Sutkinja beranskog Osnovnog suda Dubravka Popović gotovo svaki put je drugačije obrazlagala odluke kojima je odbijala zahtjeve beranskog tužilaštva da se privremeno oduzme spomenik posvećen ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću iz manastira Đurđevi stupovi, proizlazi iz dokumentacije koju je “Vijestima” dostavio beranski sud po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Beransko tužilaštvo je 15. avgusta podnijelo optužni predlog protiv Vujadina Dobrašinovića, kojim ga sumnjiče za nezakonito podizanje spomenika. Nakon što je policija 27. avgusta obavijestila tužilaštvo da se spomen-obilježje nalazi u manastiru Đurđevi stupovi, tužiteljka Amra Sujković je 28. avgusta, pa potom i 2. septembra, tražila od suda da naloži privremeno oduzimanje spomenika od igumana manastira Danila Trpčevskog, s obzirom na to da je riječ o predmetu izvršenja krivičnog djela.

Popović je 11. septembra, kada je prvi put odbila zahtjev tužilaštva, kao razlog odluke navela da Dobrašinović nije “niti vlasnik, niti u posjedu te stvari”, kao i da nije on spomenik izmjestio i odnio na drugo mjesto, tj. u manastir. Ona je tom prilikom citirala član 85 stav 6 tačka 11 Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), koji u suštini propisuje da se obaveza o predaji predmeta krivičnog djela ne mogu primjenjivati prema okrivljenom, u ovom slučaju – Dobrašinoviću.

“Lice koje drži predmete iz stava 1 ovog člana dužno je da ih preda. Lice koje odbije da preda predmete može se kazniti novčanom kaznom do 1.000 €, a u slučaju daljeg odbijanja može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže dva mjeseca. Na isti način postupiće se prema službenom ili odgovornom licu u državnom organu, privrednom društvu ili drugom pravnom licu”, glasi ta obaveza u ZKP-u.

Nakon što se tužilaštvo žalilo sudu u Beranama, vanraspravno vijeće sudija je 17. septembra donijelo odluku da predmet vrati na ponovno odlučivanje. Naveli su da je zaključak sutkinje Popović pogrešan, jer je ZKP-om predviđeno da se predmeti upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela mogu oduzeti i kad nisu svojina učinioca – “ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala ili kad i dalje postoji opasnost da će biti upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela”.

Pošto joj je vanraspravno vijeće vratilo predmet na odlučivanje, Popović je 29. septembra donijela novu odluku, s istim ishodom – opet je odbijen zahtjev tužilaštva, ali iz drugog razloga. U obrazloženju je navela da je zahtjev neosnovan shodno članu 90a ZKP-a, tvrdeći da ona, kao pretresni sudija, ne može da donese odluku o privremenom oduzimanju spomenika, već da je to posao sudije za istragu, te da tužilaštvo treba njemu da se obrati.

Tada je navela i da se nakon podnošenja optužnog predloga ne može oduzeti predmet, već da je to moguće tek pošto se okonča krivični postupak i utvrdi krivična odgovornost.

Tužilaštvo se ponovo žalilo, a vanraspravno vijeće suda je 1. oktobra preinačilo odluku sutkinje i naložilo privremeno oduzimanje spomen-obilježja Đurišiću.

PROIZVOLJNO TUMAČENJE ZKP-A

Vijeće je tada istaklo da je članom 90a ZKP-a, na koji se Popović pozvala tvrdeći da ona ne može da donese odluku, jasno propisano da nakon podnošenja optužnog predloga o privremenom oduzimanju predmeta odlučuje predsjednik vijeća, te da su u konkretnom slučaju predsjednik vijeća i sudeći (pretresni) sudija ista osoba – Dubravka Popović.

