“Rastavljanje na faktore” – Umilhana Krilčević Omerović
U zbirci poezije zastupljena su tri ciklusa: Pucanj u prazno, Misao o slobodi i Koreografija sa 55 pažljivo odabranih pjesama. Umilhana je poetski glas koji daje posebnu notu poetske refleksije savremenim književnim tokovima na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i van ovih granica
U izdanju Ratkovićevih večeri poezije 2023. godine objavljena je zbirka profesorice komunikologije Umilhane Krilčević-Omerović pod nazivom „Rastavljanje na faktore.“ Sa uvaženom profesoricom i njenim dosadašnjim stvaralaštvom imao sam prilike da se upoznam na Plavskim književnim susretima. U zbirci poezije zastupljena su tri ciklusa: Pucanj u prazno, Misao o slobodi i Koreografija sa 55 pažljivo odabranih pjesama. Umilhana je poetski glas koji daje posebnu notu poetske refleksije savremenim književnim tokovima na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i van ovih granica.
U prvom ciklusu, Pucanj u prazno, dominira poezija protkana emocijama, gdje lirski subjekt teži da predstavi svoje drugo emotivno-estetičko ja. Međutim, nemaju sve pjesme iz ovog ciklusa istu težinu i moglo bi se reći da bi selekcija mogla biti nešto oštrija, kako bi se dodatno istakle ključne teme unutrašnjih sukoba i težnje za slobodom. Pjesma “Rastavljanje na faktore”, koja nosi i naziv same zbirke, predstavlja vrhunac ovog ciklusa i odličan izbor za naglašavanje ključnih motiva zbirke.
Što se tiče pjesme “Rastavljanje na faktore”, autorka prikazuje moćno razlaganje psihološkog stanja. Prvi stihovi, „Košmari u glavi dozivaju tišinu,” odmah uvode čitaoca u unutrašnju borbu, sugerišući da tišina, umjesto mira, može proizaći iz suočavanja sa sopstvenim noćnim morama. Slike rana „skrivenih duboko ispod kostiju” podsjećaju na visceralnu prirodu potisnutog bola i neizbježni trenutak suočavanja. Posebno je upečatljiva metafora ribe izbačene na obalu koja hvata posljednje atome kiseonika, što snažno podcrtava krhkost ljudske egzistencije u trenucima emocionalnog gušenja. Ova metafora se dalje proširuje na koncept „rastavljanja na faktore”, simboličku dezintegraciju ličnosti. Neriješen zadatak ostavljen na kraju pjesme ukazuje na nezavršenu prirodu samospoznaje i ljudske patnje, čime se pjesma uokviruje u egzistencijalistički ton koji prožima dobar dio zbirke.
Sve u svemu, poetski glas Krilčević-Omerović daje poseban doprinos savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti kroz jedinstvenu kombinaciju introspekcije i kulturnog komentara. Ipak, prvi ciklus bi možda imao jači utisak uz malo strožu selekciju, jer sve pjesme ne održavaju istu težinu emocionalnog ili intelektualnog uticaja. Međutim, pjesma “Rastavljanje na faktore”, kako sama pjesma tako i naslov zbirke, vjerno oslikava suštinu ljudske fragmentacije i traganja za smislom u haosu savremenog života.
