U mjesecu kada se obilježava 120 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država, razgovor sa predsjednikom države dobija dodatnu težinu – posebno kada dolazi iz Njujorka, grada u kojem živi jedna od najaktivnijih iseljeničkih zajednica iz Crne Gore. Intervju sa Jakovom Milatovićem dogovorili smo upravo tokom njegove posjete ovom gradu, uz jedan uslov: da u njemu glas dobiju i naši iseljenici. Predsjednik je bez mnogo razmišljanja pristao, podsjećajući da je i sam godinama živio van Crne Gore i da dobro razumije dileme onih koji su otišli, ali se nijesu odrekli svoje zemlje.

Redakcija Fokusa, kao i  udruženja i klubovi iz Amerike i Evrope, poslali su svoja pitanja. Ona se tiču partijskog zapošljavanja, takozvanih izmišljenih ministarstava, odnosa prema manjinskim narodima, četničkom pokretu, Amfilohiju, Antoniju Abramoviću, dobitniku Trinaestojulske nagrade koji je krao telefone, kao i glasanja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, dvojnog državljanstva, mogućnosti obveznice za dijasporu i uloge iseljenika u budućem razvoju Crne Gore.

U ovom razgovoru, predsjednik Milatović prvi put na jednom mjestu odgovara na sve te teme.

Fokus: Ove godine se obilježava 120 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država. Očekuje se da 19. decembra prisustvujete svečanosti u Vašingtonu, koju organizuje Ambasada Crne Gore. Šta ćete tom prilikom poručiti američkim prijateljima Crne Gore i našim iseljenicima?

Našim američkim prijateljima prenijeću poruku da su Crna Gora i Sjedinjene Američke Države strateški partneri i pouzdani saveznici, i da smo ponosni na 120 godina diplomatskih odnosa naših država. Nastavljamo da gradimo mostove saradnje i prijateljstva, zasnovane na povjerenju, zajedničkim vrijednostima i jasnoj viziji budućnosti koju dijelimo.

Posebno ću naglasiti ulogu crnogorske dijaspore u SAD-u, koja je snažna veza između naše dvije zemlje. Želim da jasno poručim da ih njihova matična država nije zaboravila, bez obzira na to gdje danas grade svoj život i karijeru. Kao predsjednik, svakodnevno radim na tome da se te veze sa zavičajem dodatno osnaže i institucionalno učvrste.

Dijaspora je snaga Crne Gore u svijetu – ona je naš najčvršći most prijateljstva i povjerenja.

Fokus: Nedavno ste u Njujorku predstavili inicijativu “Obveznica za dijasporu”. Možete li našim čitaocima objasniti o čemu se radi?

“Obveznica za dijasporu” je inicijativa koju sam predložio Vladi Crne Gore kao jasan i transparentan model kroz koji bi naši iseljenici, ukoliko žele, mogli da podrže razvoj svoje matične države. Mnogi naši ljudi u inostranstvu žele da doprinesu napretku zemlje iz koje potiču, a ovo je prvi put da bi im država ponudila uređen i dugoročan okvir da to učine na način koji je transparentan, siguran i smislen.

Kroz ovaj model, uz garantovan povrat ulaganja, dijaspora bi mogla da podrži projekte koji ljudima u Crnoj Gori najviše znače – vrtiće, škole, putnu i komunalnu infrastrukturu, posebno u onim mjestima iz kojih najviše i dolazi naša dijaspora, prije svega na sjeveru zemlje. Do sada, ta ulaganja su decenijama bila individualan napor, dok bi ovo bio sistemski način da se ljubav prema svom rodnom kraju i štednja povežu sa razvojnim potrebama Crne Gore. Zato “Obveznica za dijasporu” nije samo finansijski instrument, već most saradnje i povjerenja između Crne Gore i njenog iseljeništva. Ovo je način da ostanemo povezani i kada smo daleko jedni od drugih.

Dijaspora ne ulaže samo u razvoj Crne Gore, već u budućnost generacija koje će sjutra živjeti ovdje.

Fokus: Svjedoci smo da se svakodnevno mladi i obrazovani ljudi sele iz Crne Gore, tražeći šansu u uređenijim društvima. Poznato je da u Crnoj Gori i dalje važi nepisano pravilo – ako nijeste član nijedne partije, teško možete doći do posla u državnim ili opštinskim institucijama. O tome često govorite, ali izgleda da nema ko da Vas čuje. Kada državni i opštinski funkcioneri ne čuju predsjednika države, kako se onda politički neopredijeljeni građani mogu nadati boljoj budućnosti i imati ambiciju da ostanu u svojoj zemlji?

U pravu ste. I pored promjena koje smo očekivali, partijska knjižica je, izgleda, i dalje ostala glavna “diploma” za posao u javnom sektoru. Time se samo nastavila loša praksa bivših vlasti i učvrstio osjećaj nepravde zbog kojeg se mladi i obrazovani ljudi odlučuju da napuste zemlju. Između dva popisa otišlo je skoro sto hiljada ljudi – svaki šesti građanin Crne Gore – i to je ozbiljno upozorenje da država gubi svoju budućnost.