“… Što znači da nije postojao osnov za odbijanje zahtjeva, već je ista sudija kao predsjednica vijeća morala odlučiti o predlogu tužilaštva, kako se ne bi propustilo da se obezbijedi dokaz i spriječi dalja upotreba predmeta spomen-obilježja za dalje izvršenje krivičnog djela”, piše u rješenju.

Policija je 1. oktobra postupila po odluci vanraspravnog vijeća, a tada ih je u manastiru Đurđevi stupovi dočekao iguman Trpčevski. Nakon što policija nije pronašla statuu u konaku manastira, Trpčevski je telefonom kontaktirao mitropolita budimljanko-nikšićkog Metodija, koji je policajcima rekao da “u manastiru postoje prostorije od kojih samo on ima ključ”.

Tužilaštvo je nedjelju dana kasnije od suda tražilo da donese rješenje kojim se naređuje Metodiju da preda spomenik “koji se nalazi u konaku manastira…”, a 10. oktobra je ispravilo taj predlog, navodeći da bi statua trebalo da se oduzme “iz prostorija i ostalih objekata koji su sastavni dio manastira Đurđevi stupovi”.

Popović, međutim, 13. oktobra ponovo odbija zahtjev tužilaštva. Tada tvrdi da je tužilaštvo tražilo od oduzimanje spomenika od Metodija, a da je u istom predlogu navelo da je iguman Trpčevski “jedini nadležan i odgovoran za konak manastira”. Ponovila je da se ne može od pretresnog sudije tražiti oduzimanje spomenika i da je to posao sudije za istragu, kao i da se spomenik ne može oduzeti poslije podnošenja optužnog predloga, već tek nakon okončanja krivičnog postupka.

“U konkretnom slučaju, policija je po nalogu državnog tužioca trebalo da oduzme predmet, a onda da tužilac u izviđaju ili istrazi zatraži od sudije za istragu da se taj predmet privremeno oduzme, pa tek nakon toga tužilac u optužnom aktu traži da se predmet trajno oduzme, o čemu odlučuje pretresni sudija po okončanju glavnog pretresa”, napisala je Popović u obrazloženju.

Dodala je da se zato postavlja pitanje – “zašto se državni tužilac nijednom nije obratio sudiji za istragu, već istrajava u podnošenju zahtjeva pretresnom sudiji”.

Tužilaštvo je istog dana (13. oktobra) podnijelo novi zahtjev, navodeći da im je policija dostavila obavještenje, u kome piše da je iguman Trpčevski izjavio da je Metodije jedini nadležan i odgovoran za konak manastira, te da čudi da se sud bavi “citiranjem navoda iz Zahtjeva tužilaštva, a ne konkretno razlozima navedenim u zahtjevu”.

Ukazali su i da nije postojala smetnja da sud odluči po njihovom predlogu i naloži oduzimanje spomen-obilježja, jer je optužni predlog podignut, čime se stekao uslov da pretresni sudija (Popović) donosi odluku konfiskaciji statue, dodavši da je to decidno propisano članom 90a ZKP-a.

“BESMISLENO NAVODITI DRUGE DOKAZE”

Ipak, Popović je 15. oktobra i četvrti put odbila zahtjev tužilaštva, navodeći da samo sudija za istragu može da donese odluku o oduzimanju spomenika, iako su joj vanraspravno vijeće Osnovnog suda i tužilaštvo predočili da to nije tačno.

Rekla je i da predlozi tužilaštva od 8. i 13. oktobra “ne sadrže nikakvo obrazloženje na osnovu čega se zaključuje da je spomen-obilježje u prostorijama Manastira”.

“… Jer osim navoda da mitropolit ima ključ od prostorija u koje niko drugi ne može da uđe, nema ni naznake kako tužilaštvo izvodi zaključak da se spomen-obilježje nalazi u prostorijama manastira”, tvrdi Popović.

Poručila je i da bi “i da je predlog državnog tužioca obrazložen”, svaka druga odluka pretresnog sudije bila nezakonita – jer su “istraga i glavni pretres potpuno odvojene faze postupka”.

