Jučer mi se u našem džematu nakon džume namaza dogodio razgovor koji me iskreno dirnuo i podsjetio koliko je historija Bošnjaka duboka, široka i često zaboravljena.

Prišla su mi četvorica ljudi iz Jordana. Nakon selama upitao sam ih odakle su i šta ih je dovelo baš u naš bošnjački džemat, iako se u krugu od nekoliko milja nalazi mnogo drugih džamija u saveznoj državi New Jersey.

Njihov odgovor me ostavio bez riječi.

Rekoše mi:

“Volimo doći među Bošnjake jer su naše majke Bošnjakinje.”

Upitah ih kako, a oni počeše pričati priču staru više od jednog stoljeća…

Njihove porodice doselile su u Jordan još 1878. godine. Spomenuli su nekoliko bošnjačkih porodica koje su tada napustile svoju domovinu, a da bi sačuvali svoj identitet i porijeklo, mnogi su prezime promijenili u — Bošnjak.

I danas, nakon toliko generacija, oni s ponosom čuvaju to ime, svoje korijene i ljubav prema narodu iz kojeg potiču.

A danas će neko reći da Bošnjaci ne postoje i da su “izmišljena nacija”.

Ne…

Narod koji je ostavljao tragove od Bosne do Jordana, Palestine i Šama nije izmišljen narod.

Jedan od razloga zbog kojeg su mnogi Bošnjaci tada odlazili prema Jordanu, Palestini i području Šama bio je i da brane Mesdžidul-Aksu od tadašnjih okupatora, noseći sa sobom iman, čast i identitet koji ni vrijeme nije moglo izbrisati.

Historija Bošnjaka nije nastala jučer.

Ona živi u ljudima, porodicama, prezimenima i dovama širom svijeta.

Napomena: Autor je imam u Bosniak American Community Center – Elmwood park, NJ