Razlozi su isti godinama: nedostatak ekonomskih prilika, nemogućnost da riješe elementarne uslove za život, poput stambenog pitanja, i snažan osjećaj da trud i znanje ne vrijede ništa ako nijeste dio partijske strukture. Zemlja koja ne misli o svojoj omladini teško može da se nada boljoj budućnosti.

Zato vraćanje povjerenja u državu mora da počne konkretnim mjerama. Moj kabinet na tome radi – kroz nagrade najboljim učenicima i studentima, stipendije za školovanje u inostranstvu, kao i kroz Savjet omladinskih inicijativa i EU akademiju, koji mladima daju glas, prostor i šansu da utiču na odluke koje se tiču njihovog života.

Imajući u vidu da partije predugo odlučuju umjesto građana, uvjeren sam da je ključna promjena otvaranje političkog sistema. Zato snažno promovišem uvođenje otvorenih lista, kako bi svaki glas vrijedio, kako bismo znali po imenu i prezimenu za koga glasamo i kako bi politika konačno bila vraćena građanima, a ne partijskim centralama. Da ljudi glasaju ljude, a ne partijske slogane. Spreman sam da iniciram i referendum o tom pitanju, jer vjerujem da se istinska promjena dešava tek kada se moć vrati društvu.

Mladi će ostati u Crnoj Gori tek onda kada budu znali da se njihova budućnost ne određuje partijskim vezama, već znanjem, radom i pravednim šansama. To je promjena kojoj moramo da se posvetimo bez kalkulisanja.

PREDSJEDNIK MILATOVIĆ O “IZMIŠLJENIM” MINISTARSTVIMA

Fokus: Mnogi sumnjaju da će ova Vlada Crne Gore uvesti državu u Evropsku uniju. Mi bi dodali da premijer Milojko Spajić još nije uspio da uvede sve svoje ministre ni na jednu zajedničku fotografiju. S obzirom na broj „izmišljenih“ ministarstava, neki kažu da nisu svi ministri mogli da stanu na nju. Šta mislite o tome?

 Crna Gora je umorna od praznih obećanja i politike koja se bavi samom sobom. Godinama se improvizovalo, obećavalo bez pokrića i gubilo vrijeme koje nismo imali. Zato naša poruka mora biti jasna: vrijeme je da završimo posao i učinimo Crnu Goru punopravnom članicom Evropske unije do 2028. godine.

EU je naša radna akcija, uspjeh koji se mjeri reformama i moć institucija u koje građani vjeruju, i Vlada i vladajuća većina moraju to konačno da shvate. Aktuelna Vlada, svakako, ne može uvesti Crnu Goru u EU, imajući u vidu da ćemo 2027. godine imati redovne parlamentarne izbore, a da se naš ulazak u EU očekuje najranije 2028. godine. Bez obzira na tu činjenicu, pred ovom Vladom se nalaze brojni zadaci od čijeg uspješnog rješavanja će zavisiti evropska perspektiva Crne Gore. Za budućnost naše države je mnogo važnije da uradimo sve da taj konačni cilj bude dostižan i realan, a manje je važno ko od nas će pokrivati koju funkciju u momentu ulaska u EU.

Moji stavovi kada je u pitanju struktura Vlade su poznati. Javno sam više puta ukazivao na preglomaznost administrativnog aparata i broj resora. Smatram da glomaznost Vlade i česte promjene otežavaju posao izvršnoj vlasti i usporavaju sprovođenje reformske agende.

Donošenje Zakona o Vladi koji bi trebalo da precizno uredi broj ministarstava, njihove nadležnosti i odgovornost, je neophodno. Vjerujem da je takav zakon važan korak ka modernijoj, racionalnijoj i profesionalnijoj izvršnoj vlasti.

Fokus: Izmišljamo ministarstva, izmišljamo radna mjesta, a broj službenih automobila ni najmanje ne opada. Sve ono što je nekada radio DPS, čini se da su sadašnje članice vladajuće većine objeručke prigrlile, a po mnogim pitanjima djeluju čak i gore. U toj trci za uhljebljavanjem partijskih kadrova, kao da više niko i ne razmišlja o stanju budžeta. A onda, kada kasa postane prazna, uvozimo razne “investitore” i doseljenike sa sumnjivim kapitalom, ne bi li je nekako popunili.

Šta mislite, da li je Crna Gora postala zemlja koja troši više na partije nego na budućnost?

Nažalost, građani mi često kažu da partijsko zapošljavanje ostaje jedan od najvećih problema našeg društva i upravo jedan od glavnih razloga odlaska građana iz zemlje. Tragedija Crne Gore je što na mjesta odlučivanja u sistemu ne dolaze najbolji već često zapravo samo poslušni. I sa tom praksom moramo prestati. Crnogorska ekonomija mora da radi za ljude, a ne za privilegovane.

Zato u kontinuitetu i predlažem inicijative poput pomenute „Obveznice za dijasporu“, upozoravam na važnost domaćinskog upravljanja državnim preduzećima, da ona više ne budu partijski plijen već motor ekonomskog razvoja. U razgovoru sa građanima širom Crne Gore propagiram veća ulaganja u agrobudžet, kako bismo sačuvali selo i poljoprivredu napravili profitabilnom.

