U Njemačkoj, zemlji velikih mogućnosti, na putu do uspjeha za mnoge useljenike je glavna prepreka njemački jezik, koji spada u red najtežih svjetskih jezika. Zbog toga mnogi naši gastarbajteri, koji su iz domovine došli sa fakultetskim diplomama, u ovoj zemlji ne dosanjaju svoje snove.

Za razliku od njih, diplomirana pravnica Dina Ličina Hodžić je svoje snove ostvarila, pa danas sa svojom porodicom zasluženo uživa u ostvarenju njemačkog sna u bajkolikom gradiću Telgte, nadomak velikog studentskog centra Minstera u pokrajini Sjeverna Rajna – Vestfalija.

UPORNOST SE ISPLATI

Dina danas radi kao sudski tumač i prevodilac za srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik. Takođe, njemački sudovi su je angažovali kao saradnika za pravo Srbije i Crne Gore. A sve to postići u Njemačkoj nije bilo nimalo jednostavno.

Nakon što je završila Pravni fakultet u Podgorici i odradila pripravnički staž u jednoj advokatskoj kancelariji, Dina se uveliko pripremala za karijeru pravnika u Crnoj Gori. Međutim, život je htio drugačije. Nakon što je upoznala supruga Šeku Hodžića, mašinskog inženjera koji je živio i radio u Njemačkoj, svi njeni tadašnji planovi su pali u vodu.

Ipak, dolazak u Njemačku za nju nije značio odbacivanje struke, već dalji napredak. U tome je, uz pomoć supruga Šeke, uspjela.

U Njemačku je došla 2002. godine, a već 2004., nakon uspješno završenih kurseva njemačkog jezika, upisala magistarske studije prava na Vestfalskom univerzitetu u Minsteru.

„Kada sam došla u Njemačku, pohađajući kurs njemačkog jezika, ovu državu sam posmatrala očima turiste i uživala u njenoj ljepoti“, kaže Dina.

Najteže joj je, kaže, pao paralelni život na relaciji Njemačka – Crna Gora. No, tu je imala pomoć profesora Univerziteta u Minsteru.

PODRŠKA PORODICE OD PRESUDNOG ZNAČAJA

Valja istaći da je Dina uporedo gradila karijeru i odgajala djecu.

“Čovjek mora naći kompromis između poslovnog i privatnog života. Ovo se posebno odnosi na žene. Da bismo postigli unutrašnju sreću i zadovoljstvo ne smijemo biti fokusirane samo na ostvarivanje uspjeha na poslovnom planu, već se moramo okrenuti i stvaranju porodice, te onda pružiti ljubav i pažnju svojim najmilijima. Za moj osmjeh najzaslužniji su devetogodišnji sin Irfan i dvogodišnja kćerka Ena“, kaže Dina.

Biti prevodilac, priča Dina, velika je odgovornost. Tu su prevodi raznih dokumenata i spisa, ljekarskih uvjerenja, tužbi, presuda, ugovora, nalaza vještaka, svjedočanstava, diploma… Sve to iziskuje ogromnu koncentraciju i strpljenje.

„Dobra organizacija čini da postignem sve dnevne obaveze“.

Ističe da se u kući govori naš jezik, osim kada sinu pomaže oko domaćeg zadatka.

„Kada prevodim u njemačkim sudovima, sve se obavlja strogo po pravilima službe, sve je podređeno zadovoljenju pravde i istine. Van suda stranke se slobodnije ponašaju, tako da se nekada desi da sam nerado izložena prevođenju i naših žargonskih izraza, ali i to je dio ovog posla“.

Prevođenje posmatra kao sponu sa našim ljudima, a nerijetko im i pomaže.

Na kraju, Dina kaže da se danas u Njemačkoj osjeća lijepo, radi posao koji voli, okružena je ljudima koje voli i više ne posmatra ovu zemlju očima turiste, kao one 2002. godine, već kao njen sastavni dio.

Samil Šukurica

Kontakt informacije Dine Hodžić možete naći na njenom web sajtu: www.dina-hodzic.de