U drugom ciklusu, Misao o slobodi, posebnu težinu nosi pjesma „Think Freedom.“ U ovom ciklusu, za razliku od prvog, gdjr su emocije dominirale nad preciznošću izraza, pjesme su pažljivije birane, čineći ga intelektualno zahtjevnijim i tematski dubljim. Pjesma “Think Freedom” koristi jedinstvenu kombinaciju jezika i simbola kako bi naglasila suštinsku težnju ka slobodi, ne samo na ličnom već i na globalnom nivou. Autorka nas vodi kroz složene lavirinte misli gdje se sloboda ne posmatra kao nešto dato, već kao cilj koji treba zaslužiti kroz konstantnu borbu sa unutrašnjim i spoljašnjim silama koje nas ograničavaju. Kroz ovaj ciklus Krilčević-Omerović pažljivo gradi poetiku koja prožima duboke filozofske misli o slobodi, ukazujući na njenu paradoksalnu prirodu. Pjesme u ovom ciklusu su pažljivije birane, čime se dobija konzistentnija i upečatljivija struktura, a “Think Freedom” se izdvaja kao centralni glas tog unutrašnjeg dijaloga o slobodi, pozivajući čitaoca na razmišljanje, ali i akciju. Ovaj ciklus donosi jasniju viziju i tematsku koherentnost, gdje svaka pjesma doprinosi cjelokupnom razumijevanju slobode kao jednog od osnovnih ljudskih ciljeva.
U drugom ciklusu zbirke, Misao o slobodi, pjesma “Think Freedom” zauzima posebno mjesto, noseći snažnu simboliku slobode i lične transformacije. Kao što je već pomenuto, pjesme u ovom ciklusu su pažljivije birane, gdje svaka od njih doprinosi složenijem razumijevanju slobode kao nečega što se ne podrazumijeva, već se mora zaslužiti. Pjesma započinje snažnom slikom: “Sunčeva svjetlost se prelama na krilima limenih leptirova,” što odmah uvodi čitaoca u suptilnu dualnost između prirodnog i vještačkog. Leptir, simbol slobode i transformacije u ovoj pjesmi je izrađen od metala – hladan, krut, suprotan svojoj uobičajenoj prirodi. Ova slika sugeriše ograničavanje slobode ili njeno iskrivljenje u savremenom društvu. Govoreći o limenim leptirima, lirski subjekt se osvrće na tu suštinsku borbu za autentičnu slobodu u svijetu prepunom ograničenja. Prostorija u kojoj se nalazi lirski subjekt je prazna – praznina postaje metafora za unutrašnju tišinu, ali i za prostor slobode u kojem se oblikuju misli: “tišina u mojoj glavi oblikuje riječi: Think Freedom”. Ovdje sloboda nije nešto što dolazi izvana, već se rađa iz unutrašnjeg dijaloga. U suprotnosti sa unutrašnjim mirom i prostorom introspekcije, vani “odzvanjaju koraci ljudi čija se ramena sudaraju,” naglašavajući ubrzani, mehanički ritam modernog života, u kojem se pojedinci sudaraju bez svrhe ili pravca.
Samo oni “koji znaju kamo žele stići” žure, što sugeriše da se stvarna sloboda može postići samo kroz jasno definisane ciljeve i svijest o vlastitom putu. Završni dio pjesme donosi ključnu preobrazbu lirskog subjekta. Na “krilima leptirova” čita poruke optimizma i “smije se sudbini u lice.” Ovaj trenutak predstavlja pobjedu nad ograničenjima – sudbina je nešto što može biti savladano. Konačno, subjekt ne otvara oči već se “pretvara u leptira i leti slobodna iznad grada,” što je krajnji simbol slobode i oslobođenja od stega svakodnevnog života. Pjesma “Think Freedom” na najbolji način reflektuje filozofiju slobode iz ovog ciklusa. Kroz upotrebu bogatih simbola i kontrasta između unutrašnje slobode i spoljašnjeg svijeta, Krilčević-Omerović poziva na aktivno promišljanje slobode kao procesa transformacije – lične, duhovne i društvene.
Treći ciklus zbirke, Koreografija, Umilhane Krilčević-Omerović, obilježen je snažnim preplitanjem emocija, gdje svaka pjesma gradi osobenu mrežu osjećanja. Međutim, u ovom ciklusu se osjeća da su određene pjesme stvorene pod snažnim uticajem trenutnih emocija, bez dovoljno vremena da sazru ili budu preoblikovane. Uprkos tome, ovaj ciklus nosi neosporivu emotivnu snagu, gdje je autorka kroz poeziju plela kompleksne slojeve osjećanja.