Zato smo bili uporni da parlament usvoji Zakon o kreditno-garantnom fondu koji sam inicirao kao tadašnji ministar ekonomskog razvoja. Imamo plan koji će stvoriti „Prvu šansu“ za mlade, kako bi ostali i gradili svoju budućnost ovdje.

Hoćemo napredak koji se osjeti u novčaniku, ne samo na televiziji.

Takođe, naš evropski put otvara šansu za nove investicije i radna mjesta. Naš uspjeh je kada ekonomija raste pošteno, na osnovu našeg znanja i rada, a ne kada se zadužujemo. Naša moć je u tome da se za svaki euro državnih para zna kako je potrošen i da svaka investicija bude korisna za građane i državu.

Želimo kredibilne investitore koji će ostvarivati profit i biti u funkciji razvoja crnogorske ekonomije. Tu dijaspora mora imati dodatnu šansu – ako su naši ljudi sposobni da u SAD-u i zapadnoj Evropi vode velike i uspješne biznise, zašto im to isto ne bi bilo omogućeno i u njihovoj domovini?

PREDSJEDNIK MILATOVIĆ O BRUCI VLADE CRNE GORE 

Fokus: Dešava se, nažalost, da neko od naših iseljenika u zemlji u kojoj živimo počini čak i najteža krivična djela, pa i ubistvo. Ali se još nikada nije desilo da nas ostale, samo zato što smo iz Crne Gore, policija postrojava uz zidove, pretresa bez osnova, da nas građani napadaju po prodavnicama i pozivaju na ubistva i progon – i to u prisustvu policije. 

Nas u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je sramota nakon nedavnih dešavanja sa turskim državljanima u Crnoj Gori. Šta mislite o tome? Kolika je odgovornost Vlade za nekontrolisani boravak stranaca u zemlji? Kolika je odgovornost ministra koji je, nakon hapšenja nevinih turskih državljana, izašao pred javnost s pogrešnim informacijama? 

I, konačno, kakav je to apsurd da Vlada Crne Gore suspenduje izdavanje viza turskim građanima – zbog sukoba u kojem su učestvovali Azerbejdžanci?

Kada su u pitanju incidenti o kojima govorite, i kao građanin i kao neko ko vjeruje u pravnu državu, jasno i nedvosmisleno osudio sam prvo napad na našeg državljanina u Podgorici, ali takođe i poručio da ne smije biti mjesta bilo kakvoj kolektivnoj krivici ili stigmatizaciji jednog cijelog naroda. Žao mi je što smo imali priliku da svjedočimo nemilim scenama, napadima na državljane Turske i njihovu imovinu u Crnoj Gori. Takođe, smatram da je Vlada donijela, rekao bih, ishitrenu odluku da uvede vize turskim državljanima, čije prevashodno ekonomske posljedice već osjećamo.

Stvari su jasne: obaveza države je da zna ko u nju ulazi, da sankcioniše one koji ne poštuju zakone, ali i zaštiti sigurnost svih koji borave u zemlji, javni red i društvenu koheziju. Stoga svi javni akteri moraju voditi računa da svojim porukama ne podižu tenzije, dok su policija i tužilaštvo dužni da odlučno suzbijaju govor mržnje i svaki vid prijetnji.

Pitanje migracija je tema kojoj je, imajući u vidu veličinu Crne Gore i njenu evropsku perspektivu, važno konačno pristupiti sistemski, uz jasnu, uravnoteženu i odgovornu politiku u ovoj oblasti. Stoga sam Vladi uputio inicijativu sa prijedlogom ozbiljnih i održivih mjera kojima bi se unaprijedili nadzor, integracija i sveukupna sigurnost u zemlji. Neke od njih su formiranje jedinstvenog, digitalno povezanog sistema evidencije stranaca, koji bi objedinio registre MUP-a, Uprave policije, Zavoda za zapošljavanje, Monstata i drugih nadležnih institucija. Predložio sam da se kvote za privremeni boravak i rad stranaca određuju kvartalno, prema stvarnim potrebama privrede, uz pooštrenu kontrolu agencija za posredovanje i sprečavanje zloupotreba. Takođe, predložio sam i izmjene Zakona o privrednim društvima kako bi se spriječilo osnivanje tzv. “fantomskih firmi” koje služe samo kao paravan za boravišne dozvole stranaca.

Crna Gora mora pokazati zrelost – poštovanje i sprovođenje Zakona o strancima, bez izuzetka i uz nultu toleranciju, snažna prema počiniocima, pravedna prema onima koji poštuju naše zakone i doprinose društvu i, što je veoma važno, smirena u trenucima kada je najlakše podići tenzije.

