U noći između utorka i srijede kreće 79. sezona najbolje planetarne košarke – NBA lige.

Sezona u kojoj su aktuelni šampioni i branioci trona Boston Seltiksi prvi favoriti za tzv. repeat (uzastopnu titulu).

Već nekoliko posljednjih sezona “Kelti” su u samom vrhu lige, a prošle sezone su konačno uspjeli da slave sa svojim projektima Džejsonom Tejtumom i Džejlenom Braunom.

Tandem koji su mnogi analitičari htjeli da razdvoje, govoreći da “ne mogu njih dvojica zajedno, guše jedan drugoga”, ali na kraju su došli prelagano do titule.

U doigravanju su upisali svega tri poraza, padali su redom Majami 4:1, Klivlend 4:1, Indijana u finalu konferencije 4:0, a zatim su u finalu preslišali Dalas i Luku Dončića 4:1.

Ekipa koju sa klupe predvodi mladi 36-godišnji trener Džo Mazula, a “čovjek iza zavjese” je maestralni Bred Stivens, koji je nakon trenerske karijere prešao u GM vode, uspjela je da zadrži praktično cio roster.

Svi Mihailjuk je otišao put Jute, stigao je nekada velika nada San Antonija, Loni Volker, koji, međutim, nije preživio posljednji rez u Bostonu.

Šampion NBA lige imao je na Olimpijskim igrama u Parizu čak trojicu košarkaša, ali je selektor Stiv Ker najboljeg (Tejtuma) držao praktično cio turnir prikovanog za klupu. I Džru Holidej i Derik Vajt dobili su veću minutažu, pa se postavljalo pitanje da li je Tejtum zaslužio takav tretman, kao i da li je Pariz ostavio neke posljedice na njega, prije svega na samopouzdanje.

Nije mali broj onih koji su smatrali da je i Braun trebao biti na spisku putnika, posebno nakon titule MVP-a finala.

Međutim, ako je vjerovati štampi iz Masačusetsa, cijela situacija je samo “povećala glad” kod dvojice najboljih igrača Bostona.

Ključne stvari za šampione lige biće tempiranje minuta veterana Džrua Holideja i Ala Horforda, kao i zdravstveno stanje Kristapsa Porzingisa, koji se oporavlja od operacije noge.

PRIJETNJE SA ISTOKA

Ako se pogleda na papiru ko je najveća opasnost po Boston, nameću se Filadelfija Siksersi.

Džoel Embid i Tajris Meksi dobili su pojačanje u vidu jedne od najboljih trojki NBA lige u proteklih 10+ godina, Pola Džordža.

Dovođenje dokazanih veterana Andree Dramonda i Erika Gordona trebalo bi da donese dubinu ekipi Nika Nursa.

Međutim, pitanje je koliko će ovaj tim zapravo moći nakon vijesti koje stižu iz svlačionice.

Džordž, kojeg su povrede definitivno usporile u postizanju većih dometa, je ponovo povrijeđen, a Džoel Embid je najavio da neće više igrati uzastopne utakmice (tzv. back to back).

Koliko će to čuvanje pomoći, neće se znati prije doigravanja, gdje je upravo Boston često bio “kraj puta” za Sikserse.

Embid, kada igra i kada nema problema sa povredama, jedan je od tri najbolja igrača lige. Pitanje je samo da li će doziranje donijeti efekta da bude takav kada bude najpotrebnije.

Iza Filadelfije kao pretendenti za vladavinu Istokom nameću se Milvoki Baksi i Njujork Niksi.

Janis Adetokumbo i Demijan Lilard su vjerovatno mnogima kombo iz snova, ali prošle sezone nisu mogli da se poklope, a tu su i povrede koje su vukli obojica.

Ni Kris Midlton ne stoji najbolje sa zdravljem, budući da je tokom ljeta operisao oba koljena, pa je tako propustio sve pripremne utakmice.

Najavio je da se nada da će biti spreman za početak sezone, ali ni na dan početka lige nije odigrao 5 na 5 na treningu Baksa.

Ekipa iz Viskonsina napravila je prošle sezone, po mišljenju mnogih, najveću grešku kada je otpustila trenera Ejdrijana Grifina, koji je sa njima imao skor 30:13 i bili su drugi na Istoku.

