Mojkovčanin Ž. P. osuđen je jer je tukao majku, drsko se ponašao prema njoj, vrijeđao je, prijetio da će je ubiti. Krajem juna, u dva navrata, više puta je majku izudarao šakama u predjelu glave i tijela, tukao je papučom u predjelu leđa i vukao za ruke u namjeri da je izbaci iz stana.

Sudija Osnovnog suda u Bijelom Polju krajem avgusta osudio ga je na godinu zatvora i odlučio da ostane iza rešetaka do kraja kazne.

U kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od 27. juna 2025. godine.

Istog stava je i vijeće Višeg suda u Bijelom Polju, koje je odlučivalo o žalbi njegovog branioca, kojom je tražio da Ž. P. na slobodi čeka pravosnažnu odluku.

“Određeno je da pritvor po ovom osnovu može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok okrivljenom ne istekne kazna zatvora izrečena presudom Osnovnog suda u Bijelom Polju od 19. 08. 2025. godine”, piše u spisima Višeg suda u Bijelom Polju.

Odluku je donijelo vijeće kojim je predsjedavao sudija Milan Smolović, a u kom su bile i njegove kolege Milanka Jokić i Almir Muratović.

Mojkovčanin je osuđen jer dva puta, u drugoj polovini juna, u porodičnom stanu u Mojkovcu, svjestan zabranjenosti svog djela i sposoban da shvati njegov značaj, više puta primijenio nasilje prema članu svoje porodice – majci.

“I drskim i bezobzirnim ponašanjem narušio njen tjelesni i duševni integritet i ugrozio njenu sigurnost prijetnjama da će napasti na njen život i tijelo, na način što je više puta otvorenom šakom udarao u predjelu glave i tijela i papučom u predjelu leđa, vukao za ruke u namjeri da je izbaci iz stana i uputio joj prijetnje i uvrede: ‘Luda ženo, sve ćeš mi najedno platiti, ubiću i tebe i D’ i ‘Luda ženo, jedva čekam da krepaš’, što je kod oštećene izazvalo osjećaj fizičkog bola, ugroženosti i straha za sebe i njoj blisko lice”, piše u sudskim spisima u koje “Vijesti” imaju uvid.

Sudije obrazlažu da je opravdano produžiti pritvor Mojkovčaninu, naročito sagledavajući cjelokupan kritični događaj, ispoljenu agresivnost, bezobzirnost i upornost ispoljenu u kritičnim prilikama u vršenju predmetnog krivičnog djela.

“Okolnost da je okrivljeni prijetio svojoj majci, a da se to i ranije dešavalo, te da je pravosnažno osuđen presudom ovog suda… 2017. godine zbog istovrsnog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici iz čl. 220 st.1 KZ CG, predstavljaju posebne okolnosti koje ukazuju na visok stepen realne opasnosti da će okrivljeni izvršiti djelo kojim prijeti ili ponoviti krivično djelo koje mu se stavlja na teret, ako bi došao u situaciju koja bi mu to omogućavala”, piše u odluci Osnovnog suda u Bijelom Polju, na koju se branilac Mojkovčanina žalio.

Sudija tog suda obrazlaže da je okrivljeni krivično djelo izvršio u krugu porodične zajednice, da su oni upućeni jedno na drugo, a da su njihovi odnosi već duže vrijeme poremećeni zbog ranijeg nasilja okrivljenog prema oštećenoj, jer ga je tada prijavila nadležnim organima (po kazivanju oštećene), pa nalazi da u takvim okolnostima i ambijentu postoji visok stepen opasnosti da će izvršiti djelo kojim prijeti, ili opasnost da će ponoviti krivično djelo prema istoj oštećenoj, ukoliko se u ovom momentu nađe na slobodi i ponovo dođe u kontakt sa oštećenom.

“Tim prije što od izvršenja djela nije prošao duži vremenski period, kada obično dolazi do smanjenja ove opasnosti”.

