Na šetalištu River Walk, pokraj rijeke Detroit, granice između grada Detroit, koji se nalazi u američkoj saveznoj državi Michigan, i grada Windsor, u kanadskoj pokrajini Ontario, jedan biciklista posmatra drugu stranu obale. Telefonom fotografiše susjednu državu, a njegova mimika lica, posle svake fotografije, odaje divljenje i zahvalnost.

Dan je nezavisnosti, čovjek na biciklu nosi majicu u bojama američke zastave i jedan je od rijetkih prolaznika koji je 4. jul odlučio da provede u gradu. Centar Detroita je prazan, na ulici nema gotovo nikoga, sem policije i grupe Afroamerikanaca koji su se tu okupili, kako bi tražili pomoć za dobijanje državnih stanova i druge vrste pomoći. Nekolicina socijalnih radnika objašnjava tim ljudima koja dokumentacija im je potrebna za takvu pomoć. Buka je velika, žene uglavnom viču, jedan muškarac prijeti, a njihova ili nečija druga djeca igraju se u obližnjem parku na suncu.

Prilazim biciklisti i pitam ga da li često dolazi ovdje. Kaže da je prvi put na ovom mjestu, a po njegovom oštrom akcentu, kao i mom, shvatam da nije Amerikanac, te ga pitam – odakle je. Albanac je, ali je odnedavno i građanin Sjedinjenih Američkih Država. Na moje pitanje šta misli o predsjedniku Donaldu Trampu, on kaže da je to najbolji predsjednik do sada, koji ima jasnu političku agendu i da bi mu trebalo dati Nobelovu nagradu za mir, ali da ipak smatra da predsjednik griješi kada je u pitanju rat u Gazi.

Naš razgovor se tu završava, želim mu lijep ostatak dana, te ga usput pitam da li zna šta predstavlja bronzana skulptura grupe ljudi okrenutih glava i raširenih ruku ka kanadskom gradu Windsoru. Kaže da ne zna, ali da mogu da odem da pročitam, ako želim.

KAPIJA KA SLOBODI, UTOČIŠTE HILJADAMA AFROAMERIKANACA

“Gateway to Freedom“ (Kapija ka slobodi) na obali rijeke Detroit, i njegov „sestrinski“ spomenik, „Tower to Freedom“ (Kula slobode), koji se nalazi u Windsoru, odaju počast nasleđu hiljadama ljudi koji su bježali od ropstva, tako što su stigli do sjevera Amerike, gdje gotovo nije postojalo robovlasništvo, ili prešli rijeku Detroit i otišli u Kanadu, državu u kojoj nije postojalo ropstvo.

Do proglašenja emancipacije 1863. godine, Detroit i zajednice uz istoimenu rijeku služile su kao kapija ka slobodi za hiljade Afroamerikanaca koji su bježali od ropstva. Taj grad bio je jedan od najvećih stanica “Puta za bjekstvo robova”, zapravo mreže abolicionista koji su pomagali porobljenim ljudima u potrazi za slobodom. U početku je država Michigan bila krajnja destinacija za one koji su tražili slobodu, ali je Kanada postala sigurnije utočište nakon ukidanja ropstva 1834. godine. Nakon donošenja Zakona o odbjeglim robovima 1850. godine, mnogi su napustili svoje domove u Detroitu, prešli reku i otišli u Kanadu kako bi ostali slobodni. Neki od njih su se vratili, te Detroit danas predstavlja grad u kojoj većina stanovništva jesu Afroamerikanci.

Nedaleko od ovog, nalazi se još jedan impozantan spomenik – “The Fist” (Pesnica), posvećen čuvenom bokseru Joe Louisu, koji predstavlja snagu njegovog udarca, kako u ringu tako i van njega. Skulptura, visoka sedam metara okrenuta je takođe ka Kanadi i simbolično predstavlja Louisovu borbu protiv zakona Jima Crowa, koji su usvajani u SAD-u između 1876. i 1965. godine, te su dozvoljavali rasnu segregaciju u svim javnim ustanovama u južnim državama. To je u praksi dovelo do toga da su uslovi za Afroamerikace bili lošijih od onih pružanih bijelim Amerikancima, sistematizovani u brojnim ekonomskim, obrazovnim i društvenim ograničenjima.