Crnogorsko udruženje “13.jul” – Njujork:  U više navrata ste javno kritikovali rad parlamenta, posebno u periodu kada nije bio izabran Ustavni sud, te ste upućivali apele poslanicima da prevaziđu podjele i ispune svoje ustavne obaveze. Ipak, Vaši apeli tada nisu naišli na odaziv niti su imali konkretan efekat. Zato Vas danas pitamo: Da li smatrate da bi predsjednik Crne Gore trebalo da ima veći institucionalni uticaj na rad parlamenta, posebno u situacijama kada je država blokirana i institucije ne funkcionišu? Da li mislite da je neophodno da predsjednik ima političku podršku kroz sopstvenu partiju u Skupštini, kako bi mogao efikasnije da sprovodi svoje inicijative i utiče na stabilnost sistema? I, konačno, da li razmišljate o osnivanju svoje političke partije koja bi, oslanjajući se na Vaše iskustvo i dosadašnju neutralnost, mogla postati most pomirenja u Crnoj Gori, u interesu svih građana i na opšte dobro države?

Vi znate da je legitimitet Predsjednika države najveći u zemlji iz razloga što se on bira direktno, imenom i prezimenom, na izborima. Ipak, ustavna ovlašćenja koja ima Predsjednik Crne Gore nijesu u srazmjeri sa legitimitetom koji mu daje neposredan način izbora od strane građana. Institucionalne mehanizme  koje mi daje Ustav, od početka svog mandata, iskoristio sam da budem korektivni i pomiriteljski faktor, i da vodim procese ka onome što su naši glavni ciljevi: ulazak Crne Gore u EU, ekonomski prosperitet i veća moć građana kroz uvođenje otvorenih lista.

Pitanje osnivanja partije za mene je uvijek otvoreno. Jednu sam već osnovao sa aktuelnim premijerom Spajićem i ona je, za vrijeme dok sam bio tamo, nizala pobjede, nepovratno mijenjajući političku scenu u Crnoj Gori. Napustio sam je u momentu kada sam uočio da je odustala od izvornih vrijednosti na kojima je bila utemeljena. Iz ove perspektive, to iskustvo je za mene bilo dragocjeno i ponosan sam na pozitivne stvari koje smo zajedno uradili.

Kao čovjek koji je život posvetio obrazovanju i radu, u ovom trenutku prioritet mi je da kao Predsjednik činim sve da pomognem svojoj državi da se razvije u demokratsku, prosperitetnu i evropsku zemlju, na radost svih njenih građanki i građana.

To znači da neću bježati od odgovornosti ukoliko politički procesi u zemlji to budu zahtijevali od mene. Često govorim o važnosti „trećeg puta“ koji ovu državu neće držati u konstantnim podjelama, već je usmjeriti ka onome što je zaista važno za svakodnevni život građana. Taj politički prostor u ovom trenutku je vrlo haotičan i neophodno je da u narednom periodu bude u potpunosti konsolidovan.

PREDSJEDNIK MILATOVIĆ O GRANICI IZMEĐU VJERE, POLITIKE I EKSTREMIZMA

Fokus: Svjedoci smo da je sve veće razočarenje dijaspore prilikama u Crnoj Gori, kao i da, zahvaljujući čelnicima Srpske pravoslavne crkve i pojedincima iz vlasti, četnički pokret sve otvorenije juriša na same temelje građanske, sekularne i multietničke Crne Gore. Da li dijelite taj utisak i gdje je danas granica između vjere, politike i ekstremizma?

Od početka mog mandata dosljedno zastupam stavove utemeljene na univerzalnim vrijednostima antifašizma, jer su upravo te vrijednosti temelj savremene Crne Gore.

Posljednji put to sam učinio u odnosu na pokušaj postavljanja spomenika Pavlu Đurišiću. Kako tada, tako i danas stava sam da je nedopušteno podizati spomen-obilježja ličnostima iz prošlosti čije djelovanje je bilo u suprotnosti sa vrijednostima antifašističke i multietničke Crne Gore. Zločinci, kojoj god ideologiji pripadali, ne zaslužuju ni počast ni spomenike.

Na pitanje gdje je granica između vjere i politike odgovor daje Ustav naše zemlje u kome jasno stoji da je Crna Gora sekularna država u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države, a sloboda vjeroispovijesti zagarantovano pravo svakog čovjeka, bez obzira kojoj vjerskoj zajednici pripada. Stoga država mora biti jednako otvorena za sve vjerske zajednice, uz puno poštovanje njihovih razlika i doprinosa društvu, dok, sa druge strane, sve vjerske zajednice moraju poštovati pomenuti ustavni princip. Neodgovornih pojedinaca ima u svim sferama društva. Nisam pristalica generalizovanja, jer duboko cijenim vjerske osjećaje građana Crne Gore, ma kojoj vjerskoj organizaciji pripadali.

PREDSJEDNIK MILATOVIĆ O IMENOVANJIMA U GENERALNOM KONZULATU

Albansko-američka asocijacija Staten Ajland – Njujork: Kada će država Crna Gora obezbijediti da u Generalnom konzulatu u Njujorku bude zaposlen i predstavnik albanskog naroda? S obzirom na to da u ovom gradu živi više od 20.000 Albanaca porijeklom iz Crne Gore, smatramo da je krajnje vrijeme da jedan od njih bude imenovan na neku od ključnih diplomatskih funkcija – generalnog konzula, konzula ili vicekonzula.

