U kući Šefkije Šeke Kolenovića u Njujorku najviše upotrebljavana riječ je – sport. Nekada, Šeka nije umio da promaši koš sa distance, a dok je igrao odbojku volio bih vidjeti toga ko bi odbranio njegov smeč. Doduše, i njegova supruga Elvira nije puno zaostajala – bila je poprilično uključena u sport. I šta se drugo moglo očekivati, nego da njihova djeca, sin Haris i ćerka Elma zavole fudbalsku loptu, atraktivne driblinge, precizne šuteve i kad se lopta, kao riba, praćakne u mreži protivničkog gola. I stvarno, Haris i Elma sada polako idu prema zvijezdama američkog fudbala.

LJUBAV PREMA NAJVAŽNIJOJ SPOREDNOJ STVARI NA SVIJETU

Kad je Harisa i Elmu upisivao u klubove, priča Šeka, ni u primisli mu nije bilo da će oni otići tako visoko. Šeka je, priča, imao cilj da ih uputi na pravi put. Jer, kako kaže, opšte je poznato da sport pomaže djeci ne samo da budu zdrava i da se pravilno razvijaju, već i na mnogim drugim poljima.

„Prije svega, ukoliko kod svog djeteta stvorite naviku da se bavi sportom od ranog djetinjstva, možete spriječiti neke probleme koji bi se mogli javiti u pubertetu“, priča Šeka. A on i Elvira su toga i te kako bili svjesni i njihova su djeca danas uzorni sportisti. I ne samo to. Haris i Elma su odlični učenici, fino vaspitani. Ustvari, to su djeca kakvu bi svaki roditelj poželio da ima.

„Ima više razloga što su uključeni u sport, a jedan od glavnih je da postanu dobre osobe. Ja sam bio sportista a i moja supruga je voljela sport, tako da znamo kroz šta smo prošli i koliko je sport dobar“, kaže Šeka.

Za dječake se već po rođenju nekako podrazumijeva da će se čim prohodaju baviti nekim sportom, dok je kod devojčica situacija malo drugačija, naročito kada je u pitanju fudbal.

Šeka i Elvira kažu da Elmu nijesu mogli odvratiti od ljubavi prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

„Kad je Haris počeo da trenira, tada nije ni postojala ženska ekipa u tom klubu. Međutim, Elma je bila toliko zainteresovana i uporna, tako da smo joj morali ispuniti želju“, priča majka Elvira.

Šeka priznaje da joj je predlagao da igra košarku ili odbojku, jer su to jedni od sportova kojima se i on bavio.

„Elma je veoma talentovana i u košarci, o čemu govori i podatak da je dobila priznanje – MVP osnovnih škola na Menhetnu. Međutim, pošla je Harisovim stopama. Uz djecu smo i mi sport zavoljeli još više. Imamo pomoć od moga brata Saja i roditelja Halima i Sadike“

Zahvaljujući partijama koje pružaju, Haris i Elma su već odavno skrenuli pažnju na sebe. Prošle sezone su nastupali su u Regiji 1, gdje se takmiče ekipe iz petnaest država. Primjera radi, Harisova ekipa za koju je do prije nekoliko mjeseci nastupao,  osvojila je Kup države Njujork i bili drugi su rangirani tim u svojoj kategoriji u SAD. Elmina ekipa je prošle sezone igrala u finalu Kupa države Njujork, ali nijesu uspjeli da ga osvoje. Rangirani su kao trideseta ekipa u SAD, a od prošle godine su napredovali za petnaest mjesta na rang listi.

U DRESU ST. JOHN’S UNIVERZITETA GRADI KARIJERU

Valja istaći da Haris od ove sezone nosi dres St. John’s univerziteta koji važi za jedan od prestižnijih kada je fudbal u pitanju. Iako je u ponudama od drugih fakulteta Prve i Druge divizije imao puno bolje finansijske ponude koje su mu pokrivali sve troškove, upravo zbog fudbala Haris je izabrao St. John’s.

Valja napomenuti da kada junaci ove naše priče istrče na fudbalski teren, jedan od najvatrenijih njihovih navijača je amidža Sajo. Od njega Haris i Elma često dobijaju savjete, a nekadašnji fudbaler „Gusinja“ je veoma strog prema svojim mezimcima.

„Haris mora da sluša. Ima sve predospozicije dapostane izvanredan fudbaler, samo treba još više da trenira i da radi sa loptom. Elma je takođe talentovana, ali mora i ona više da radi. U fudbalu se morate puno čega odreći da biste uspjeli. Oni upravo to i rade, ali ih je dobro uvijek podsjećati kako nebi posustajali“, kaže Sajo.

Iako žive na Menhetnu, Haris i Elma jedva čekaju ljeto da se sa djedom Halimom i bijačom Sadikom upute prema Gusinju. Tamo, na onim prostranim poljima gusinjskim njihov otac Šeka i amidža Sajo su nekada po čitav dan jurili za loptom, a poslije išli da se odmore i napiju vode na Grnčara. E o tim mjestima svog djetinjstva Šeka neprestano priča svojoj djeci. Vrijednim sportistima, Harisu i Elmi.

_{KUĆNI TEREN}

_{Porodicu Kolenović smo posjetili u njihovom stanu na Menhetnu. U sobama Harisa i Elme su brojni pehari i medalje. Ni sami ne znaju koliko ih imaju. Iako su brat i sestra veoma složni, kada je fudbal u pitanju, među njima vlada veliko suparništvo, baš kao i među njihovim omiljenim klubovima „Barselone“ i „Reala“.}

_{„Kad ostanu sami kući, onda se jedna od soba obavezno pretvara u fudbalski teren. Iako je Haris bolji fudbaler, Elma ne popušta. Vodi se takva borba da su zbog toga stradale mnoge vaze, a i druge stvari“, priča njihova majka Elvira.} 

_{Inače, Kolenovići nijesu zaboravili odakle potiču. Kada su utakmice reprezentacije Crne Gore, onda su svi pored malog ekrana. Haris i Elma se nadaju da će se i njima jednog dana ukazati prilika da u Crnoj Gori pokažu svoj talenat i eventualno konkurišu za državni tim.}

Sead Hodžić