Pjesma “Hipnoza“ iz ciklusa Koreografija donosi snažan osjećaj zarobljenosti i istovremeno borbe između racionalnog i iracionalnog. Prvi stih, “Zarobljena u tvojim očima,” uvodi čitaoca u emotivnu hipnozu, gdje subjekt nije samo pasivan posmatrač, već aktivno pokušava da se odupre toj zarobljenosti. Slika pogleda koji “obavijaju kao hobotnice” sugeriše moć tih očiju, gotovo kao da su sila van kontrole subjekta. Metafore u pjesmi su žive i dinamične. “Žila kucavica tuče” donosi osjećaj pojačanog otkucaja srca, što simbolizuje napetost i emocionalni naboj u prisustvu drugog bića. Trubači koji sviraju i kazaljke na satu koje odustaju od vremena dalje produbljuju osjećaj nestvarnosti, sugerišući da se lirski subjekt nalazi u stanju hipnotičkog transa, gdje se vrijeme zaustavlja, a stvarnost postaje mutna.
Pokušaj lirskog subjekta da “ruke se pokušavaju oteti onome čemu srce ne odolijeva” ističe unutrašnju borbu između razuma i osjećanja. Racionalni dio subjekta nastoji da se oslobodi emotivne privlačnosti, ali srce, kao simbol iracionalnog, prevladava. Završni stihovi “Kažeš, vrijeme će nastaviti da teče kad ti se predam” donose kulminaciju unutrašnjeg sukoba. Lirski subjekt se suočava s dilemom – predati se ili nastaviti borbu protiv vlastitih osjećanja. Ovi stihovi sugerišu da prava sloboda, kao i protok vremena, dolaze tek kroz potpunu predaju emocijama. Pjesma “Hipnoza” oslikava kompleksne odnose između srca i uma, slobode i zarobljenosti, te subjektivne percepcije vremena u trenucima emocionalne napetosti. Pjesma reflektuje autorkin osjećaj zarobljenosti u emocijama, ali i njenu sklonost ka istraživanju emotivnih dubina, karakterističnu za cijeli ciklus Koreografija.
Zbirka „Rastavljanje na faktore“ Umilhane Krilčević-Omerović donosi bogatstvo emocija i refleksija, međutim, ipak je očigledno da bi za neke pjesme iz prvog i trećeg ciklusa, Pucanj u prazno i Koreografija, bilo korisno da su prošle kroz proces poetskog sazrijevanja. To bi dalo snažniju notu i veću koherentnost čitavoj zbirci, omogućujući da svaka pjesma postigne svoj puni emotivni i estetski potencijal. Određene pjesme ostavljaju utisak da su nastale pod intenzivnim emocionalnim uticajem, ali bez dovoljnog vremena za fino oblikovanje. Ipak, bez obzira na te aspekte, zbirka svjedoči o nesumnjivoj snazi jedne autorske poetike. Posebnu težinu dobija u okviru drugog ciklusa, Misao o slobodi, koji je najjači i najautentičniji dio zbirke. Ovaj ciklus se izdvaja preciznošću misli i jasno definisanim tematskim okvirom, dok autorka na suptilan način istražuje filozofske i egzistencijalne teme slobode.
Kako je davno zapisao Gustav Flober, „Sve što čovjek izmisli – postoji u to možete biti sigurni. Poezija je precizna kao geometrija.“ Ova poetska zbirka sa svim pravilnim i nepravilnim figurama svjedoči o potencijalu jedne autorke koja, uprkos ponekim nesavršenostima, ima poseban talenat za kreiranje poezije koja se mora nastaviti. U ovoj poetskoj geometriji, Krilčević-Omerović postavlja temelje za daljnje istraživanje ljudskog iskustva, slobode i emocija. Zbirka Rastavljanje na faktore ostavlja pozitivan utisak i otvara vrata za dalji razvoj jedinstvenog autorskog glasa, čineći je vrijednim doprinosom savremenoj poeziji.
Božidar Proročić