Diplomatska služba, kao i sve državne institucije, treba da odražava raznolikost Crne Gore, posebno u sredinama gdje određene zajednice imaju snažno prisustvo. Zajednica Albanaca u Njujorku je brojna, uticajna i povezana sa domovinom, i potpuno razumijem očekivanje da ta činjenica bude adekvatno uvažena u diplomatskim postavljenjima.

Istovremeno, Predsjednik Crne Gore ne imenuje generalne konzule, konzule ni vicekonzule. To je isključiva nadležnost Vlade i Ministarstva vanjskih poslova.

Očekujem da se pri svakom budućem postavljenju vodi računa o ravnopravnosti i zastupljenosti svih zajednica, kao i o potrebama dijaspore u državama gdje živi veliki broj naših građana. To je u interesu Crne Gore i jačanja njenih institucija u inostranstvu.

Fokus: Naši iseljenici širom svijeta predstavljaju snagu, znanje i potencijal Crne Gore. Kada će država konačno prestati da dijasporu posmatra samo kao izvor deviza i “rezervoar” glasova, i početi da je tretira kao ravnopravnog partnera u kreiranju državnih politika, ekonomskog razvoja i promocije Crne Gore u svijetu?

Saglasan sam sa vama da potencijali naše dijaspore nisu upotrijebljeni na pravi način i da crnogorski iseljenici mogu doprinijeti razvoju Crne Gore u mnogo većoj mjeri.

Dijaspora nije ni devizni automat ni rezervoar glasova – ona treba biti partner državi u stvaranju naprednijeg i prosperitetnijeg društva. Da bi se to postiglo potrebno je institucionalizovati ulogu naših iseljenika u kreiranju politika: od ekonomije do obrazovanja i kulture. To znači mjesta za vas u savjetima, radnim grupama i konsultacijama – sa mjerljivim ishodima.

Naša mjera uspjeha treba da bude koliko ideja, investicija i znanja smo vratili kući, a ne koliko smo protokolarnih posjeta imali. Uvjeren sam, stoga, da inicijative koje sam predložio “Obveznica za dijasporu” i program “Povratak znanja, iskustva i kapitala” mogu biti prvi instrumenti te promjene u odnosu prema našim građanima u inostranstvu.

Ako želimo evropsku Crnu Goru, moramo imati evropski odnos prema dijaspori: partnerstvo, povjerenje i zajedničke rezultate.

PREDSJEDNIK MILATOVIĆ O EVENTUALNOM GLASANJU U DIPLOMATSKO-KONZULARNIM PREDSTAVNIŠTVIMA

Portal Gusinje-Plav.com: Kada će državljanima Crne Gore koji se privremeno nalaze na radu u inostranstvu biti omogućeno glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, kao što je već uređeno u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije? Šta mislite o tome?

Mislim da je to legitiman zahtjev kojim, kao ozbiljna država i prva sljedeća članica Evropske unije, treba da se pozabavimo u nekom trenutku. Ipak, da bi do toga došlo, potrebno je da se ispuni više preduslova: izmjena Zakona o izboru odbornika i poslanika kojom bi se prepoznala takva mogućnost, zatim, uz čišćenje biračkih spiskova na koje čekamo godinama, bila bi potrebna i posebna evidencija birača u inostranstvu i mehanizam koji bi onemogućio dvostruko glasanje. Taj proces bi podrazumijevao i definisanje nadležnosti između Državne izborne komisije, Ministarstva vanjskih poslova i DKP-a, dozvolu države domaćina, procedure za obezbjeđenje izbornog procesa, zaštitu podataka, posmatrače, dodatan budžet.

Dakle, brojna su pitanja na koja nadležne institucije u državi moraju dati odgovor prije nego se ozbiljno uđe u raspravu o ovom pitanju.

CKD “Komovi” – Maribor: Naši članovi su uglavnom mladi ljudi koji su u Sloveniji nedavno završili fakultete i započeli svoj profesionalni život ovdje. S obzirom na to da ste i sami bili dio crnogorske studentske zajednice u inostranstvu, zanima nas kako gledate na mogućnost uvođenja dvojnog državljanstva za visokoobrazovane članove dijaspore koji su, iz profesionalnih razloga, morali da uzmu državljanstvo zemlje u kojoj žive i time automatski izgubili crnogorsko?

Pitanje dvojnog državljanstva često dolazi od naše dijaspore. To je tema koja zaslužuje ozbiljnu analizu i širok politički konsenzus u Crnoj Gori. Smatram da naša država treba da pronađe model koji bi omogućio čvršće, institucionalno i formalno povezivanje iseljenika sa maticom, jer je njihovo znanje, iskustvo i kapital dragocjen razvojni resurs za Crnu Goru. Istovremeno, važno je očuvati suverenost odlučivanja onih koji žive u Crnoj Gori. Zbog toga ovo pitanje mora biti uređeno pažljivo i uravnoteženo, uz uvažavanje interesa i dijaspore i građana u zemlji. Vjerujem da je najbolji trenutak da se pitanje dvojnog državljanstva otvori nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju, kada će politički ambijent biti stabilniji, društvene tenzije manje, a evropski standardi jasno definisati modele koje uspješno primjenjuju druge države članice.

