Stručnjaci Audiovizuelnog arhiva i centra za digitalizaciju Srpske akademije nauka i umetnosti (AVA SANU) su 2021. godine, na inicijativu Ministarstva kulture, digitalizovali Miroslavljevo jevanđelje, bogoslužbenu knjigu koja se smatra najvrijednijim srpskim dobrom.

Digitalizacija je na svjetlost dana iznijela raznorodna oštećenja nastala prilikom konzervacije urađene 1998. godine. Zbog toga je tadašnja ministarka kulture Maja Gojković inicirala obrazovanje ekspertske grupe, koja je u maju 2022. godine izvijestila o stanju Miroslavljevog jevanđelja. Izvještaj je objelodanio nepojmljivo gruba oštećenja Jevanđelja, te se Ministarstvo obratilo stručnjacima UNESCO-a jer je ova institucija 2005. godine uvrstila rukopis u biblioteku „Pamćenje svijeta“. Kako piše na sajtu Ministarstva, time je Miroslavljevo jevanđelje postalo jedno od „120 najvrijednijih dobara koje je stvorila ljudska civilizacija“.

Na inicijativu Ministarstva početkom 2021. godine predložena je digitalizacija Miroslavljevog jevanđelja u cilju izrade novog fototipskog izdanja. Dva fototipska izdanja, koje je priredio AIZ Dosije, već postoje, ali ih je Gojkovićeva ocijenila kao „loš falsifikat“ i izjavila da će pokušati svim sredstvima da ih zabrani, vjerovatno ne znajući da je prvo izdanje svojevremeno dobilo dozvolu Ministarstva i da je 2000. godine svečano promovisano u SANU.

DUGOTRAJNE PRIPREME

Radna grupa sastavljena od predstavnika Ministarstva, Narodne biblioteke Srbije (NBS), Narodnog muzeja Srbije (NMS) i AVA SANU, koji posjeduje najsavremeniju opremu za snimanje rijetkih i starih rukopisa, razmatrala je način na koji bi Miroslavljevo jevanđelje bilo bezbjedno digitalizovano.

Predstavnici AVA SANU – akademik Aleksandar Kostić i stručni savjetnik Branislav Vojnović – tom prilikom su naglasili da se najkvalitetniji i originalu vjerni snimci mogu dobiti jedino ako se rukopis razveže, pošto neki od inicijala i iluminacija ulaze u povez. Pošto su 1998. godine dvolisti prilikom povezivanja iz nepoznatog razloga dodatno učvršćeni znatnom količinom tutkala, razvezivanju se usprotivio predstavnik Narodne biblioteke Srbije Željko Mladićević. Njegovo mišljenje su kasnije podržali i stručnjaci iz ustanova koje se brinu o kulturnom nasleđu Srbije, te su u AVA SANU morali da osmisle kako da bez rašivanja Jevanđelja dobiju snimke koji zadovoljavaju, prije svega, standarde kojima se stručna javnost upravlja u istraživačkom radu.

„Veoma složenom procesu digitalizacije prethodilo je mjesec i po dana pripreme, izvedene na enciklopediji sličnog formata“, kaže Branislav Vojnović koji je rukovodio projektom. U specijalno pripremljenoj prostoriji u NMS, uz inovativna Vojnovićeva rješenja kontrole jačine i količine svjetla kojem su stranice rukopisa smjele da budu izložene i načina na koji je prevaziđen problem neujednačene oštrine snimka zbog neravnina pergamenta i savijanja u povezu, 23. jula 2021. godine pristupljeno je snimanju.

Iz publikacije AVA SANU, u kojoj su detaljno opisane pripreme i sâmo snimanje Jevanđelja i data kompletna dokumentacija u vezi sa ovim projektom, saznajemo da je od posebnog interesa bilo snimanje zlatnih aplikacija koje ulaze u povez knjige. U nizu proba sa zlatnim listićima raspoređenim na knjizi sličnih dimenzija ugao led-panela je variran, te je dobijeno optimalno osvjetljenje pod kojim zlatna aplikacija nema prejak odsjaj niti zalazi u sjenku.

