Mustafa Mrkulić o svojoj karijeri… (I dio)

Za mnoge je bio legenda, za neke heroj, a za Mustafu-Mrkija Mrkulića  bio je više od toga. Bio je razlog zbog kojeg je prvi put navukao rukavice.

Muhamed Ali, “najveći svih vremena”, oblikovao je generacije boksera, ali za Mrkulića on nikada nije bio samo sportska ikona. Bio je simbol hrabrosti, prkosa i dostojanstva – u ringu i izvan njega.

“Zavolio sam boks zbog njega. Gledao sam svaki njegov meč, pamtim detalje, pokrete, njegov povratak protiv Frejzera nakon zatvora… Ali mi je bio idol dok sam bio dječak – i ostao uzor i kada sam postao čovjek”, kaže za Portal Revije Fokus Mrkulić.

PARADA, ZASTAVA I IDOL

Mrkulić danas s posebnom toplinom dijeli sjećanja na susrete s čovjekom koji mu je bio sportski uzor, ali i mnogo više od toga. Ne jednom – već dvaput je imao priliku da stisne ruku Muhamedu Aliju.

“Nisam ni sanjao da ću ga ikada upoznati, ali – desilo se. Prvi susret dogodio se na Muslimanskoj paradi u Njujorku, u godinama kada je rat u Bosni bio u punom jeku. Muhamed Ali je bio počasni maršal parade. Ispred njega je jahao konjanik s bosanskom zastavom, a ja sam koračao tik pored svog idola. Naravno, svuda oko nas bilo je obezbjeđenje.”

U jednom trenutku, prisjeća se Mrki, čovjek s ulice je iznenada potrčao prema njima.

“Niko ga nije zaustavio. Bio je to gradonačelnik Njujorka, David Dinkins. Samo je čekao priliku da pozdravi Muhameda Alija”, priča Mrkulić.

ALIJEVA ŽELJA JE BILA DA PREDVODI BOSANSKE SPORTISTE NA OLIMPIJADI

Drugi susret sa Muhamedom Alijem dogodio se nekoliko dana pred potpisivanje Dejtonskog sporazuma. U to vrijeme, u Njujorku je boravila delegacija Bosne i Hercegovine, predvođena predsjednikom Alijom Izetbegovićem.

“U delegaciji su bili i članovi Predsjedništva, a Izetbegovića je obezbjeđivao moj klupski drug. Imali smo sastanak na kojem nam je predsjednik rekao da će prihvatiti sporazum kako bi se zaustavilo krvoproliće, ali i dodao da će se za pravdu građani BiH boriti mirnim putem”, prisjeća se Mrkulić.

Nedugo zatim, stigao je poziv koji Mrkulić nikada neće zaboraviti.

“Zvao me Muhamed Šaćirbegović iz ambasade BiH. Rekao je da se lično javio Muhamed Ali  i zamolio da mu organizuju susret sa predsjednikom Izetbegovićem. Sjeli smo u auto i krenuli ka aerodromu da ga dočekamo. Usput sam svratio u svoj klub u Astoriji i pozvao raju da nam se pridruže, da nas bude više prilikom dočeka. Ali niko nije htio da pođe – mislili su da ih zezam”, priča Mrkulić.

Na kraju je, kaže, sa još nekolicinom prijatelja ipak dočekao Alija na aerodromu. Nekoliko sati kasnije, u pola noći, legendarni šampion sjeo je naspram Alije Izetbegovića.

“Muhamed Ali je tada izrazio želju da predvodi bosanske sportiste na narednoj Olimpijadi. U tom trenutku nije znao da će upravo on biti taj koji će zapaliti olimpijski plamen  i da zbog toga neće moći predvoditi reprezentaciju BiH”, prisjeća se Mrkulić s osmijehom i dozom sjete.

ISPRATIO IDOLA NA VJEČNI POČINAK

Dana 4. juna 2016. godine, kada je stigla vijest da je Muhamed Ali preminuo, Mrki je bio duboko potresen.

Svom idolu je bio i na sahrani.

„Dogovaralo se nas nekoliko da idemo, kad mi je u jednom momentu prišla mlađa ćerka i rekla: ’Babo, hoću i ja da idem sa tobom’. Onda je isto ponovila i starija. Potom smo svi, i supruga, otišli u Kentaki“.

Na sahrani je Mrkulić sreo nekoliko boksera iz čitavog svijeta. Među njima i čovjeka čiji mu je lik odmah bio poznat – Chucka Wepnera, američkog teškaša koji je 1975. godine ušao u istoriju kao borac koji je stajao naspram Muhameda Alija u jednom od najpoznatijih mečeva tog vremena, a koji je kasnije poslužio kao inspiracija za filmski lik Rockyja.

“Prišao sam mu, prepoznao ga odmah. Bio je tu sa suprugom. Malo smo popričali. Rekao sam mu da sam gledao njegov meč s Alijem. Bio je to za mene poseban trenutak”, kaže Mrki.

Bio je Mrki potom i u kući u kojoj je Muhamed Ali odrastao.

„I danas tu ljudi žive. Nije bogato naselje, a većinom su Afroamerikanci. Svi su ljubazni, ne možete da povjerujete. Dok je bila sahrana na ulicama su dijelili džabe piće i hranu. U gradu vlada takvo poštovanje i niko ne pravi razliku između boje kože, nacije… Nikad nijesam vidio toliko bliske ljude. Prosto, Alijev duh je u tom gradu. To treba doživjeti“.

I danas, godinama kasnije, Mrki nosi Alija ne samo u sjećanju – već i u svakom trenutku kada govori o poštovanju, o hrabrosti, o dostojanstvu.

„Bio sam tamo gdje je živio. Hodao ulicama koje je znao. Vidio ljude koji ga vole kao da je još tu. Ušao sam u Alijev centar – ogroman prostor, slike, snimci, njegov glas. I stvarno… zaboraviš da je umro”, kaže Mrkulić.

Sead Hodžić

UPOZORENJE: Zabranjeno je preuzimanje i prenošenje ovog teksta i pratećih fotografija bez prethodne pismene saglasnosti redakcije Portala Revije Fokus. Svaka povreda naših autorskih prava biće predmet pravnog postupka

NASTAVAK U PETAK: Priča iz Astorije: Mrkijev susret sa Robertom De Nirom

Bokser koji je pobjeđivao šampione, upoznao Muhameda Alija i greškom izbacio Roberta De Nira – priča Mustafe Mrkulića (I dio)