U blizini ovog spomenika, jedan čovjek i njegov sin sjede da odmore u hladu. Prilazim im i pitam ih da li Trump zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Njih dvojica se smiju i kažu da je strategija predsjednika vrlo uspješna – prvo odluči da bombraduje jednu državu, zatim prekine bombardovanje, a potom počinje da priča o miru.

TRUMPOV OBRAČUN SA ILEGALNIM MIGRANTIMA

Otkako je stupio na dužnost, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump se hvali drastičnim padom ilegalnih prelazaka granice i rekordnim brojem hapšenja migranata pod okriljem svoje administracije.

Prema podacima iz juna 2025. godine, u pritvorima Imigracione i carinske službe (ICE) nalazi se gotovo 51.000 migranata bez dokumenata, što predstavlja najviši broj zabilježen od septembra 2019. godine, a ovaj porast kapaciteta pritvora signalizira oštriji pristup imigracionoj politici.

Iako ažurirani podaci o ukupnom broju hapšenja nakon januara nisu javno objavljeni, zvaničnici Bijele kuće ističu da im je cilj da ICE dostigne do 3.000 hapšenja dnevno. To je značajno više u poređenju sa 660 dnevnih hapšenja tokom prvih 100 dana prethodne Trampove administracije.

Ovaj ambiciozni cilj dio je šire strategije pooštravanja kontrole granica i ubrzavanja deportacija, što izaziva oštre reakcije među organizacijama za ljudska prava, koji upozoravaju na pretrpane pritvore i kršenja osnovnih ljudskih prava. Predsjednik Donald Trump proširio je politiku takozvane deportacije u treće zemlje, što znači slanje osoba u zemlje koje nisu njihove domovine, te je 5. jula deportovao osam muškaraca, porijeklom iz različitih zemalja, u Giubu, glavni grad Južnog Sudana.

OKO BIJELE KUĆE BARIJERE I POLICIJA

Nedaleko do Bijele kuće u Washingtonu, nekolicina ljudi protestuje protiv predsjednika države. U blizini Capitol Hilla prodaju se kačketi i suveniri sa likom Donalda Trumpa. Prodavac kaže da uglavnom turisti koji dolaze da posjete Kongres kupuju ove suvenire, te da je Trump najbolji predsjednik do sada. Ovaj Afroamerikanac srednjih godina sjeća se kako ga je otac vodio da gleda boks mečeve koji su se uglavnom održavali u luksuznim hotelima ili kockarnicama koje su bili u Trumpovom vlasništvu. Jednom prilikom tokom meča u kojoj se borio Mike Tyson, sadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država se tada pozdravio sa prisutnima u publici.

Žena srednjih godina, Afroamerikanka, nosi transparent na kojem piše “Gestapo ICE 2025”. Kaže da će dolaziti svakog dana ispred Bijele kuće dokle god “fašista”, kako je nazvala Donalda Trumpa, ne ode sa vlasti.

“Dok se u drugim zemljama navodno borimo za demokratiju, u našoj zemlji vlada diktator”, kaže. Policajci koji obezbjeđuju ovaj mali protest upozoravaju je da se ne približava previše ogradi Trumpove rezidencije.

Ona se povlači, a sa njom i nekolicina ljudi koja se tu svakog dana okuplja. Među njima i jedan par staraca koji tvrdi da još uvijek postoji nada za bolje sjutra.

Na putu, od države Michigan do države Virginije, prolazi se kroz državu Ohio, ali i Pennsylvaniju. U prvoj, na putu se vide mnogobrojni billboardi u čast novom-starom predsjedniku. U drugoj, poruke otpora i nezadovoljstva novom administracijom.

Sve to upotpunjuje sliku jednog dijela velike zemlje i ljubaznih ljudi, koji još uvijek snažno vjeruju u ideju slobode koju im niko ne može oduzeti.

Tatjana Đorđević (Al Jazeera)

Foto: Spomenik “Gateway to Freedom” (Screenshot/vis ria)