POGREŠNO POVEZANO

Miroslavljevo jevanđelje je snimljeno u pet varijanti: obje strane sa dva svjetla, svaka strana sa dva i jednim svjetlom, a inicijali i iluminacije sa dva i jednim svjetlom. Osim originalnog rukopisa, digitalizovani su svi dostupni snimci i fototipska izdanja koja su do sada urađena. Reč je o gotovo 6.000 snimaka, koje je AVA SANU, prema Sporazumu o saradnji potpisanim sa Ministarstvom, NBS i NMS, predao navedenim institucijama.

„Time je, što se nas tiče, projekat digitalizacije Jevanđelja završen. Kako smo dobili Jevanđelje, tako smo ga i snimili, a snimke smo u januaru 2022. predali svim učesnicima projekta. Sve van tog okvira sa nama nema veze“, kaže akademik Aleksandar Kostić, upravnik AVA SANU i naglašava da po završetku snimanja nisu bili svjesni da je Jevađelje pogrešno povezano.

„To je otkrio Veljko Topalović iz AIZ Dosije na osnovu televizijskog izvještaja sa promocije digitalizacije Jevanđelja u SANU, na kojoj su projektovani snimci iz kojih se stručnim okom vidi greška u povezu. Optužba da smo krili da je Jevanđelje pogrešno povezano, koju je nakon toga u javnost plasirao Topalović, nema osnova, jer nije na AVA SANU da to iznosi u javnost već na institucijama koje su za njega odgovorne“, zaključuje Kostić.

Na inicijativu tadašnje ministarke kulture Nade Popović Perišić, glavna konzervatorka Narodne biblioteke Srbije, dr Vera Radosavljević je sa ekipom u kojoj nije bilo stručnjaka svih potrebnih profila, 1998. godine pristupila razvezivanju Miroslavljevog jevanđelja radi konzervacije i snimanja radi izrade državnog fototipskog izdanja. Rezultati tog poduhvata su snimci takvog kvaliteta da fototipsko izdanje nije ni moglo biti napravljeno i oštećivanje knjige čije su razmjere otkrivene nakon digitalizacije u AVA SANU.

TRI OŠTEĆENJA

Zbog toga je ministarka Gojković u aprilu 2022. godine oformila ekspertsku grupu sa zadatkom da podnesu izvještaj o stanju Jevanđelja. U izvještaju se ističu tri oštećenja.

Prvo, rukopis je rašiven kako bi dvolisti pergamenta bili presovani i ispravljani („peglani“) da bi nakon konzervacije ponovo bili savijani u cilju formiranja novih dvolista. Ovakav postupak je doveo do povećanja zapremine knjižnog bloka. Zbog toga su korice kožnom nadogradnjom vještački prilagođene novom obimu knjige, što je dovelo do uklještenja knjižnog bloka u prostoru hrbata. Rezultat: ni prednja, ni zadnja korica više se ne mogu otvarati u punom obimu.

Drugo, oštećena je „lična karta“ ovog rukopisa – minijatura trojice jevanđelista pod ornamentisanim arkadama, koja se nalazi na poleđini prvog lista.

Treće, prilikom povezivanja prve sveščice rukopisa, dvolist I-VIII je u cjelini stavljen na početak, a da u njega nisu položeni ostali dvolisti te sveščice, tako da se osmi list našao ispred drugog.

Preporuka članova ekspertske grupe (prof. dr Đorđa Trifunovića, akademkinje Jasmine Grković – Mejdžor i prof. dr Viktora Savića) je da rukopis ponovo treba rašiti, sadašnje korice čuvati u posebnoj kutiji i uraditi nove. To je jedini način da pogrešno uvezan dvolist bude vraćen na svoje mjesto, a da prednja i zadnja korica bez otpora nalegnu na ravnu površinu kada je knjiga na nju naslonjena hrbatom.