Tužilaštvo istog dana (15. oktobra) podnosi žalbu, ističući da je nesporna činjenica da policija nije mogla da pristupi svim prostorijama manastira Đurđevi stupovi, jer ključ od njih ima samo Metodije, te da zbog toga nije mogla da utvrdi gdje se nalazi spomenik.

Dalje navode da se iz konstatacije sutkinje Popović “čak i da je predlog državnog tužioca obrazložen, svaka druga odluka pretresnog sudije bila bi nezakonita, jer su istraga i glavni pretres potpuno odvojene faze postupka”, zaključuje i da je besmisleno navoditi druge dokaze.

“Ovo tim prije što iz citiranog proizlazi da je odluka sudije jasna i da će bez obzira na dokaze koje tužilaštvo predloži njena odluka biti ista”, piše u žalbi tužilaštva.

Iz Osnovnog suda u Beranama “Vijestima” je u petak saopšteno da je vanraspravno vijeće te institucije 16. oktobra po treći put uvažilo žalbe tužilaštva, te da je predmet sutkinji Popović na ponovno odlučivanje – “uz obavezu da u ponovnom postupku otkloni nedostatke na koje joj je ukazano žalbama i istim rješenjem”.

Na potezu je ponovo sutkinja Popović, kojoj zakon dozvoljava da pri donošenju odluka koristi “slobodno sudijsko uvjerenje”, odnosno da ne mora prihvatiti pravni stav više sudske instance kada joj ona vrati predmet na ponovno odlučivanje.

KAKO JE PUTOVAO ĐURIŠIĆ

Bronzana statua s likom četničkog komandanta je polovinom avgusta bila premještena u konak Manastira Đurđevi stupovi. Spomenik je tu prenesen iz crkve u Gornjem Zaostru, gdje je premješten nakon što je uklonjen s postamenta u tom beranskom selu, gdje je i otkriven 8. avgusta.

Spomenik Đurišiću otkrio je Metodije, uz intoniranje himne Srbije, a statua je uklonjena istog dana u poslijepodnevnim satima. Nezakonito obilježje tada su sklonili mještani po, kako su tvrdili, “prethodnom dogovoru s policijom”. Đurišićeva statua prebačena je tada u Crkvu Svete mati Paraskeve, a nadležna inspekcija je, uz asistenciju policije, naknadno srušila postament obilježja.

Otkrivanje spomenika izazvalo je burne reakcije u javnosti, a posebno nakon napada na ekipe “Vijesti” i “Pobjede”, koje su pokušale da zabilježe kako statuu Đurišiću uklanjaju mještani Gornjeg Zaostra.

Đurišića je 1941. vrhovni četnički vođa Dragoljub Draža Mihailović imenovao za jednog od komandanata četničkih snaga u Crnoj Gori. U narednim mjesecima, prema brojnim istorijskim izvorima, započela je Đurišićeva intenzivna kolaboracija s italijanskim, pa njemačkim okupatorom, pri čemu su njegovi četnici u više navrata izvršili masakre nad civilnim stanovništvom.

U Gornjem Zaostru je 2002. postavljen postament za spomenik Đurišiću, a 2013. i spomen-kompleks. Međutim, oba su srušena.

Zakonom o spomen-obilježjima propisano je sprečavanje podizanja spomenika za događaje koji označavaju gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore, simbolizuju, odnosno označavaju saradnju s okupatorom, njegovim saveznikom ili pomagačem, zatim za osobe koje su bile saradnici okupatora, njegovog saveznika ili pomagača, koje su zastupale fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije, koje su osuđene za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili su proglašene ratnim zločincima.

Prema tom propisu, spomenici se podižu u skladu s programom podizanja, koji donosi skupština opštine, glavnog grada i prijestonice, uz prethodnu saglasnost organa državne uprave nadležnog za poslove kulture (Ministarstvo).

Izvor: Vijesti