Ne zna se ko je kumovao otkazu bivšem asistentu Nursa iz šampionske generacije Toronta, ali njegov nasljednik Dok Rivers nakon preuzimanja imao je seriju od 5:8 u narednih 13 utakmica.

Rivers je po nekima i najveće ograničenje Baksa, jer mnogi smatraju da je iskusnog trenera “pregazilo vrijeme”.

Njujork je, sa druge strane, napravio vjerovatno i najveći trejd tokom ljeta, jer su u svoje redove doveli Karla Entonija Taunsa.

Trener Tom Tibodo poznat je po tome što “cijedi” svoje igrače, koji igraju po 40 minuta svaku moguću utakmicu, bez obzira na rezultat i težinu protivnika, ali je uspio da izvuče maksimum iz svoje ekipe i pruži Indijani paklen otpor u polufinalu Istoka.

Ostali su Niksi bez nekoliko igrača koji su obilježili eru, prije svih Džulijusa Rendla, koji, uz sav upitnik oko rezona šuteva koje uzima, je vratio Njujork ponovo na košarkašku mapu, a on sam bio u jednoj sezoni u TOP 5 kandidata za MVP nagradu.

Donte DiVinćenzo je takođe bio miljenik navijača, da bi potom na predsezonskoj utakmici u Njujorku pale teške riječi između njega i oca Džejlena Brunsona, koji je asistent Tibodoa.

I Ajzea Harnštajn je nakon dobre sezone naplatio svoj talenat i otišao u OKC.

Stigao je Majls Bridžis, odlični svestrani košarkaš, za kojeg važi da je “Ironman” budući da u svojoj karijeri nije propustio nijedan meč (ostvarenje sna za Tibodoa).

Ono što, ipak, plaši je to što je tokom ljeta promijenio tehniku šuta, što se gotovo nikad ne ispostavi kao dobra stvar, a šut protiv Vašingtona 2/19 ide u prilog tome.

Brunson, KAT, Bridžis, Anunobi, Hart, Ačiuva, Robinson, Mekbrajd… djeluje kao respektabilnih sedam opcija. Pitanje je ipak kakva će dubina Niksa biti.

NEKI NOVI ČIKAGO

Normalno, za sve fanove košarke iz Crne Gore interesantno će biti i stanje u Čikago Bulsima, gdje igra naš jedini predstavnik u NBA ligi – Nikola Vučević.

Gotovo čudna stvar u međusezoni se desila da je Demar Derozan bio trejdovan.

Zak Lavin je bio neko ko je cijele prošle sezone bio jednom nogom van tima, na kraju je on ostao, a Derozan je otišao u Sakramento.

Umjesto njega stigao je Kris Duarte, momak koji je u prvoj sezoni obećavao, prije svega kao šuter, ali od tada mu je karijera u silaznoj putanji.

Iz Indijane je u tom trejdu stigao i Džejlen Smit, kombo 4/5 koji ima solidne brojke u Pejsersima kao član druge petorke.

Veliki trejd je bio i odlazak Aleksa Karuza, defanzivnog specijalca koji je često bio povrijeđen, a koji je trejdovan u OKC. U suprotnom pravcu je otišao Džoš Gidi, australijski plej, koji često koketira sa tripl-dabl učinkom, ali pati od ne baš najboljeg šuta spolja, iako su mu procenti u konstantnom rastu.

Očekuje se dosta i od toga u kakvom će se stanju vratiti Lonzo Bol, koji je bio predodređen za lidera ove ekipe, ali nije igrao košarku dvije i po godine, i u jednom trenutku je bilo pitanje da li će uopšte ponovo zaigrati.

Odlaskom Derozana, Vučević bi trebalo da ima više lopti (u trenucima kada su i Derozan i Lavin na parketu, to je bilo na granici naučne fantastike), pa se navijači Bulsa nadaju češćem spuštanju lopti u reket.

Nikola je prošle sezone uzimao nešto više trojki, koje su mu kvarile procente, ali je godinama dodao šut spolja u svoj repertoar.

Dosta će zavisiti od slučaja Lavin. Samo 25 utakmica prošle sezone, otvoreno pregovaranje o trejdu, ali nije pronađena zainteresovana strana (ne baš ugovor za poželjeti).