CKD “Komovi” – Maribor: Da li se u okviru državne politike razmišlja o modelima – po uzoru na pojedine druge zemlje – koji bi kroz određene podsticajne mjere omogućili povratak mladih profesionalaca i njihovo aktivno uključivanje u razvoj Crne Gore, i koje biste Vi vidjeli kao moguće načine ili povlastice koje bi dobili oni koji se vrate radi ostvarenja takve politike?

U okviru inicijative koju sam uputio Vladi u oblasti migracija, posebno sam naglasio važnost stvaranja uslova za povratak naše dijaspore i uključivanje mladih profesionalaca u razvoj Crne Gore. Upravo zato smo predložili cjelovit program povratne migracije pod nazivom „Povratak znanja, iskustva i kapitala“, koji treba da postane strateški instrument države, a ne sporadična mjera.

Ovaj program bi predviđao set konkretnih podsticaja za povratnike, među kojima su:

• fiskalna rasterećenja i poreske olakšice za visokoobrazovane povratnike i stručnjake koji žele da ovdje pokrenu posao, ulože kapital ili se zaposle u oblastima od javnog značaja;
• administrativna podrška kroz ubrzane procedure priznavanja kvalifikacija, izdavanja potrebnih dozvola i regulisanja statusnih pitanja;
• uključenje u javne institucije, univerzitete, naučno-istraživačke centre i razvojne projekte, kako bi njihovo znanje i međunarodno iskustvo neposredno doprinijeli modernizaciji države;
• razvoj mreže mentora iz dijaspore, kroz koju bi se naši ljudi u inostranstvu povezali sa institucijama i kompanijama u Crnoj Gori i pružali ekspertsku i partnersku podršku.

Moja je poruka jasna: želimo da Crna Gora bude zemlja u koju se ljudi vraćaju, a ne iz koje odlaze. To zahtijeva ozbiljan, evropski pristup i zajedničku odlučnost da Crnu Goru učinimo mjestom na koje se naši ljudi s ponosom vraćaju, jer znaju da ih ovdje čeka prilika, sigurnost i poštovanje.

Fokus: Naši iseljenici u SAD-u, Kanadi i Evropi često kažu da im je teško objasniti prijateljima kako zemlja sa svega 600.000 stanovnika može imati toliko ubistava i kriminalnih klanova, čija snaga gotovo i ne opada. Još teže je objasniti da su pojedinci koji su trebali da čuvaju zakon i hapse kriminalce – zapravo s njima sarađivali. A možda je najporazniji detalj to što neki u Crnoj Gori i dalje dijele kriminalce na “naše” i “njihove” – što pokazuje koliko je društvo ogrezlo u podjelama i pogrešnim vrijednostima. Šta mislite o tome?

Mislim da su građani Crne Gore željni pravde i da svakodnevne vijesti o tome kako postoje dokazi da su najviši državni funkcioneri i zvaničnici pravosuđa i policije bili dio organizovanih kriminalnih grupa govore o decenijskim vezama između države i kriminala za koje još uvijek niko nije odgovarao. To stvara osjećaj da su mnogi prošli “nekažnjeno” i narušava povjerenje u naše institucije. Zastarjelost slučaja  “Telekom” je sramota Crne Gore i njenih institucija koje su trebale da utvrde punu istinu.

Zato je borba protiv kriminala i korupcije državni prioritet broj jedan i mora biti vođena bez izuzetaka i bez “naših” i “njihovih”. To, konkretno, znači: potpuna nezavisnost i odgovornost tužilaštva i sudova, procesuiranje svih – bez obzira na funkciju i stranačku pripadnost, provjere integriteta u policiji i pravosuđu, jačanje finansijskih istraga, oduzimanje imovine stečene kriminalom.

U tom kontekstu posebno je važno da se što prije usvoji zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine. „Sve što je kriminalom stečeno, mora se oduzeti.“ To je suština istinske borbe protiv organizovanog kriminala – udar na finansijsku moć kriminalnih struktura i vraćanje otetog novca građanima Crne Gore. Samo tako se prekida veza između politike, institucija i mafije.

Država mora da vrati osjećaj pravednosti tako što će brzo, profesionalno i transparentno rješavati velike predmete. Samo kada pravila važe jednako za sve i kada pravda stigne i najmoćnije, prestaje kultura nekažnjivosti i obnavlja se povjerenje građana u institucije.

Zavičajni klub “Bihor” – Luksemburg: Kada će u Crnoj Gori konačno biti u potpunosti ispoštovan Ustav, u smislu ravnopravnog zapošljavanja pripadnika manjinskih naroda u najvažnijim državnim institucijama – poput Ustavnog suda, Vojske Crne Gore i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)?

Crna Gora je multietnička država i odnos prema manjinskim narodima mora biti mjera našeg demokratskog kapaciteta. Stoga svi zajedno moramo raditi na poboljšanju položaja manjina u Crnoj Gori, kroz njihovu veću zastupljenost i uvažavanje u institucijama sistema.

