Urednik Serbian Timesa: Nije moj patrijarh! Jer moj patrijarh ne olajava svoj narod po Moskvi…
Patrijarh koji ode u Moskvu da tamo blati veći deo svog naroda, a naročito onaj njegov najvredniji i najpametniji deo, i nije pravi patrijarh. On je nula, zarozana mantija kroz koju duva severac, kao kroz prljav veš na štriku.
Jer patrijarh je ljubav, milost, pravda, patrijarh oseća srcem i svakim damarom ono što oseća njegov narod, šta ga tišti, mori, kakva ga nepravda guši. Patrijarh je bio Pavle, koji je litijama razbijao policijske kordone…
„Moj patrijarh ne blati sopstveni narod u Moskvi!“ – tim riječima počinje emotivna i oštra kolumna Antonija Kovačevića, urednika portala Serbian Times, koji je otvoreno izrazio svoje razočaranje patrijarhom Porfirijem. Povod? Posjeta Moskvi i navodni komentari koje je patrijarh iznio o srpskim studentima i omladini. Kovačevićev tekst izazvao je burne reakcije, a mi ga prenosimo u cjelosti:
Treba bi savet teologa, nekog ko se razume u kanone Srpske pravoslavne crkve…
Naime, posle jučerašnje besede patrijarha Porfirija u Kremlju, ne znam da li i dalje mogu sebe da smatram vernikom Srpske pravoslavne crkve iz prostog razloga što me je sramota njenog poglavara…
Patrijarh koji ode u Moskvu da tamo blati veći deo svog naroda, a naročito onaj njegov najvredniji i najpametniji deo, i nije pravi patrijarh. On je nula, zarozana mantija kroz koju duva severac, kao kroz prljav veš na štriku.
Jer patrijarh je ljubav, milost, pravda, patrijarh oseća srcem i svakim damarom ono što oseća njegov narod, šta ga tišti, mori, kakva ga nepravda guši. Patrijarh je bio Pavle, koji je litijama razbijao policijske kordone…
A ovaj bi ih, imam osećaj, najrađe poslao na svoje vernike, na onu decu što isusovski iskušavaju sebe krstareći Srbijom i Evropom uzduž i popreko, tražeći samo pravdu i istinu, mladost našu i budućnost što u rukama nosi srpske barjake i ikone, što peva svetosavske himne, što nas božjom promisli (jer fakat nemam drugo objašnjenje) posle toliko decenija zla i mržnje pomiri sa braćom islamske vere…
I što je najgore, ovaj patrijarh ne sme tu decu ni da pogleda u oči kad im radi o glavi, nego poput najgoreg žbira trči u Kremlj da ih tamo denuncira, naziva izdajnicima i plaćenicima nekakve “obojene revolucije”(?!)
Dok ga Putin gleda s druge strane stola, smeška mu se, a osećam u sebi promišlja: Čime li je onaj narod zaslužio da ga vodi ovakav čovek?
I za kraj još jedna, vrlo indikativna skica za portret…
Ovaj patrijarh, koji to zapravco nije, jer pravi patrijarh izaziva poštovanje i ushićenje, a ovaj mučninu, pre nekoliko meseci je na sajtu Patrijaršije objavio nepotpisani tekst u kome je studente nekoliko fakulteta optužio da žive u paralelnim univerzumima, te da “nameću svoj antisvetosavski, antihrišćanski i antisrpski koncept života”…
Da bi se, kad je javnost listom osudila taj pamflet, brže bolje ogradio, a kao krivca i žrtvenog ovna poturio svoju desnu ruku u Patrijaršiji, na njega svalivši sav narodni bes.
Ako je na taj njegov trik i vodvilj neko i naseo, ako je i postojao Srbin koji je tada progutao udicu, siguran sam da više nema dileme, da nema tog trika i te prevare kojom nas ovaj čovek u izbledeloj mantiji više može preveslati.
A ako takav čovek zaslužuje da sedi na tronu Svetog Save, onda ja ne zaslužujem da budem deo te crkve.
Amin!
Napomena: Autor je urednik najčitanijeg portala srpske dijaspore
Foto: Screenshot