam joj rekao da nije san već java i da idemo kod doktora, da će sve biti u redu…”, ispričao je Ilir

Majlinda Gojčaj, supruga Ilira Gojčaja, koji je 20. februara autom u kojem su se, pored njih dvoje, nalazili sedmogodišnja kćerka Fjorela i šestogodišnji sin Arijan, sletio u kanjon Morače u Platijama, danas je izašla iz Kliničkog centra (KC), gdje je pet dana zadržana zbog preloma rebra i povrede dva pršljena.

Ilir je za Fokus kazao da se njegova supruga osjeća dobro, ali da mora da nosi pojas zbog povreda i da strogo miruje.


Porodica Gojčaj sletjela je 20. februara u kanjon Platije kada je Ilir, da bi izbjegao sudar sa automobilom koje mu je dolazilo u susret, skrenuo sa magistrale. Udarili su u bankinu i sletjeli s puta niz liticu prevrćući se 30 metara i zaustavili na drvetu iznad same provalije. Iako u šoku, Ilir je prisebno izašao iz auta koje je bilo na krovu, vidio da nema opasnosti od daljeg prevrtanja i krenuo da se penje uz liticu ka magistrali da traži pomoć. Prije toga je vidio da su djeca svjesna, ali ne i supruga. Ona je bila u nesvjesnom stanju i krv joj je tekla pored usta… Mislio je da je u komi, ali čim se osvijestila ustanovio je da je rana od ogrebotine. Kazao im je da ne izlaze već da ga sačekaju, jer se plašio da nemaju teže povrede ili da se ne onesvijeste…

“Sam sam sebi rekao da ne smjem da padnem i da se predam. Ne znam ni kako sam vrata otvorio…”, ispričao je Ilir.

 

Gojčaji su, inače, bili krenuli na skijanje u Kolašin, a najmlađe dijete, trogodišnjeg Agrona, ostavili kod Majlindinih roditelja.

Čim je Ilir izašao na magistralu naišao je autobus sa gimnazijalcima iz Tuzi, koji su takođe bili krenuli u Kolašin. Njihov profesor Ljuiđ Camaj i oni su se, držeći se rukama jedan za drugog, spustili niz liticu do auta i izvukli Ilirovu suprugu i kćerku. Sin Arijan već je bio izašao iz kola.

“Odmah sam ga iznio skoro do magistrale, a potom se vratio po kćerku”, kaže Ilir.
 

Tog dana je, kako je kazao, prvi put slagao Fjorelu.
 

“Pitala me: ‘Tata, da li je ovo san ili java? Da li ja ovo sanjam?’ Rekao sam joj: ‘San, sine, nastavi da spavaš, a ja ću da te probudim kad stignemo na snijeg'”.

Ilir je kazao da mu je najteži momenat tog dana bio kada ga je supruga, dok su je iznosili na magistralu, pitala gdje je Agron.

“U momentu sam pomislio: ‘On se nije čuo. Nijesam ga izvadio iz auta’. To je trajalo nekoliko sekundi, ali sam doživio šok. U tom magnovenju odjednom sam se sjetio da smo ga ostavili kod djede i babe”.

Kada su se domogli magistrale, Gojčaji su još jednom imali sreće – naišlo je auto hitne pomoći iz pravca Kolašina i odmah su prebačeni za Podgoricu.

Pacijent iz Kolašina je uzeo Arijana u krilo, ja Fjorelu, a supruga je zbog povreda ležala. Cijelim putem sam joj pričao, jer znam da u takvim situacijama ne smije da zaspe… Kada se uključila sirena kola hitne pomoći Fjorela me je ponovo upitala: ‘Tata, molim te, da li je ovo san?’ Onda sam joj rekao da nije san već java i da idemo kod doktora, da će sve biti u redu…”, ispričao je Ilir.

U svoj muci, dok je satima bio u bolnici, kako je kazao, razmišljao je šta ako su njegovi roditelji, koji žive u Americi, saznali, ako im je neko javio, šta preživljavaju, da nijesu već kupili karte da dođu…

“Čim sam došao kući nazvao sam ih da im kažem da je sve u redu. Međutim, kada sam ih nazvao shvatio sam da ne znaju ništa i da niko namjerno nije htio da ih obavijesti, što mi je mnogo olakšalo muke”.

Tek uveče, kada se sve sredilo, Ilir je mogao da odahne.

“Kad sam se ujutro probudio pitao sam se da li je sve bilo san. Pomislio sam da je neko bio tu u pravom momentu, dao mi snage i pokazao kako da se ponašam… A sjećam se da sam, u momentu kada smo sjetjeli, pomislio: ‘Daj Bože da što prije umremo…'”

Fjoreli je napukla kost podlaktice ali, kako je ispričao Ilir, nije u pitanju velika povreda pa su joj ljekari fiksirali ruku zavojem da je ne bi povređivala.

“Nema bolova. Ni ona ni Adrijan nemaju trauma. Te večeri je spavala kod mene, jer sam svu noć provjeravao kako je, da li se znoji, da nema košmare, mučninu… Ali ničega od toga nije bilo. Odmah su počeli da idu u školu, jer sam razgovarao sa pedagogom koji mi je kazao da je bolje da dolaze, da se druže sa djecom, da što manje misle o svemu tome, mada do sada nijesam primijetio neke promjene i mislim da su sasvim dobro. Fjorela ne može da piše jer joj je ruka u zavoju, ali svakodnevno prati nastavu”, kazao je za Fokus Ilir.

Ilir je nekoliko godina živio u Americi, gdje su Fjorela i Arijal rođeni. Tamo mu žive otac i majka, brat, sestra, stričevi…

 

Već sjutra Gojčajima u posjetu dolaze Ilirovi otac i stric iz Amerike.

 

 

Svetlana Peruničić

 

 

 

 

 


Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH
error: Content is protected !!