Ako pak odluči da ostane i igra, mogao bi napraviti dobar tandem, prije svega sa Gidijem i Kobijem Vajtom.

Ukoliko dobije prostor i ruki Matas Buzelis bi mogao da bude faktor “x”. Momak litvanskog porijekla, rođen u Čikagu je neko ko je bio predviđan i za veću poziciju na draftu ali je u međuvremenu pao, zbog nekih svojih izjava.

U predsezoni Bulsi su se pretvorili u neku verziju Golden Stejt Voriorsa, sa nevjerovatnim brojem uzetih šuteva sa distance, koje ne prate baš dobri procenti. Ako namjeste ruku u sezoni, mogli bi možda da se “uguraju” među šest.

SILE SA ZAPADA

Zapadna konferencija se čini nikad izjednačenijom, mada je isti osjećaj bio i prošle godine.

Denver, Minesota, OKC, Dalas, Los Anđeles Lejkersi (ko može da otpiše Lebrona), Finiks, pa i Nju Orleans, Golden Stejt, Klipersi i Sakramento Kingsi.

Naravno, ne baš da svi imaju šansu za neko od mjesta koje donose barem prednost domaćeg terena u prvoj rundi, ali opšti utisak je da će biti neizvjesno do samog kraja.

Denver kreće sezonu sa Jokićem koji napada četvrtu MVP titulu, čime bi se izjednačio sa Viltom Čemberlenom i Lebronom Džejmsom.

Nagetsi, pak, imaju problema u sastavljanju rostera, odnosno u čuvanju karika koje su im često bile “X faktor”.

Ostali su bez Kentavijusa Koldvel Poupa i Redžija Džeksona, košarkaša zadatka koje je volio i trener Majk Meloun.

Džamal Marej je dobio nagradni ugovor na četiri godine, i mora pod hitno da zaboravi svoj nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.

Klub je ipak uspio da dovede dva pojačanja.

Rasel Vestbruk, koji je i sam bio MVP lige i igrač koji je pomjerio granice tripl-dabl učinaka, dolazi u nadi da može da replicira ulogu koju je imao u Los Anđeles Klipersima.

Mahom kao lider druge petorke, eventualno neko ko se podredi timu i ne uzima prije svega veliki broj šuteva.

Dario Šarić, od kojeg treba očekivati da se “popne” na centra i da igra ulogu “Jokića druge petorke”.

Sve se, naravno, vrti oko momka iz Sombora, koji je opravdano i najbolji igrač lige trenutno.

Prošlogodišnji finalisti, Dalas Maveriksi, potpisali su četvorostrukog NBA šampiona i člana tandema “Splash Brothersa”, Kleja Tompsona.

Gotovo da ne postoji bolji racio: manje driblinga, više pogođenih šuteva u istoriji NBA lige od bivšeg igrača Golden Stejta, međutim postavlja se legitimno pitanje koliko još “goriva” ima u njemu.

Neke predsezonske utakmice, gdje je šutirao 0/11, svakako podižu sumnju u njegov kvalitet.

Džejson Kid ipak najviše zavisi od zdravlja, prije svega Luke Dončića i Kajrija Irvinga.

Koliko god da je trejd pleja iz Bruklina izgledao kao “nejasan”, finale NBA lige ide u prilog tome da Irving i Dončić mogu zajedno da igraju.

Stigao je i iskusni veteran Spenser Dinvidi da uskoči kada bude potreban odmor nekoj od prvih zvijezda tima.

Kancelarija ekipe iz Teksasa odradila je sjajan posao prošle sezone kada je dovela Danijela Gaforda i Pi Džej Vašingtona, koji imaju bitne uloge u rotaciji, a očekuje se i napredak prošlogodišnjeg rukija Dereka Livelija.

Minesota, koja je detronizovala Denver, ove sezone se odrekla košarkaša koji je, uprkos svemu, uvijek ostajao vjeran ekipi.

Sada sve stoji na plećima Entonija Edvardsa, koji stilom često podsjeti čak i one najtvrdokornije starije fanove na lično Majkla Džordana, ali umije i da uzme “slobodnu noć” i jednostavno odigra malo ispod nivoa.

Nema sumnje da je riječ o momku koji će biti zaštitno lice ne samo franšize iz Tvin Sitija, nego i cijele NBA lige, posebno među američkim igračima (zajedno sa Tejtumom za sada).

