Crna Gora je juče dobila novu vladu. Tačnije, rekonstruisana je postojeća. Novina je da su dio vlade postali Bošnjačka stranka, kao i Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija na čijem se čelu nalaze Andrija Mandić i Milan Knežević.

Neposredno po završetku rata u Bosni i Hercegovini kada se, pored toga da je Dejton donio mir, saznalo i za složenu strukturu države, kružila je šala: “Sad kada na ulici uzvikneš ministre, okrene se pola ulice”. Aludiralo se jasno činjenicu da je Dejton donio i preko stotinu ministara, od kantonalnog do državnog nivoa, ovoj relativno maloj zemlji.

Takođe, da biste razumjeli koliko je nova vlada glomazna, važan je i podatak koji je iznio crnogorski profesor i stručnjak za demografiju, Miroslav Doderović, da u Crnoj Gori realno stalno živi 540.000 stanovnika. E mi smo na ovih 540.000 stanovnika dobili vladu od 32 člana (na svakih 17.000 stanovnika), što je za devet, odnosno 40 posto više u odnosu na prethodnu vladu.

Takođe, povećan je i broj državnih sekretara sa 36 na 54, odnosno za cijelih 50 posto pa će tako na svakih 10.000 stanovnika ove zemlje biti po jedan državni sekretar u ministarstvu.

Premijer je, naravno, kao i svaki do sada, kazao da će pomoći građanima. I vlada za sada jeste pomogla bar ovih devet novih članova vlade, kao i ovih 18 što će biti imenovani kao državni sekretari. Samo ovo će nas po grubim procjenama koštati novi milion eura novca građana ove zemlje.

Crna Gora se može pohvaliti i time da smo dobili ministarstva kojih nema nigdje na svijetu i koja su toliko nemaštovita da je kristalno jasno da ih je smišljao neki nemaštoviti partijski ideolog. Ali, pored svih ovih nabrojanih hendikepa nove vlade, zapravo je ključno pitanje da li će ovako glomazan aparat poboljšati kvalitet života građana Crne Gore?

Ko šta dobija, a ko šta gubi rekonstrukcijom?

Volio bih da nijesam u pravu, ali bojim se da je odgovor odričan. Ovako koncipirana vlada će prije svega biti mjesto za uhljebljenje partijskih kadrova, a ne za biranje funkcionera po znanju i iskustvu. Takođe, s obzirom na ovoliki broj ministarstava jasno je da će se preplitati nadležnosti pa će se u zemlji stvoriti dodatni haos kada su u pitanju administrativne prepreke.

Kada je u pitanju politički sastav nove vlade, ono što je izazvalo političku buru jeste da su u nju ušli do juče ljuti politički protivnici, Bošnjačka stranka i prosrpske partije. Ovdje nije u pitanju samo to da ove stranke imaju različite poglede na budućnost Crne Gore, već je Bošnjačka stranka često optuživala političke predstavnike ovih opcija za negiranje genocida u Srebrenici, kao i za diskriminaciju Bošnjaka u sredinama gdje su na vlasti (Pljevlja i Nikšić).

Istina, ni iz prosrpskih partija nisu ostajali dužni Bošnjačkoj stranci, optužujući ih za nepotizam, korupciju i saradnju sa bivšim vlastima. Neki od lidera ove grupacije su čak prijetili da će oboriti vladu Milojka Spajića ako u nju uđe Bošnjačka stranka. Očigledno da su i jedni i drugi juče shvatili da su se samo šalili i da kada je politika u Crnoj Gori u pitanju nema tog političkog saveza koji nije moguć.

Kada je u pitanju to ko šta dobija, a ko šta gubi ovom rekonstrukcijom, kao i koje sve to rizike nosi, jasno je da je najviše profitirao aktuelni predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Nije Mandićev dobitak toliko u broju ministarstava koji je dobio, već u tome što je ulaskom Bošnjačke stranke u vladu njegova politička partija, kao i on lično, konačno dobili legitimitet u Međunarodnoj zajednici koji im je prijeko potreban.

‘Brod ludaka’

Sa ovom rekonstrukcijom, sve su manjinske partije, izuzev Hrvatske građanske inicijative, postale dio nove Vlade pa samim tim niko ne može više prigovoriti aktuelnim vlastima da su diskriminatorne prema manjinskim narodima.

Onaj ko zapravo najviše rizikuje je Bošnjačka stranka i njen predsjednik Ervin Ibrahimović. Bez obzira na šest funkcija koje je stranka dobila u novoj vladi ostaje da se vidi kako će glasači i generalno bošnjački narod u Crnoj Gori reagovati na ulazak u vladu sa strankama koje otvoreno baštine ideologiju koja je Bošnjacima u bliskoj prošlosti nanijela puno zla.

Na kraju, niko ne može više predvidjeti kuda plovi ovaj crnogorski politički “brod ludaka”. Jedno je sigurno, nakon ovoga, sve što mislite da je u politici u Crnoj Gori nemoguće, budite apsolutno sigurni da je itekako moguće. Da izjave, principi i ideologija ovdje ne znače ama baš ništa i da do juče najžešći politički protivnici mogu postati najbliži saradnici.

Ono što je najgore jeste da ovo ne obećava ništa dobro za građane Crne Gore. Ostaje im samo da umorni i ljuti čekaju priliku za nove izbore, od lokalnog do državnog nivoa, i kazne aktuelne političke opcije. Razloga za ljutnju i kaznu je i previše, ali do tada, ostaje nam da se hvalimo svijetu kako mi, mala Crna Gora, imamo najbrojniju vladu u Evropi.

P.S. U vladinim zgradama će biti veliki problem kako smjestiti nova ministarstva pa će prvi ozbiljan posao nove vlade biti rekonstrukcija zgrade vlade.

Stavovi izraženi https://balkans.aljazeera.net/opinions/2024/7/24/slavi-crna-goro-dobila-si-najbrojniju-vladu-u-evropiu ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

IZVOR: AL JAZEERA