Zbog visokog rizika koje ponovno razvezivanje nosi, Ministarstvo se sredinom 2022. godine obratilo stručnjacima UNESCO-a sa molbom da se organizuju konsultacije. U odgovoru koji je stigao dva mjeseca kasnije, osim riječi pohvale i ohrabrenja, Ministarstvo je upućeno na UNESCO-ov Program participacije.

TRAŽILI POMOĆ UNESCO-A

„S obzirom na to da se ciklus Programa participacije UNESCO-a ne odnosi na stručnu saradnju eksperata, Ministarstvo je pitanje izbora stručnjaka i saradnje na zaštiti Miroslavljevog jevanđelja uputilo na konzervatorske službe Narodne biblioteke Srbije i Biblioteke Matice srpske, centralnih ustanova zaštite stare i rijetke bibliotečke građe u Republici Srbiji“, stoji u odgovoru koji smo dobili od Ministarstva. U toku je obavljanje konsultacija i pripreme saradnje sa konzervatorima odgovarajućih profila i iskustva iz drugih evropskih institucija i međunarodnih strukovnih udruženja. To su konzervatori pergamenta i poveza, sa odgovarajućim teorijskim znanjima i bogatim praktičnim iskustvom, zatim stručnjaci za slovenske ćiriličke rukopise i naučnici koji se bave hemijskim analizama mastila, veziva, pergamenta i kože, stoji u odgovoru Ministarstva.

„Traženje pomoći od UNESCO-a, kao i nadležnih srpskih institucija, ponovo pokazuje kompletnu nestručnost savjetnika Ministarstva kulture“, kaže Veljko Topalović iz AIZ Dosije, naglašavajući da državni stručnjaci nisu snimili Jevanđelje prije konzervacije, već samo posle.

„Pokrenuli smo peticiju za oduzimanje starateljstva nad Miroslavljevim jevanđeljem Ministarstvu kulture, Narodnom muzeju i Narodnoj biblioteci Srbije. Knjigu koju su, uz veliko požrtvovanje, Srbi sačuvali neoštećenu u toku dva svjetska rata, navedene institucije su masakrirale: pomiješane su stranice originala, zalijepljena je bijela hartija preko zapisa iz kasnijeg doba, napravljene su rupe u pergamentu i nestalo je zlato sa pojedinih inicijala. Na sve to, kustoskinja Desanka Milošević je ’60-ih i ’70-ih godina prošlog vijeka izjavljivala da ona uvijek zna gdje je Miroslavljevo jevanđelje jer na njemu odmara noge“, objašnjava Topalović. Smatra da bi knjiga bila bezbjedna jedino u biblioteci Patrijaršije SPC, gdje bi se ispitale mogućnosti restauracije oštećenja, a da potom bude vraćena u manastir Hilandar, gdje je bila prvih šest vjekova svog postojanja.

“NE POSTOJE USLOVI ZA POKRETANJE BILO KAKVOG POSTUPKA”

Na pitanje da li su pravnim putem pokrenuli pitanje odgovornosti za značajno oštećivanje Miroslavljevog jevanđelja, iz Ministarstva kažu da, uzimajući u obzir protok vremena, jer oštećenja datiraju iz 1998. i 1999. godine, kao i odredbe Krivičnog zakonika Republike Srbije, „ne ulazeći pri tome u samu prirodu postupka, kao ni kvalitet izvedenih radova, odnosno da li su isti proizveli određena oštećenja ili ne, u ovom trenutku ne postoje uslovi za pokretanje bilo kakvog postupka“.