Ostao je Rudi Gober, stigao je Rendl, koji bi mogao da se proslijedi dalje tokom sezone, kako bi se oslobodio kap spejs i napalo neko veće ime.

Oklahoma spada takođe u red timova koji bi mogli da naprave korak naprijed nakon sjajne prošle sezone.

Čet Holmgren bi trebalo da nastavi da se razvija, Šaj Gildžes Aleksander je apsolutni lider tima, koji i dalje ima pikove u budućnosti, mlad roster, ali i iskusne ljude zadatka koje su doveli ove godine, Karuza i Hartenštajna.

Ne smije da se preskoči ni Lebron Džejms, koji ulazi u svoju 40. godinu i 22. sezonu u karijeri, sa novim pomjeranjem granica.

Cijela situacija sa sinom Bronijem je toplo-hladno prihvaćena od fanova.

Ekipa naviknuta na holivudske scenarije jedva čeka taj momenat kada će na zvaničnoj utakmici zajedno zaigrati otac i sin, čime bi se pomjerila granica cijele lige.

U drugu ruku, kvaliteti sina su daleko od očevih – mnogi bi rekli i daleko od prosječnog NBA igrača.

Broni jednostavno nije kalibar za NBA, a u jedan od najboljih klubova nije stigao zaslugom, već čistim nepotizmom.

Još od početka druge runde drafta, menadžer Džejmsovih, Rič Pol, obavijestio je sve ekipe, osim Lejkersa, da će, ako budu draftovali Bronija, on odmah otići u Australiju da igra (ima pravo kao igrač druge runde).

Tako da se sin “nasilno” ugurao u redove Lejkersa, a predsezona je samo razgolitila sve njegove nedostatke.

Ako ništa, Lejkersi su time dobili Lebrona još dvije naredne godine, mogu brojati pare od njegovog imena u žuto-ljubičastom dresu, i na kraju to je negdje i jedino važno.

Ako zanemarimo “Dinastiju”, Lejkersi imaju tim koji bi mogao da se ugura u plej-of, pod uslovom da i Lebron i Entoni Dejvis ostanu zdravi.

Tu je i novi trener Džej Džej Redik, nekada sjajni šuter, a onda i jedan od najboljih analitičara NBA lige.

KRAJ ERE/NOVI POČECI

U NBA ligi više nećemo gledati neka lica na koja smo navikli, jer su neki košarkaši odlučili da je vrijeme za penziju.

Derik Rouz je, nakon prave borbe sa svojim povredama, odlučio da je dosta, Kemba Volker, nakon neslavne ekskurzije u Monaku, se takođe oprostio.

Gordon Hejvord, Deni Grin – tek četvrti igrač u istoriji NBA lige koji je osvojio tri prstena sa tri različita tima, i iskusni Iš Smit, takođe su odlučili da je dosta.

Nova lica nisu toliko popularna. Zapravo, draft klasa 2024. godine na prvu loptu podsjeća na onu iz 2000. koja je zvanično najgora ikada.

Francuzi su bili prva dva pika, ali ni Zakari Rišašer ni Aleks Sar nisu ubjedili nikoga da bi mogli da budu jednog dana bitan faktor u ligi, iako će Sar imati veći prostor za razvoj u rasterećenim Vašington Vizardsima.

Rid Šepard, ako dobije pravu šansu u Hjustonu, Rob Dilindžem u San Antoniju, i dva gorostasna centra, Donovan Klingan i Zek Edej (visoki 221 i 224 cm), mogli bi da naprave solidne karijere.

Od svih njih, upravo se Klingan nameće kao igrač koji bi mogao da ima najviše prostora, budući da igra u Portlandu, a neke predsezonske utakmice su donijele nevjerovatne brojke za momka iz Bristola.

Uz to, dolazi u NBA sa dvije uzastopne titule prvaka NCAA koje je osvojio sa Konektiketom.

Interesantno je i da je ova sezona “lov” slabijih ekipa da pokušaju da dođu do prvog pika naredne godine, kada se očekuje dolazak nove “najbolje sljedeće stvari” NBA lige, Kopera Flega, momka koji će ove godine da igra na Džuku, a kojem se predviđa svijetla budućnost.

Izvor: rtcg.me

Foto: Screenshot/YouTube