U isto vrijeme, Crnu Goru ne treba posmatrati ni kao prosti zbir etničkih zajednica, već društvo slobodnih građana koji dijele zajedničke vrijednosti i njeguju svoje posebnosti. Ne bih volio da se kod nas sve dijeli po nacionalnom ključu, kako je to u nekim državama u susjedstvu. Naša zemlja je građanska, i smatram da zbog toga svi zajedno treba da stanemo iza meritokratije kao vodećeg principa, da najbolji u ovom društvu dobiju šansu, ma koje nacije, vjere ili političkog uvjerenja bili.

Fokus: Nama se čini da su danas u Crnoj Gori najugroženiji Crnogorci – jedini narod koji mora da se pravda što voli svoju državu. Dok jedni otvoreno negiraju crnogorsku naciju i jezik, a drugi ćute da ne bi izgubili koalicione partnere, ono što nama posebno smeta je to što se tim istim negatorima dodjeljuju najveća državna priznanja. Da li je danas, paradoksalno, postalo hrabro biti Crnogorac u Crnoj Gori?

Ne mislim da je postalo hrabro biti Crnogorac u Crnoj Gori. Oni koji su se tako istinski osjećali ranije – osjećaju se i danas. Rekao bih da je danas hrabrost biti pristojan i principijelan: odbiti logiku “naših i vaših“ i mjeriti ljude po djelima. To je put da Crna Gora bude dom svima i država ponosa onima koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, među kojima sam i ja.

Crnogorski identitet je u temelju građanske, sekularne i evropske Crne Gore i niko ne treba da se pravda što voli svoju državu, naciju ili jezik, to su Ustavom zaštićena prava.

Crna Gora ne smije biti zemlja u kojoj se identitet koristi kao oružje. Mora biti zemlja u kojoj se svaki čovjek osjeća prihvaćeno i poštovano, a u kojoj se zajednički identitet gradi na slobodi, jednakosti i međusobnom uvažavanju.

Fokus: Bili smo iznenađeni kada ste odlučili da odlikujete pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića – čovjeka koji je više puta vrijeđao Crnogorce i muslimane, te govorio s divljenjem o ratnim zločincima poput Radovana Karadžića. Da li treba odlikovati ljude koji nas dijele – umjesto onih koji nas spajaju i pozivaju na suživot, toleranciju i međusobno poštovanje?

Mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju dodijelio sam posthumno Orden Crnogorske velike zvijezde za doprinos očuvanju duhovne i kulturne tradicije Crne Gore, zalaganje za mir u presudnim istorijskim trenucima, uključujući i referendum, doprinos demokratskim promjenama i za kontinuirani angažman na jačanju međunarodnog ugleda Crne Gore. Orden sam dodijelio u susret petoj godišnjici od njegove smrti.

Svojim obrazovanjem, autoritetom i dijalogom sa predstavnicima drugih crkava i religija, on je dao doprinos ugledu naše države i pokazao da se snaga jedne male zemlje mjeri veličinom njenih velikih ljudi.

Tokom izazovnih istorijskih trenutaka, kada su emocije bile snažne, a podjele duboke, poput referenduma 2006. godine, dao je nemjerljiv doprinos očuvanju mira i stabilnosti. Takođe, njegova uloga tokom litija 2019. i 2020. godine je bila ključna. To je bio momenat kada se pokazalo da Crna Gora može mijenjati sebe bez nasilja, i u duhu demokratske svijesti i odgovornosti. Uvjeren sam da bez te promjene, Crna Gora danas ne bi sa optimizmom gledala na svoju evropsku budućnost.

PREDSJEDNIK MILATOVIĆ O DOBITNIKU TRINAESTOJULSKE NAGRADE KOJI KRADE TELEFONE

Fokus: Skandal oko dodjele Trinaestojulske nagrade završio se video-snimkom na kojem njen dobitnik, Bećir Vuković, krade telefon. Šta mislite, jesmo li stvarno dotakli dno, i da li je ovo nova definicija crnogorskog realizma – gdje se kultura više ne piše, nego krade?

13. jul je za Crnu Goru temelj identiteta: zavjet na slobodu, dostojanstvo i pravo da odlučujemo o sopstvenoj sudbini u dvije različite epohe. Zato svako državno priznanje dodijeljeno povodom ovog datuma mora nositi težinu tih vrijednosti. Zloupotrebe u političke svrhe koje su godinama nagrizale ugled nagrade i obesmišljavale trud istinskih laureata – moraju ostati iza nas. Mislim da nas vrijednosti 13. jula obavezuju da ih nikada ne dovedemo u pitanje.

