Nakon što su izbjegli sa Kosova ovi pripadnici Islamsko tarikatske vjerske zajednice žive u Beranama, gdje obrede redovno obavljaju.

Dok stoje u krugu na jednoj obližnjoj poljani, šejh (vjerski starješina) Zejnel Beća izgovara prve riječi molitve.

„Ovaj zikr (vjerski ritual) posvjećujemo svima onima koji su ostali bez krova nad glavom. Kapi krvi koje će ovi vjernici izliti iz svog tijela namijenjene su svim vjernicima bez obzira na vjeru nacionalnost. Molimo Boga da za nas nađe pravi put“, kaže Beća koji pripada derviškom redu Kadiri.  

PROBADANJU PRETHODI HIPNOTIČKI TRANS

Pod vođstvom šejha Zejnela počela je da se obavlja seansa specifičnog praktikovanja islama. Na čistini se okupilo oko 30 stanovnika izbjegličkog naselja.

Na početku obreda, šejhovi ljube odore i kape prije nego što ih oblače i stavljaju na glavu. Zejnelov brat Džafer, takođe šejh, započinje kasidu (pjesmu) koju prihvata desetak njihovih učenika – egipatske nacionalnosti. Pristalice u ritmu molitve su prišli jedan za drugim Zejnelu i poljubili mu ruku, kao i zafove (igle), koje preuzima Džafer i dijeli onima koji će ih koristiti. Igra i molitva se ne prekidaju nijednog trenutka.

Smjenjuje se molitva koja kulminira derviškim prepoznatljivim okretanjem, klaćenjem u jedni i drugu stranu. Probadanju prethodi hipnotički zanos praćen prodornim glasovima iz stomaka – huu…huu…huu…

Uzvik ”hu” kulminacija je rituala uoči probadanja. Ovaj uzvik, zapravo znači Božije ime.

Ubrzo, u transu derviši probadaju svoja tijela. Zejnel zafovima, sterilisanim prije obreda, probada obraze svojih mladih sinova Sultana i Dugađinija. Na njihovim licima se ne vide grimase bola. Neko od pripadnika derviškog reda probada usta, neko jezik, kožu na vratu, obrve, uši…

Avdulov otac Tahir igra sa iglom probodenom kroz slabinu. Naravno, krvarenja nema.

Hipnotiški trans prekida šejh kratkim i oštrim pozivom. Igle se vade i vraćaju na mesto gdje su bile pred početak obreda. Na obrazima Zejnelovih sinova na mjestu uboda ostale su male tačke.
“U tom momentu ne vidim nikoga oko sebe, ništa ne osjećam. Vidim samo svog šejha i svoje pokojne roditelje. Oca koji je, takođe, bio šejh, koji je stradao u saobraćajnoj nesreći, i majku koja je poginula u ratu“, kaže posle ove seanse Muharem, koji je odlučio da postane derviš kada je imao osam godina.

VJEŠTINA KOJA SE DUGO UČI

Za uspjeh rituala neophodna je posebna koncentracija i i vještina kako nebi došlo do oštećenja kapilara. 

„Probadanje obraza bez kapi krvi posebna je vještina“, kaže šejh  Zeinel, koji osim probadanja obraza, kaže, može ležati na mačevima i gaziti po žaru. „Treba znati kako i gdje da se probodete, a da se ne oštete kapilari. To je vještina koja se dugo uči. Mi procjenjujemo kada je neko za to spreman.“

Svoje tijelo Zejnel je prvi put probo iglom kada je imao sedam godina.

„Sjećam se toga dana kao da je to bilo danas. Moj otac me je pripremio za taj čin i nisam se plašio. I moj otac je bio šejh. Nama je dervištvo u krvi“.

Braća Zejnel i Džafer, derviški šejhovi, na Kosovu su imali svoju tekiju, odnosno, dervišku školu sa sedamdeset učenika. Cilj njihovog učenja bila je afirmacija pobožnosti.

„Mi nikome ne želimo zlo. Poštujemo i crkvu i džamiju, samo imamo svoj put do Boga“, kažu oni.

Derviši su, prije svega, bogobojazni ljudi, koji sve što rade rade u Božije ime. 

„Mi cijenimo vjernike. Ako se u Bibliji kaže Isus Hrist, ja kažem Isa pejgamber. To je jedan čovek. Biblija je stara knjiga. Da bi razumjeli Kuran, moramo prvo da pročitamo Bibliju. Poštujemo sve božje objave, a Kuran je poslednja“, kaže Zejnel.

Šejhovi pričaju da u svijetu postoji puno zla, a da se derviški redovi bore protiv toga. 

„Svijet je pun magije. Postoji vlaška magija, bijela magija, crna magija, indijska magija i razne magije. Svaki naš derviš ima odbranu, da se branimo ne samo od magije, nego i dalje od magije. Od đavola, od šejtana“.

Vjeruju da imaju sposobnost da skidaju magiju.

„Bijela je najlakša. To riješavamo za jedan dan. Crna i vlaška su najteže, ali i to liječimo. Nikada nikom ne tražimo novac za to“, kaže šejh Zejnel. 

Na kraju valja istaći da u ovom vjerovanju postoji 12 redova ili tarikata, a da je za sve njih karakteristično da vjerski obredi dostižu stadijume do stanja hipnotisanosti i transa prilikom kojih se derviši bezbolno i bez krvi bodu, probijaju, jedu žar, hodaju po maču…

Tekst i foto: Sead Hodžić