“Neshvatljivo je da je 1995. godine Miroslavljevo jevanđelje prvi put snimljeno od korica do korica nakon čitavih 100 godina, tj. od izdanja Ljube Stojanovića iz 1897. godine. Doduše, 1964. godine Narodni muzej je fotografisao samo inicijale, pri čemu je kvalitet fotografija neprihvatljiv. Veljko Topalović i Dušan Mrđenović iz izdavačke kuće ’Dosije’ su 1995. godine krenuli u izdavanje faksimila Miroslavljevog jevanđelja, ali je tada to okarakterisano kao piraterija“, kaže Aleksandar Kostić. Ukazuje na to da Topalović jedini ima profesionalno odslikane slajdove cijelog Jevanđelja, onako kako je ono izgledalo prije restauracije 1998. godine. Zaključuje da su ti snimci „neprocjenjivo blago“ i zamjera državi što nije Jevanđelje snimila na profesionalan način prije primopredaje Narodnoj biblioteci u kojoj je obavljena restauracija.

„Snimci Dosijea i Narodne biblioteke Srbije su u video-arhivu SANU ranije upoređeni sa snimcima inicijala iz 1964. godine. Utvrđeno je da su oštećenja na snimcima iz ’64. identična oštećenjima koja se vide na Dosijeovim snimcima iz ’95. godine“, kaže Topalović, ukazujući da se ti snimci bitno razlikuju od onih koji su napravljeni posle konzervacije iz 1998. godine.

Uzevši u obzir ove dokaze, nema mjesta sumnji da su konzervatori NBS nanijeli veliku štetu Miroslavljevom jevanđelju, smatra Topalović.

„Boško Savković i ja smo konsultovali više advokata povodom pokretanja tužbi protiv odgovornih za drastično oštećenje najvrijednijeg srpskog pokretnog dobra. Ispostavilo se da je nastupila apsolutna zastarijelost, te da ne možemo da pokrenemo tužbu“.

DIGITALNO IZDANJE NEDOSTUPNO JAVNOSTI

Dvije godine nakon što je AVA SANU predao snimke potpisnicima Sporazuma o saradnji na digitalizaciji Jevanđelja i nakon što su razmijenjena pisma između Ministarstva i UNESCO-a, digitalno izdanje još uvijek nije dostupno „stručnoj i široj javnosti“, što je, kako je pisala Politika, ministarka Gojković istakla kao najvažnije. Tom prilikom je govorila i o „drugoj fazi digitalizacije“, u kojoj ćemo doći do vrhunskog fototipskog izdanja. Najavila je i dokumentarni film „sa svjedočanstvima svih protagonista procesa digitalizacije“. Ni jednog ni drugog na sajtu Ministarstva još uvijek nema.

Aleksandar Kostić je izričit da zaposlene u Audiovizuelnom arhivu „ne interesuje šta će da urade ostali potpisnici Sporazuma“, jer imaju jasnu ideju kako će izgledati njihova prezentacija digitalizovanog rukopisa.

„Snimak svake strane Jevanđelja će imati metapodatke koji bi pored dimenzije i numeracije uključili transkript izvornog srpskoslovenskog teksta (SANU je ’80-ih godina prošlog vijeka izdala prepis Jevanđelja, dakle transkript postoji) i prevod te strane. Najzad, pošto je Miroslavljevo jevanđelje jevanđelistar, dakle bogoslužbena knjiga iz koje se tekstovi čitaju u tačno određenim danima tokom crkvene godine, metapodaci bi sadržali i ove podatke za svaku stranicu“, objašnjava Kostić.

„Poseban dio su inicijali koji sigurno imaju svoje značenje, ali mi za sada nemamo njihovu naučnu interpretaciju. Ono što za sada imamo i što ćemo postaviti na sajt je slika inicijala i iluminacije, uz informacije o dimenzijama, poziciji i broju strane na kojoj se inicijal nalazi. Ovako zamišljena web prezentacija zahteva programerske zahvate koji donekle odstupaju od načina na koji je pravljena za ostale projekte koji su na njoj prikazani. Takođe, prije postavljanja na sajt sve metapodatke stručnjaci moraju temeljno da provjere. Tek kada ova dva uslova budu ispunjena, snimci Miroslavljevog jevanđelja će biti na našoj web prezentaciji dostupni javnosti.“

Gordana Momčilović Ilić (Al Jazeera)

Foto: Screenshot/Audio knjige i odabrana predavanja