Crnogorska crkvena opština “Sveti Petar Cetinjski” u Njujorku: Kao predsjednik svih građana Crne Gore, zašto se ne zalažete da i građani koji su vjernici Crnogorske pravoslavne crkve imaju pravo da koriste objekte koji su u vlasništvu države Crne Gore, a koji trenutno nijesu dostupni vjernicima ove Crkve? Takođe, zašto do danas nijeste dodijelili državni orden Nadbiskupu barskom, monsinjoru Zefu Gašiju, i Reisu Islamske zajednice u Crnoj Gori Idrizu Demiroviću, kao duhovnim vođama koji, iako su danas u penziji, ostaju simboli mira, tolerancije i očuvanja nacionalnog identiteta Crne Gore, kao i Svetom mitropolitu Antoniju Abramoviću, prvom poglavaru obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve, koji je svojom misijom u domovini i dijaspori dao nemjerljiv doprinos očuvanju duhovnog i nacionalnog identiteta Crne Gore?

Kao predsjednik svih građana Crne Gore obavezan sam da poštujem Ustav, a Ustav jasno određuje principe slobode vjeroispovijesti, jednakosti pred zakonom i odvojenosti vjerskih zajednica od države.

Što se tiče državnih odlikovanja, njima se ne dodjeljuje politička podrška, već se vrednuje doprinos čovjeka ili institucije ukupnom napretku Crne Gore. Ustav predviđa da predsjednik o tome odlučuje samostalno, na osnovu jasnih kriterijuma i kroz diskreciono pravo koje ne zavisi od trenutnih političkih pritisaka.

Već postoji praksa da i predstavnici vjerskih zajednica dobijaju državna priznanja. Podsjetiću da je katolička zajednica Sveti Eđidio dobila Orden Crnogorske zastave, što pokazuje da država poštuje različite duhovne tradicije kada je njihov doprinos društvu nesporan.

I u budućem periodu nastaviću da cijenim doprinos svakog pojedinca ili zajednice jačanju slobode vjeroispovijesti, tolerancije, dijaloga i poštovanja među ljudima. To je jedini ispravan okvir, bez obzira kojoj vjerskoj zajednici neko pripada i bez obzira iz kojih sredina dolazi inicijativa za odlikovanje.

Udruženje Crnogoraca Srbije “Krstaš”: Na koji način ćete se odrediti prema eventualnoj inicijativi patriotske dijaspore o posthumnoj dodjeli najvišeg državnog priznanja, Ordena crnogorske velike zvijezde, blaženopočivšem mitropolitu Crnogorske pravoslavne crkve Antoniju Abramoviću?

Odredbom člana 95 Ustava Crne Gore utvrđeno je da Predsjednik države dodjeljuje odlikovanja i priznanja Crne Gore. Dakle, riječ je o mom diskrecionom pravu da, vodeći se zakonskim kriterijumima, vrjednujem doprinos i rezultate konkretnog pojedinca ili organizacije.

Mislim da sam, tokom dosadašnjeg obavljanja funkcije, konkretnim djelima iskazivao jednak odnos kako prema vjerskim zajednicama, tako i građanima i građankama Crne Gore, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost.

Albansko-američka asocijacija Staten Ajland – Njujork:: U opštini Ulcinj, gdje veliku većinu stanovništva čine građani albanskog porijekla, neprihvatljivo je da na policijskim vozilima natpisi budu isključivo na crnogorskom, srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku, bez albanskog. Smatramo da je neophodno da i albanski jezik bude ravnopravno zastupljen, jer upotreba samo ćirilice predstavlja vid jezičke i simboličke diskriminacije prema zajednici koja je integralni dio Crne Gore. Kada će Crna Gora početi da poštuje Albance jednako kao i sve druge građane?

Prema Ustavu Crne Gore, službeni jezik u našoj zemlji je crnogorski, u službenoj upotrebi su srpski, bosanski, albanski i hrvatski, dok su ćirilično i latinično pismo ravnopravni. Ustav pripadnicima manjina garantuje pravo na upotrebu svog jezika i pisma, kao i zakoni o manjinskim pravima i slobodama, državnoj i lokalnoj upravi, koji dodatno razrađuju službenu upotrebu u opštinama gdje manjina čini većinu ili značajan dio stanovništva.

Koliko sam upoznat, u opštinama u kojima albansko stanovništvo čini većinu, princip dvojezičnosti je svugdje zastupljen u skladu sa zakonom, kao i isticanje nacionalnih simbola. Na mjestu na kome sam istinski se trudim da budem Predsjednik svih građana, kako god se oni nacionalno, vjerski ili politički izjašnjavali, i u tome ću uvijek biti principijelan.

Fokus: Šta biste poručili dijaspori i kako vidite Crnu Goru do kraja mandata?

Poruka dijaspori je jednostavna: Crna Gora je vaša kuća, čak i kada su domovi daleko. Vaš rad, uspjesi i vrijednosti najbolji su ambasadori naše zemlje u svijetu. Želim da se osjećate kao dio Crne Gore, a ne kao njeni posmatrači sa distance.

Do kraja mandata vidim Crnu Goru kao članicu Evropske unije, sa snažnijim institucijama, pravednijim društvom, jednakim šansama za sve i mladima koji vide budućnost ovdje.

Crna Gora mora biti država u koju se ljudi vraćaju, a vi ste ključni dio te priče.

Sead Hodžić

Foto: Predsjednik.me i arhiva Fokusa