U spisima Višeg suda piše da je branilac okrivljenog žalbu izjavio zbog bitne povrede odredaba postupka, predlažući da Viši sud u Bijelom Polju uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje, odnosno pritvor određen pobijanim rješenjem ili pak odredi neku blažu mjeru.

Navode da je državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu predložio da se žalba branioca okrivljenog odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

“Ispitujući pobijano rješenje u granicama navoda izjavljene žalbe, a pazeći po službenoj dužnosti na odredbe čl. 417 st. 4 Zkp-a, ovaj sud je našao da je žalba neosnovana”, ocijenile su sudije Višeg suda.

Oni navode da je prvostepeni sud u zakonito sprovedenom postupku izveo sve neophodne dokaze koji su od značaja za utvrđivanje postojanja elemenata djela i krivice okrivljenog.

“Za takvo činjenično utvrđenje i izvedeni pravni zaključak prvostepeni sud je u pobijanoj odluci u svemu dao jasne, logične i uvjerljive razloge, a koje razloge u cjelosti prihvata i ovaj sud. Donoseći pobijano rješenje prvostepeni sud nije učinio povrede zakona, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se žalbom branioca okrivljenog, ističe da je pobijano rješenje donijeto uz bitne povrede odredaba Zakonika o krivičnom postupku”, piše u rješenju Višeg suda.

Obrazlažu i da je prvostepenom presudom utvrđena krivica “van razumne sumnje”, što predstavlja najviši standard dokazivanja u ovoj fazi postupka.

“Kako je prvostepeni sud nakon završenog glavnog pretresa oglasio krivim Ž. P. za izvršenje predmetnog krivičnog djela i istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, to je samim tim ispunjen materijalno pravni osnov za pritvor”.

Sudije navode i da je vještačenjem utvrđeno da okrivljeni intelektualno funkcioniše u nivou prosjeka i test realnosti kod njega nije narušen, tako da jasno shvata društvene norme i zabrane, ali ne mari za njih.

Objašnjavaju i da je sklon paranoidnim interpretacijama realnosti, što ne isključuje njegovu sposobnost rasuđivanja o prirodi i posljedicama sopstvenog ponašanja.

Mojkovčaninu koji je prije nepun mjesec osuđen zbog nasilja nad majkom za isto krivično djelo prijavljivan je i 2017. godine.

Sudija Osnovnog suda u Bijelom Polju Ivan Adamović tada mu je izrekao mjeru obaveznog liječenja na slobodi.

Tom presudom, pišu “Vijesti”, određeno je da mjera bezbjednosti može trajati dok postoje potrebe liječenja, ali ne duže od tri godine.

“Ž. P. ima se podvrgnuti liječenju na slobodi tako što će jedanput mjesečno, a po potrebi i više puta, ići na pregled kod doktora neuropsihijatra, u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja u Bijelom Polju i postupaće po savjetima doktora u pogledu sprovođenja propisane terapije. Ako se ustanovi da se Ž. P. nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio, ili da je i pored liječenja ostao tako opasan za svoju okolinu da je potrebno njegovo čuvanje i liječenje u zdravstvenoj ustanovi, sud mu može zamijeniti izrečenu mjeru mjerom bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi”, piše u presudi izrečenoj 28. septembra 2017. godine.

Mojkovčaninu je tada suđeno jer je, prema optužnici, 6. avgusta 2017. godine, u porodičnom stanu, primjenom grubog nasilja narušio tjelesni i duševni integritet članu svoje porodice – majci:

“Na način što je šakama izudarao u predjelu glave – lica, stiskao je šakama za usta, kojom prilikom joj je nanio lake tjelesne povrede u vidu: crvenila i oguljotine u predjelu obje usne, a zatim joj stavljao krpu u usta i pokušavao da je uguši, nakon čega joj je uputio riječi prijetnje: ‘Ubiću te, uništiću te, udaviću te,’ pri čemu nije mogao da shvati značaj svog djela, niti je mogao da upravlja svojim postupcima…”

Foto: Ilustracija (Fokuspress.com)